Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 28. kolovoza 2019.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Crkvena zajednica opisana u Djelima apostolskim živi od velikoga bogatstva koje joj Gospodin stavlja na raspolaganje – Gospodin je darežljiv! –, doživljava brojčani rast i veliki procvat, usprkos napadima izvana. Da bi nam pokazao tu vitalnost, Luka, u Djelima apostolskim, pokazuje također značajna mjesta, na primjer Trijem Salomonov (usp. Dj 5, 12), mjesto gdje su se vjernici okupljali. Trijem (stoà) je otvorena galerija koja služi kao sklonište, ali također kao mjesto susreta i svjedočenja. Luka, naime, insistira na znamenjima i čudima koja prate riječ apostolâ i na posebnoj brizi za bolesne kojima se oni posvećuju.
U petom poglavlju Djela apostolskih prva Crkva se pokazuje kao „poljska bolnica“ koja prima najslabije osobe, to jeste bolesne. Njihovo trpljenje privlači apostole, koji ne posjeduju „ni srebra ni zlata“ (Dj 3, 6) – tako kaže Petar hromom čovjeku – već im je snaga u imenu Isusovu. U njihovim očima, kao i u očima kršćana svih vremena,
bolesnici su povlašteni primatelji blagovijesti o Kraljevstvu, oni su braća u kojima je Krist prisutan na poseban način, kako bismo ga svi mi u njima tražili i nalazili (usp. Mt 25, 36.40). Bolesnici su privilegirani za Crkvu, za srce svećenika, za sve vjernike. Ne smije ih se odbacivati, naprotiv treba se za njih brinuti, pomagati im: njima kršćani posvećuju brigu.
Među apostolima se ističe Petar koji ima prvenstvo u grupi apostolskoj zbog primata (usp. Mt 16, 18) i poslanja primljenog od Uskrsloga (usp. Iv 21, 15-17). On je taj koji će započeti propovijedanje kerygme na dan Pedesetnice (usp. Dj 2, 14-41) i koji je imao vodeću ulogu na koncilu u Jeruzalemu (usp. Dj 15 i Gal 2, 1-10).
Petar pristupa nosilima i prolazi među bolesnima, kao što je to činio Isus, preuzevši na sebe slabosti i bolesti (usp. Mt 8, 17; Iz 53, 4). I Petar, ribar u Galileji, prolazi, ali dopušta da se očituje Drugi: da Krist bude živ i da djeluje!
Naime, svjedok je onaj koji očituje Krista, bilo riječima, bilo tjelesnom prisutnošću, što mu omogućuje da bude povezan i da bude produženje Riječi tijelom postale u povijesti.
Petar je taj koji čini djela Učitelja (usp. Iv 14, 12): gledajući u nj s vjerom, vidimo samog Krista. Ispunjen Duhom svoga Gospodina, Petar prolazi i – a da on sam ništa ne čini – njegova sjena postaje „milovanje“, iscjeliteljska, prenosi zdravlje, izlijeva nježnosti Uskrsloga koji se priginje nad bolesne i vraća život, spasenje, dostojanstvo. Na taj način Bog očituje svoju bliskost i čini rane svoje djece „teološkim mjestom svoje nježnosti“ (Jutarnja meditacija, Sveta Marta, 14. 12. 2017.).
U ranama bolesnih, u bolestima koje su prepreka za napredovati na životnom putu, uvijek je Isusova prisutnost, Isusova rana. Tu je Isus koji poziva svakoga od nas da se za njih brinemo, da ih podupiremo, da ih ozdravljamo.
Petrovo ozdraviteljsko djelovanje izaziva mržnju i zavist saducejâ, koji apostole bacaju u tamnicu i, uznemireni zbog njihova misterioznog oslobođenja, zabranjuju im da poučavaju. Ti su ljudi vidjeli čuda koja apostoli nisu učinili vradžbinom, već u Isusovo ime; ali nisu htjeli to prihvatiti te su ih bacili u zatvor, išibali ih. Kasnije ovi bivaju čudesno oslobođeni, ali srce saduceja bilo je tako okorjelo da nisu htjeli vjerovati onome što su vidjeli. Tada Petar odgovara nudeći ključ kršćanskog života: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“ (Dj 5, 29), jer oni – saduceji – kažu: „Ne smijete nastaviti s tim stvarima, ne smijete ozdravljati“ –
„Ja se većma pokoravam Bogu negoli ljudima“: to je veliki kršćanski odgovor. To znači bespridržajno slušati Boga, bez odgađanja, bez kalkulacija; prianjati uza nj da bismo postali sposobni za savez s njim i s onima koje susrećemo na svome putu.
Molimo i mi Duha Svetoga za snagu da se ne damo zastrašiti od onih koji nam zapovijedaju da šutimo, koji nas kleveću pa čak i nasrću na naš život. Zamolimo ga da nas jača iznutra kako bismo stekli sigurnost da je Gospodin svojom ljubavlju i utjehom prisutan uz nas.
Pozdrav poljskim hodočasnicima
Srdačno pozdravljam poljske hodočasnike. Draga braćo i sestre, 1. rujna navršava se 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata započetog njemačkom nacističkom agresijom na Poljsku. Dok će se u Varšavi, Wielunu i drugim gradovima održati komemorativna slavlja, na kojima će sudjelovati brojni šefovi država iz čitavoga svijeta, svi ćemo moliti za mir kako se ne bi ponovili tragični događaji uzrokovani mržnjom, koji su donijeli samo uništenje, patnju i smrt. Molimo se Bogu da mir vlada u srcima ljudi, u obiteljima, u društvima i među narodima! Povjeravam sve vas majčinskoj zaštiti Marije Kraljice mira i od srca vas blagoslivljam.
Pozdrav hrvatskim hodočasnicima
Srdačno pozdravljam i blagoslivljam hrvatske hodočasnike, osobito učenike i nastavnike biskupijskih gimnazija iz Požeške biskupije, zajedno s njihovim biskupom Mons. Antunom Škvorčevićem, kao i sjemeništarce, učenike i nastavnike Nadbiskupijske klasične gimnazije iz Splita. Dragi prijatelji, neka vam svjedočanstvo svetoga Augustina pomogne širiti svjetlo vjere u vašoj sredini, kako biste oduševljeno svjedočili kršćansku nadu i ljubili bližnje. Hvaljen Isus i Marija!
Na kraju pozdrava talijanskim hodočasnicima
[…] Danas slavimo spomen svetoga Augustina, biskupa i crkvenog naučitelja. Upućujem poziv svima da se daju nadahnuti njegovom svetošću i njegovim učenjem. Zajedno s njim otkrivajte nutrinu koja vodi Bogu i bližnjemu koji je u najvećoj potrebi.
