Riječ Svetog Oca

„Ne budimo uspavani kršćani!“

„Budni budite“: budnost. Zadržimo se na tom važnom vidu kršćanskog života. Iz Kristovih riječi vidimo kako je budnost povezana s pažnjom: budite pažljivi, bdijte, ne podlegnite rastresenosti, to jest ostanite budni! Biti budan znači: ne dopustiti da se srce ulijeni i da duhovni život „omekša“ u osrednjosti. Potrebno je biti budan kako ne bismo bili „uspavani kršćani“ – a znamo da ima mnogo kršćana koji spavaju, kršćana obamrlih od duhovnih svjetovnosti – kršćani bez duhovnog poleta, bez žara u molitvi – mole kao papige – bez oduševljenosti za poslanje, bez velike ljubavi prema evanđelju. To su kršćani zagledani uvijek u same sebe, nesposobni izdići pogled prema širem obzoru. A to dovodi do „drijemeži“, do toga da se „gura nekako“ po inerciji, do pada u apatiju, do ravnodušnosti prema svemu onome što nije u skladu s našom ugodom. A to je žalostan život, ići kroz život tako… nema tu sreće.
28.11.2021.

Sveti Josip u povijesti spasenja

Isus je u evanđeljima opisan kao „sin Josipov“ (Lk 3, 23; 4, 22; Iv 1, 45; 6, 42) i „drvodjeljin sin“ (Mt 13, 55; Mk 6, 3). Evanđelisti Matej i Luka, opisujući Isusovo djetinjstvo, daju prostor Josipovoj ulozi. Obojica sastavljaju „rodoslovlje“ kako bi istaknuli Isusovu povijesnost. Matej, obraćajući se prije svega kršćanima iz židovstva, polazi od Abrahama da stigne do Josipa, kojeg se naziva „mužem Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist“ (1, 16). Luka, s druge strane, ide sve do Adama, polazeći izravno od Isusa, koji je „bio Josipov sin“, ali precizira: „kako se smatralo“ (3, 23). Obojica evanđelista, dakle, Josipa ne predstavljaju kao biološkog oca, nego kao zakonitog Isusova oca. Po njemu Isus ostvaruje ispunjenje povijesti saveza i spasenja između Boga i čovjeka. Za Mateja ta povijest započinje Abrahamom, za Luku samim pretečom čovječanstva, odnosno Adamom.
24.11.2021.

Isus nije kralj kao drugi, nego Kralj za druge

Isus ne samo da se kloni svakog traženja zemaljske veličine, već i srca onih koji ga slijede čini potpuno slobodnima. On nas, draga braćo i sestre, oslobađa od podložnosti zlu. Njegovo Kraljevstvo je oslobađajuće, u njemu nema nikakve prisile. On se prema svakom učeniku odnosi kao prema prijatelju, a ne kao prema podaniku. Iako je Krist iznad svih moćnika, On ne povlači crtu razdvajanja između sebe i drugih. Umjesto toga želi braću s kojom će dijeliti svoju radost (usp. Iv 15, 11). Slijedeći ga ništa se ne gubi, već se stječe dostojanstvo. Jer Krist oko sebe ne želi servilnost, nego slobodne ljude. I – zapitajmo se sada – otkud se rađa Isusova sloboda? To doznajemo vraćajući se na njegovu izjavu pred Pilatom: „Ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu“ (Iv 18, 37).
21.11.2021.

Sveti Josip i sredina u kojoj je živio

Želim danas poslati poruku svim muškarcima i ženama koji žive na najviše zaboravljenim zemljopisnim periferijama svijeta ili koji žive u situacijama egzistencijalne marginaliziranosti. Želim vam da u svetom Josipu nađete svjedoka i zaštitnika u kojega se možete ugledati! Njemu se možemo obratiti ovom molitvom, molitvom „iz kućne radinosti“, ali koja je od srca:

Sveti Josipe,
ti koji si se uvijek uzdao u Boga
i svoje odluke donosio
vođen njegovom providnošću,
nauči nas da se ne oslanjamo toliko na naše planove,
već na njegov naum ljubavi.
Ti koji dolaziš s periferija,
pomozi nam stubokom promijeniti svoj pogled
i usmjeriti ga prema periferijama
i onome što svijet odbacuje i stavlja na margine.
Utješi usamljene
i podrži one koji se u tišini zalažu
oko zaštite života i ljudskoga dostojanstva. Amen.
17.11.2021.

Tko čini dobro ulaže za vječnost

A sada pitanje – uvijek kad se čita Božju riječ, postavljaju se pitanja – zapitajmo se: što je središte, što je živo srce Božje riječi? Što, ukratko, daje postojanost životu i neće nikada imati kraja? Doznajemo to od svetoga Pavla. Središte, upravo, živo srce, ono što daje postojanost, jest ljubav: „Ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13, 8), kaže sveti Pavao. Tko čini dobro ulaže za vječnost. Kad vidimo nekoga tko je velikodušan i uslužan, krotak, tko je strpljiv, nije zavidan, ne ogovara, ne hvali se, ne nadima se, nije nepristojan (usp. 1 Kor 13, 4-7), to je osoba koja gradi Nebo na zemlji. Možda neće biti vidljiv, neće izgraditi karijeru, o njemu se neće pisati u novinama, ali ono što čini neće biti izgubljeno. Jer dobro se nikad ne gubi, ostaje zauvijek.
14.11.2021.

Poslanica Galaćanima – 15. Ne dajmo da nas umor svlada

Došli smo do zaključenja katehezâ o Poslanici Galaćanima. O koliko bi se drugih sadržaja, prisutnih u ovom spisu svetoga Pavla, moglo samo razmišljati! Božja je riječ nepresušan izvor. A Apostol nam je u ovoj Poslanici govorio kao vjerovjesnik, kao teolog i kao pastir.

Sveti biskup Ignacije Antiohijski ima jedan lijepi izraz kad piše: „Samo je jedan učitelj koji koje govorio i ono što reče nasta; ali stvari koje je rekao šuteći dostojne su Oca. Onaj tko posjeduje Isusovu riječ zna slušati i njegovu šutnju“ (Ad Ephesios, 15,1-2). Možemo reći da je apostol Pavao znao toj Božjoj šutnji dati da progovori. Njegova najoriginalnija shvaćanja pomažu nam otkriti potresnu novost sadržanu u objavi Isusa Krista. Bio je pravi teolog koji je razmatrao Kristovo otajstvo i prenio nam ga na kreativan i oštrouman način. Znao je također vršiti svoje pastoralno poslanje prema izgubljenoj i konfuznoj zajednici. Činio je to različitim metodama: koristio se sad ironijom, sad strogošću, sad blagošću… Pozivao se na vlastiti autoritet apostola, ali istodobno nije skrivao slabosti svoga karaktera. U njegovu je srcu snaga Duha zbilja utisnula duboki trag: susret s Kristom Uskrslim osvojio je i preobrazio čitav njegov život i on ga je potpuno utrošio u službi evanđelja.
10.11.2021.

Licemjerje je opasna bolest duše

Prvo je čuvati se licemjerâ, odnosno paziti da svoj život ne temeljimo na kultu izgleda, vanjštine, na pretjeranoj brizi za vlastiti imidž. I, prije svega, paziti da vjeru ne podlažemo vlastitim interesima. Ti su pismoznanci svoju taštinu prikrivali imenom Božjim i, što je još gore, koristili su religiju zato da im posao cvjeta, zlorabeći svoj autoritet i iskorištavajući siromašne. Ovdje vidimo onaj tako ružan stav koji i danas vidimo na mnogim mjestima, baš na mnogim mjestima, a to je klerikalizam, to izdizati se iznad siromašnih, iskorištavati siromašne, „mučiti ih“, osjećati se savršenima. To je zlo klerikalizma. To je upozorenje za sva vremena i za sve, Crkvu i društvo: nikada iskorištavati vlastitu ulogu zato da tlačimo druge, nikada zarađivati na račun najslabijih! I budno paziti da ne upadnemo u taštinu, da nam se ne dogodi da se usredotočimo na vanjštine, gubeći bît i živeći u površnosti. Korisno nam je zapitati se: želimo li u onome što govorimo i činimo biti cijenjeni i zadovoljni ili služiti Bogu i bližnjemu, osobito najslabijima?
7.11.2021.

Poslanica Galaćanima – 14. Živjeti po Duhu

U ulomku iz Poslanice Galaćanima koji smo upravo čuli sveti Pavao poziva kršćane da žive po Duhu Svetom (usp. 5, 16.25). Ima taj jedan način života: živjeti po Duhu Svetom. Vjerovati u Isusa, doista, znači ići za njim, slijediti ga na njegovu putu, kao što su činili prvi učenici. To istodobno znači izbjegavati suprotan put, put egoizma, traženja vlastitog interesa, koji Apostol naziva „požudom tijela“ (r. 16). Duh je vodič na tome Kristovom putu, divnom, ali i napornom putu koji započinje na krštenju i traje čitav život. Zamislimo dugi uspon na visoku planinu: to je očaravajuće, cilj nas privlači, ali iziskuje veliki napor i upornost.
3.11.2021.

Istinska punina života se postiže nasljedovanjem Isusa

Blaženstva su upućena siromašnima, ožalošćenima, gladnima pravednosti. To je poruka da trebamo plivati protiv struje. Svijet kaže: da bi bio sretan, moraš biti bogat, moćan, uvijek mlad i snažan, moraš biti slavan i uspješan. Isus stubokom izokreće te kriterije i proročki naviješta – i to je proročka dimenzija svetosti – da se istinska punina života postiže nasljedujući Isusa, provodeći u djelo njegovu riječ. A to je drugo siromaštvo, to jest biti siromašni iznutra, isprazniti se od sebe samih kako bi stvorili prostor za Boga. Tko misli da je bogat, uspješan i siguran, temelji sve na sebi i zatvara se Bogu i braći, dok onaj tko zna da je siromašan i da nije dovoljan samome sebi, ostaje otvoren Bogu i bližnjemu. I nalazi radost. Blaženstva su, dakle, proroštvo novog čovječanstva, novog načina života: biti malen i uzdati se u Boga, umjesto da se postavljamo iznad drugih; provoditi u djelo milosrđe umjesto da mislimo samo na same sebe; zalagati se za pravdu i mir, umjesto da potičemo, pa i u suživotu, nepravde i nejednakosti.
1.11.2021.

Poslanica Galaćanima – 13. Plod Duha

Propovijedanje svetoga Pavla potpuno je usredotočeno na Isusa i njegovo vazmeno otajstvo. Apostol se, naime, predstavlja kao navjestitelj Krista, i to Krista raspetoga (usp. 1 Kor 2, 2). Galaćanima, koji su iskušenju da temelje svoju religioznost na ispunjavanju zapovijedi i opsluživanju predaja, on doziva u svijest središte spasenja i vjere – smrt i uskrsnuće Gospodinovo. Čini to stavljajući im pred oči realizam Isusova križa, piše tako: „O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti“ (Gal 3, 1). Tko li vas je opčarao da se udaljite od Krista Raspetoga? To je težak trenutak za Galaćane…
27.10.2021.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr