Riječ Svetog Oca

Sveti Josip – čovjek šutnje

Nastavljamo naš hod razmišljanja o sv. Josipu. Nakon što sam predstavio sredinu u kojoj je živio, njegovu ulogu u povijesti spasenja, njegovu pravednost te Josipa kao Marijina zaručnika, danas želim proučiti drugi važan vid njegova lika, a to je šutnja. Toliko nam je danas potrebna šutnja. Šutnja je važna, mene se osobno dojmio jedan redak iz Knjige Mudrosti koji se dovodi u vezu s Božićem, a glasi: „Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa“. Bog se očitovao u trenutku u kojem je svijetom vladala najveća tišina. Važno je misliti na šutnju u ovome dobu u kojem ona, kako se čini, nema više toliku vrijednost.
15.12.2021.

Papa: Činiti konkretna dobra djela prava je priprava za Božić

Evanđelje današnje liturgije, ove Treće nedjelje došašća, pred nas stavlja razne skupine ljudi – mnoštvo, carinike i vojnike – koje su dirnute propovijedanjem Ivana Krstitelja te ga, dakle, pitaju: „Što nam je činiti?“ (Lk 3, 10). Što nam je činiti? To je pitanje koje postavljaju. Zadržimo se načas na tom pitanju.

Ono ne polazi od nekog osjećaja dužnosti. Ono što ih navodi da pitaju: što nam je činiti? jest srce dirnuto od Gospodina, oduševljenje zbog njegova dolaska. Ivan kaže: „Gospodin je blizu“, a oni: „Što nam je činiti?“. Zamislimo na primjer da nam dolazi u posjet neka draga osoba. Čekamo je radosno i nestrpljivo. Da bismo je dočekali kako treba čistimo kuću, pripremamo najbolji mogući ručak, možda i neki dar… Ukratko, dajemo si truda. Tako je s Gospodinom, radost zbog njegovog dolaska potiče nas da kažemo: što trebamo činiti? No, Bog podiže ovo pitanje na višu razinu: što da učinim sa svojim životom? Na što sam pozvan? Što me ostvaruje?
12.12.2021.

Bog i danas želi s nama činiti velike stvari u svakodnevici

Evanđelje liturgije današnje svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, uvodi nas u njezinu kuću u Nazaretu, gdje prima anđelovo naviještenje (usp. Lk 1, 26-38). Unutar četiri zida svoje kuće čovjek pokazuje tko je i što je bolje nego igdje drugdje. I upravo u toj domaćoj intimi Evanđelje nam daje detalj koji otkriva ljepotu Marijina srca.

Anđeo je naziva „milosti puna“. Ako je puna milosti, znači da u Majci Božjoj nema zla, da je bez grijeha, Bezgrešna. Na taj pak pozdrav Marija – kaže se u tekstu – se “smete” (Lk 1, 29). Ne samo da je iznenađena, već je to u njoj pobudilo nemir. Primanje velikih pozdrava, počasti i komplimenata ponekad prijeti time da pobudi oholost i preuzetnost. Sjetimo se da Isus nije nježan prema onima koji traže pozdrave na trgovima, ulagivanja, da im se laska, da budu viđeni (usp. Lk 20, 46). Marija se, naprotiv, ne uzvisuje, nego se sva smela; umjesto da osjeća zadovoljstvo, ona osjeća čuđenje. Anđelov joj se pozdrav čini većim od nje same. Zašto? Zato što se u sebi osjeća malenom, i ta malenost, ta poniznost privlači Božji pogled.
8.12.2021.

Josip – pravednik i Marijin zaručnik

Nastavljamo naša razmišljanja o liku svetoga Josipa. Danas želim nešto više reći o tome što znači da je bio „pravednik“ i „Marijin zaručnik“, te tako poslati poruku svim zaručenim parovima, pa i mladencima. Apokrifna evanđelja, odnosno evanđeljâ koja nisu u kanonu Svetoga pisma, a koja su također utjecala na umjetnost i razne bogomolje, vrve mnogim događajima vezanima uz Josipa. Ti spisi kojih nema u Bibliji – to su priče koje su prenosili pobožni kršćani onog vremena – odgovaraju na želju da se popune praznine u izvješćima  kanonskih evanđelja, onih koji su u Bibliji, koja nam daju sve što je bitno za kršćansku vjeru i život.

Evanđelist Matej. To je važno: što Evanđelje kaže o Josipu? Ne ono što se govori u tim apokrifnim evanđeljima, koja nisu nešto ružno ili loše; lijepa su, ali nisu Riječ Božja. Evanđelja, pak, koja su u Bibliji, su Božja Riječ. Među njima je i evanđelist Matej koji za Josipa kaže da je bio “pravedan”. Poslušajmo njegovo izvješće: „A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti“ (1, 18-19). Zato što su zaručnici, kad je zaručnica bila nevjerna ili ostala trudna, morali je prijaviti! I žene se u to doba zbog toga kamenovalo. Ali Josip je bio pravedan. On kaže: „Ne, neću to učiniti. Šutjet ću o tome“.
1.12.2021.

»Vi ste moji prijatelji« (Iv 15, 14)

Isus je naš prijatelj! On sâm je to rekao svojim učenicima na Posljednjoj večeri (usp. Iv 15, 14). Njegove riječi dopiru sve do nas i rasvjetljuju otajstvo našeg odnosa s njim i naše pripadnosti Crkvi. »Prijateljstvo s Isusom neraskidivo je. On nas nikada ne napušta, iako se katkad čini da šuti. Kad ga trebamo, on pušta da ga nađemo i ostaje uz nas kud god da pošli« (posin. apost. pob. Christus vivit, 154). Mi kršćani smo primili dar: pristup Isusovu srcu i prijateljstvo s njim. Sretni smo što nas je zapao taj privilegij i to postaje naš poziv: biti njegovi prijatelji!
30.11.2021.

„Ne budimo uspavani kršćani!“

„Budni budite“: budnost. Zadržimo se na tom važnom vidu kršćanskog života. Iz Kristovih riječi vidimo kako je budnost povezana s pažnjom: budite pažljivi, bdijte, ne podlegnite rastresenosti, to jest ostanite budni! Biti budan znači: ne dopustiti da se srce ulijeni i da duhovni život „omekša“ u osrednjosti. Potrebno je biti budan kako ne bismo bili „uspavani kršćani“ – a znamo da ima mnogo kršćana koji spavaju, kršćana obamrlih od duhovnih svjetovnosti – kršćani bez duhovnog poleta, bez žara u molitvi – mole kao papige – bez oduševljenosti za poslanje, bez velike ljubavi prema evanđelju. To su kršćani zagledani uvijek u same sebe, nesposobni izdići pogled prema širem obzoru. A to dovodi do „drijemeži“, do toga da se „gura nekako“ po inerciji, do pada u apatiju, do ravnodušnosti prema svemu onome što nije u skladu s našom ugodom. A to je žalostan život, ići kroz život tako… nema tu sreće.
28.11.2021.

Sveti Josip u povijesti spasenja

Isus je u evanđeljima opisan kao „sin Josipov“ (Lk 3, 23; 4, 22; Iv 1, 45; 6, 42) i „drvodjeljin sin“ (Mt 13, 55; Mk 6, 3). Evanđelisti Matej i Luka, opisujući Isusovo djetinjstvo, daju prostor Josipovoj ulozi. Obojica sastavljaju „rodoslovlje“ kako bi istaknuli Isusovu povijesnost. Matej, obraćajući se prije svega kršćanima iz židovstva, polazi od Abrahama da stigne do Josipa, kojeg se naziva „mužem Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist“ (1, 16). Luka, s druge strane, ide sve do Adama, polazeći izravno od Isusa, koji je „bio Josipov sin“, ali precizira: „kako se smatralo“ (3, 23). Obojica evanđelista, dakle, Josipa ne predstavljaju kao biološkog oca, nego kao zakonitog Isusova oca. Po njemu Isus ostvaruje ispunjenje povijesti saveza i spasenja između Boga i čovjeka. Za Mateja ta povijest započinje Abrahamom, za Luku samim pretečom čovječanstva, odnosno Adamom.
24.11.2021.

Isus nije kralj kao drugi, nego Kralj za druge

Isus ne samo da se kloni svakog traženja zemaljske veličine, već i srca onih koji ga slijede čini potpuno slobodnima. On nas, draga braćo i sestre, oslobađa od podložnosti zlu. Njegovo Kraljevstvo je oslobađajuće, u njemu nema nikakve prisile. On se prema svakom učeniku odnosi kao prema prijatelju, a ne kao prema podaniku. Iako je Krist iznad svih moćnika, On ne povlači crtu razdvajanja između sebe i drugih. Umjesto toga želi braću s kojom će dijeliti svoju radost (usp. Iv 15, 11). Slijedeći ga ništa se ne gubi, već se stječe dostojanstvo. Jer Krist oko sebe ne želi servilnost, nego slobodne ljude. I – zapitajmo se sada – otkud se rađa Isusova sloboda? To doznajemo vraćajući se na njegovu izjavu pred Pilatom: „Ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu“ (Iv 18, 37).
21.11.2021.

Sveti Josip i sredina u kojoj je živio

Želim danas poslati poruku svim muškarcima i ženama koji žive na najviše zaboravljenim zemljopisnim periferijama svijeta ili koji žive u situacijama egzistencijalne marginaliziranosti. Želim vam da u svetom Josipu nađete svjedoka i zaštitnika u kojega se možete ugledati! Njemu se možemo obratiti ovom molitvom, molitvom „iz kućne radinosti“, ali koja je od srca:

Sveti Josipe,
ti koji si se uvijek uzdao u Boga
i svoje odluke donosio
vođen njegovom providnošću,
nauči nas da se ne oslanjamo toliko na naše planove,
već na njegov naum ljubavi.
Ti koji dolaziš s periferija,
pomozi nam stubokom promijeniti svoj pogled
i usmjeriti ga prema periferijama
i onome što svijet odbacuje i stavlja na margine.
Utješi usamljene
i podrži one koji se u tišini zalažu
oko zaštite života i ljudskoga dostojanstva. Amen.
17.11.2021.

Tko čini dobro ulaže za vječnost

A sada pitanje – uvijek kad se čita Božju riječ, postavljaju se pitanja – zapitajmo se: što je središte, što je živo srce Božje riječi? Što, ukratko, daje postojanost životu i neće nikada imati kraja? Doznajemo to od svetoga Pavla. Središte, upravo, živo srce, ono što daje postojanost, jest ljubav: „Ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13, 8), kaže sveti Pavao. Tko čini dobro ulaže za vječnost. Kad vidimo nekoga tko je velikodušan i uslužan, krotak, tko je strpljiv, nije zavidan, ne ogovara, ne hvali se, ne nadima se, nije nepristojan (usp. 1 Kor 13, 4-7), to je osoba koja gradi Nebo na zemlji. Možda neće biti vidljiv, neće izgraditi karijeru, o njemu se neće pisati u novinama, ali ono što čini neće biti izgubljeno. Jer dobro se nikad ne gubi, ostaje zauvijek.
14.11.2021.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr