Riječ Svetog Oca

Ne smijemo biti ravnodušni prema korupciji

Prispodoba koju nam pred oči stavlja Evanđelje današnje liturgije (usp. Lk 16, 1-13) čini nam se malo teškom za razumjeti. Isus pripovijeda priču o korupciji: prispodoba je to o nepoštenom upravitelju, koji krade, a zatim, nakon što je to gospodar otkrio, pribjegava lukavstvu kako bi se izvukao iz te situacije. Pitamo se: u čemu se sastoji to lukavstvo – čovjek koji mu pribjegava je korumpirana osoba – i što nam Isus želi reći?

Iz prispodobe vidimo da je ovaj upravitelj upao u nevolje jer se okoristio imetkom svojega gospodara; sad će morati položiti račun i ostat će bez posla. Ali on se ne da, ne miri se sa sudbinom i ne glumi žrtvu; naprotiv, odmah pribjegava lukavstvu, traži rješenje, snalažljiv je. Isus uzima za polazište tu priču da nam uputi prvu provokaciju: „sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“ (r. 8). Odnosno, događa se da onaj tko živi u tami, prema određenim svjetovnim kriterijima, zna se snaći i usred nevolja, zna biti prepredeniji od drugih; naprotiv, Isusovi učenici, odnosno mi, ponekad puštamo da nas svlada pospanost, ili smo pak naivni, ne znamo samoinicijativno tražiti načine kako se izvući iz teškoća (usp. Evangelii gaudium, 24). Mislim, primjerice, na trenutke osobne, društvene, ali i crkvene krize: ponekad dopuštamo da nas svlada malodušje ili kukamo i proglašavamo se žrtvom. Umjesto toga – kaže Isus – može se biti i lukav prema evanđelju, biti budan i pozoran u razlučivanju stvarnosti, biti kreativan u traženju dobrih rješenja, za nas i za druge.
18.9.2022.

Bog nas uvijek traži kad se izgubimo

Evanđelje današnje liturgije pred oči nam stavlja tri prispodobe o milosrđu (usp. Lk 15, 4-32); zovu se tako zato što nam pokazuju milosrdno srce Boga. Isus ih pripovijeda kao odgovor na mrmljanje farizejâ i pismoznanaca koji govore: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima“ (r. 2). Sablažnjavali su se zato što je Isus boravio među grešnicima. Ako je to za njih s religioznog aspekta sablažnjivo, Isus nam, primajući grješnike i blagujući s njima, objavljuje da je Bog upravo takav: Bog nikoga ne isključuje, želi svakoga na svojoj gozbi, jer sve voli kao svoju djecu, sve, ne isključujući nikoga, sve. U tim je trima prispodobama, dakle, sažeta srž evanđelja: Bog je Otac i dolazi potražiti nas svaki put kada se izgubimo.
11.9.2022.

Primjer Ignacija Loyolskog

Nastavljamo s našim razmišljanjem o razlučivanju – kroz ovo ćemo vrijeme svake srijede govoriti o duhovnom razlučivanju – i u tome nam može pomoći konkretno svjedočanstvo.

Jedan od najpobudnijih primjera nudi nam sveti Ignacije Loyolski, jednom presudnom zgodom iz njegova života. Ignacije se oporavlja kod kuće, nakon što je u borbi ranjen u nogu. Ne bi li razbio dosadu, traži nešto za čitanje. Volio je priče o viteštvu, ali nažalost u kući su samo životopisi svetaca. Pomalo nevoljko, prilagođava se, ali dok čita počinje otkrivati jedan drugi svijet, svijet koji ga osvaja i kao da se nadmeće sa svijetom viteštva. Ostaje zadivljen likovima svetoga Franje i svetoga Dominika i osjeća želju ugledati se u njih. Ali i svijet viteštva i dalje ga očarava. I tako osjeća da se u njemu miješaju misli o viteštvu i misli o svecima, koje se čine jednakovrijednima.
7.9.2022.

Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju, 4. rujna 2022.

Pozdravljam sve vas hodočasnike, na poseban način vjernike iz Venecije, Belluna i Vittorio Veneta, mjestâ vezanih uz ljudsko, svećeničko i biskupsko iskustvo blaženoga Albina Lucianija.

A sada se obratimo u molitvi Djevici Mariji, da izmoli dar mira u čitavome svijetu, posebno u mučeničkoj Ukrajini. Neka nam ona, prva i savršena Gospodinova učenica, pomogne slijediti primjer i svetost života Ivana Pavla I. 
4.9.2022.

Što znači razlučivati?

Započinjemo danas novi ciklus kateheza. Završili smo kateheze o starosti, a sada započinjemo novi ciklus na temu razlučivanja. Razlučivanje je važan čin koji se tiče svih, jer odabiri su bitan dio života. Razlučivati odabire. Bira se hrana, haljina, studij, posao, veza. U svemu tome konkretizira se životni plan, ali i naš odnos s Bogom.

U Evanđelju Isus govori o razlučivanju služeći se slikama preuzetim iz običnog života. Na primjer, opisuje ribare koji izabiru dobru ribu, a odbacuju lošu; ili trgovca koji, među mnogim biserima, znade prepoznati onaj najveće vrijednosti. Ili čovjeka koji, obrađujući njivu, naiđe na nešto što se pokaže kao blago (usp. Mt 13, 44-48).
31.8.2022.

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji

Na ovome mjestu, koje je pretrpjelo veliku prirodnu katastrofu, želim zajamčiti svoju blizinu stanovništvu Pakistana koje je pogođeno poplavama katastrofalnih razmjera. Molim za brojne žrtve, za ranjene i raseljene, te da međunarodna zajednica spremno i velikodušno iskaže svoju solidarnost.

A sada zazovimo Majku Božju da, kao što sam rekao na kraju homilije, izmoli oproštenje i mir za cijeli svijet. Molimo za ukrajinski narod i za sve narode koji trpe zbog ratova. Neka Bog mira u srcima vođâ naroda oživi ljudski i kršćanski osjećaj pobožnosti, milosrđa. Marijo, Majko milosrđa i Kraljice mira, moli za nas!  
28.8.2022.

Porođajne boli svega stvorenja. Povijest stvorenja kao misterij gestacije

Nedavno smo proslavili Uznesenje Isusove Majke na nebo. To otajstvo osvjetljava ispunjenje milosti koja je oblikovala Marijino određenje, a baca svjetlo i na konačni cilj našega života. Ovom slikom Djevice uznesene na nebo želim zaključiti ciklus kateheza o starosti. Na Zapadu je promatramo uzdignutu u nebo, obavijenu sjajem slave; na Istoku je se pak prikazuje kako leži, spava, okružena apostolima u molitvi, dok je Uskrsli Gospodin nosi na rukama poput djevojčice.

U teologiji se uvijek razmišljalo o odnosu tog jedinstvenog „uznesenja“ sa smrću, koje nije definirano dogmom. Mislim da bi bilo još važnije izravno razjasniti odnos tog otajstva s uskrsnućem Sina, koje svima nama otvara put rođenja na život. U božanskom činu u kojem se Marija ponovno sjedinjuje s uskrslim Kristom nije samo nadiđena uobičajena tjelesna propadljivost što je sa sobom nosi ljudska smrt – ne samo to – nego je anticipirano tjelesno preuzimanje Božjeg života. Anticipirano je, naime, uskrsnuće određeno za nas ljude: jer, prema kršćanskoj vjeri, Uskrsli je prvorođenac mnoge braće i sestara. Uskrsli Gospodin je onaj koji je otišao prije, koji je uskrsnuo prije svih, a zatim ćemo poći mi. To je naše određenje: uskrsnuti.
24.8.2022.

Isusova "uska vrata" su ljubav prema drugima i sebedarje

U odlomku iz Lukina Evanđelja liturgije ove nedjelje, upitaše Isusa: „Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“. A Gospodin odgovara: „Borite se da uđete na uska vrata“ (Lk 13, 24). Uska vrata je slika koja bi nas mogla uplašiti, kao da je spasenje namijenjeno samo nekolicini odabranih ili savršenima. Ali to je u opreci s onim što je Isus poučavao u mnogim prilikama. Naime, malo zatim On kaže: „I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem“ (r. 29). Dakle, ta su vrata uska, ali su svima otvorena! To se ne smije zaboraviti: svima! Vrata su svima otvorena!

Ali da bi se bolje razumjelo ta uska vrata, treba se zapitati što su ona. Isus uzima sliku iz života onog vremena i vjerojatno misli na to kako su se, kad bi pala večer, sva gradska vrata zatvarala, osim jednih, najmanjih i najužih, koja su ostala otvorena: za povratak kući moglo se samo kroz njih proći.
21.8.2022.

„Pradavni“. Starost uvjerava u odredište života koji više ne umire

Riječi Danielova proročkog sna, koje smo čuli, dozivaju u pamet viđenje Boga koje je u isti mah i tajanstveno i zadivljujuća. Nalazimo je ponovno na početku knjige Otkrivenja i odnosi se na Uskrslog Isusa, koji se Vidiocu ukazuje kao Mesija, Svećenik i Kralj, vječan, sveznajući i nepromjenjiv (1, 12-15). On polaže svoju ruku na Vidiočevo rame i umiruje ga riječima: „Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova“ (rr. 17-18). Tako nestaje posljednja prepreka straha i tjeskobe koju je teofanija uvijek pobuđivala: Živi nas umiruje, ulijeva nam sigurnost. I on je umro, ali sada zauzima mjesto koje mu je namijenjeno: mjesto Prvog i Posljednjeg.
17.8.2022.

Prava moć jest služenje, a kraljevati znači ljubiti

Danas, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, Evanđelje nam ponovno pred oči stavlja dijalog između nje i rođakinje Elizabate. Kad Marija ulazi u kuću i pozdravlja Elizabetu, ova joj kaže: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Te riječi, pune vjere, radosti i divljenja, ušle su u Zdravomariju. Svaki put kad molimo tu tako lijepu i blisku molitvu činimo što i Elizabeta: pozdravljamo Mariju i blagoslivljamo je, jer nam ona donosi Isusu.

Marija prihvaća Elizabetin blagoslov i odgovara hvalospjevom, koji je dar nama, cijeloj povijesti, a to je Magnificat. Taj hvalospjev bismo mogli nazvati „pjesmom nade“. To je hvalospjev hvale i klicanja zbog velikih stvari koje je Gospodin učinio u njoj, ali Marija ide dalje: promatra Božje djelo u čitavoj povijesti svoga naroda. Kaže, na primjer, da Gospodin „silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne“ (rr. 52-53). Slušajući te riječi mogli bismo se zapitati: ne pretjeruje li možda malo Djevica, opisujući svijet koji ne postoji? Naime, ono što govori, čini se, ne odgovara stvarnosti; dok ona govori, moćnici nisu zbačeni s prijestolja: strašni Herod, na primjer, čvrsto sjedi na svome prijestolju. I siromašni i gladni ostaju takvi, dok bogati nastavljaju uživati u svom blagostanju.
15.8.2022.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr