Riječ Svetog Oca

Molimo Gospodina da nam podari svog Duha mira

U Evanđelju današnje liturgije Isus, opraštajući se od svojih učenika na Posljednjoj večeri, gotovo kao svojevrsnu oporuku izgovara ove riječi: „Mir vam ostavljam“. I odmah dodaje: „Mir vam svoj dajem“ (Iv 14, 27). Zadržimo se na ovim kratkim rečenicama.

Prije svega mir vam ostavljam. Isus se oprašta riječima koje izražavaju naklonost i spokoj, ali to čini u trenutku koji je sve samo ne miran. Juda ga je izašao izdati, Petar će ga zanijekati, a gotovo svi će ga napustiti: Gospodin to zna, ali on ne upućuje prijekore, ne koristi teške riječi, ne drži oštre govore. Umjesto da pokaže uznemirenost, ostaje nježan do kraja. Jedna poslovica kaže da se umire kako se i živjelo. Posljednji Isusovi sati zapravo su kao srž cijelog njegova života. Osjeća strah i bol, ali ne daje mjesta srdžbi i protestu. Ne daje gorčini da ga obuzme, ne istresa se na druge, nije nestrpljiv. On je u miru i to je mir koji dolazi iz njegovog krotkog srca, u kojem prebiva povjerenje. I to je izvor mir koji nam Isus ostavlja. Jer ne možete ostaviti mir drugima ako ga nemate u sebi. Ne možete dati mir ako sami niste u miru.
22.5.2022.

Job. Prokušanost vjere, blagoslov iščekivanja

Prekretnica obraćenja vjere događa se upravo na vrhuncu Jobova davanja oduška svojim osjećajima, gdje on kaže: „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac“ (19, 25-27). Prelijep je to odlomak. Na um mi u ovom trenutku pada onaj genijalni Händelov oratorij, Mesija, nakon onog svečanog „Aleluja“ sopran polagano i mirno pjeva ovaj odlomak: „Znam da moj Otkupitelj živi“. I tako, nakon što iz Joba provaljuju sva ta bol i radost, u Gospodinovu glasu je nešto sasvim drugo. „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi“: to je nešto prelijepo. To možemo protumačiti na ovaj način: „Bože moj, ja znam da ti nisi progonitelj. Moj Bog će doći i nadoknaditi pretrpljenu nepravdu.“ To je jednostavna vjera u uskrsnuće koje daje Bog, jednostavna vjera u Isusa Krista, jednostavna vjera da nas Gospodin uvijek očekuje i da će doći.
18.5.2022.

"Rod donose i u starosti" (Ps 92, 15)

Starost nije beskorisno vrijeme u kojem se čovjeku valja povući u zapećak i vesla odložiti u barku, nego je vrijeme u kojem treba i dalje donositi plodove: pred nama je novo poslanje koje nas potiče upraviti pogled u budućnost. »Posebna osjetljivost nas starijih osoba, nas koji smo u starijoj životnoj dobi na pažnje, misli i naklonosti koje nas čine ljudima, ponovno bi mnogima trebala postati poziv. I bit će to izbor ljubavi starijih prema novim naraštajima« [3]. To je naš doprinos revoluciji nježnosti [4], duhovnoj revoluciji koju se vodi golim rukama i bez oružja. Pozivam vas, dragi djedovi, bake i starije osobe, da postanete njezinim protagonistima.
16.5.2022.

Papin nagovor prije molitve Kraljice neba

Prije nego zaključim ovo euharistijsko slavlje, želim pozdraviti i zahvaliti svima vama: braći kardinalima, biskupima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, posebno onima koji pripadaju duhovnim obiteljima novih svetaca, kao i vama vjernicima, vjernom Božjem narodu, koji ste se ovdje okupili iz mnogih dijelova svijeta.

Pozdravljam službene delegacije iz različitih zemalja, posebno gospodina Predsjednika Republike Italije. Lijepo je konstatirati da su ti sveci, svojim evanđeoskim svjedočenjem, promicali duhovni i društveni rast zemalja kojima su pripadali kao i cijele ljudske obitelji. Dok u svijetu, nažalost, rastu distance i povećavaju se napetosti i ratovi, neka novi sveci nadahnu zajednička rješenja, putove dijaloga, posebno u srcima i umovima onih koji nose teret velike odgovornosti i pozvani su biti protagonisti mira, a ne rata.
15.5.2022.

Judita – divljenja vrijedna mladost i velikodušna starost

Judita je živjela više od sto godina, što je poseban blagoslov. Ali nije rijetkost ni danas poživjeti mnogo godina nakon umirovljenja. Kako tumačiti, kako korisno upotrijebiti to vrijeme koje imamo na raspolaganju? Danas idem u mirovinu i mnogo je godina preda mnom, što mogu učiniti, u tim godinama, kako mogu rasti: to da rastem u dobi po sebi se razumije, ali kako mogu rasti u autoritetu, u svetosti, u mudrosti?

Umirovljenje za mnoge znači ulazak u dob zasluženog i željenog počinka od zahtjevnih i teških poslova. Ali događa se također da prestanak posla predstavlja izvor zabrinutosti i iščekuje se sa stanovitom strepnjom: „Što ću činiti sada kad u mojemu životu neće biti onoga što ga je tako dugo ispunjavalo?“: to je pitanje. Svakodnevni rad znači ujedno niz odnosâ, zadovoljstvo zarađivanja za život, iskustvo da imam neku ulogu, zasluženo uvažavanje, puno vrijeme koje nadilazi jednostavnu radnu satnicu.
11.5.2022.

Slušati, poznavati i slijediti Krista dobrog pastira

Prije svega ovce slušaju glas pastira. Inicijativa uvijek dolazi od Gospodina; sve polazi od njegove milosti: On je taj koji nas poziva na zajedništvo s njim. Ali to zajedništvo se rađa ako smo otvoreni za slušanje; ako ostanemo gluhi ne može nam dati to zajedništvo. Otvoriti se slušanju jer slušanje znači raspoloživost, poučljivost, vrijeme posvećeno dijalogu. Danas smo preplavljeni riječima i moramo neprestano nešto brzo govoriti ili činiti, štoviše koliko puta dvije osobe razgovaraju i jedna ne čeka da druga završi misao, prekida je u pola rečenice, odgovara… Ali ako se drugome ne dopusti govoriti, nema slušanja. To je zlo našega vremena. Danas smo preplavljeni riječima i moramo neprestano nešto brzo govoriti ili činiti, tišina nas plaši. Koliko samo napora treba da se uzajamno slušamo! Da saslušamo jedni druge do kraja, da dopustimo drugom da kaže što mu je na srcu, da slušajmo jedni druge u obitelji, u školi, na radnome mjestu, čak i u Crkvi! Ali Gospodin kaže da treba prije svega slušati.
8.5.2022.

Pozvani graditi ljudsku obitelj

Sinodalnost, zajednički hod temeljni je poziv Crkve i samo na tom obzoru moguće je otkriti i cijeniti različita zvanja, karizme i službe. Znamo, istodobno, da Crkva postoji zato da evangelizira, izlazeći iz same sebe i sijući sjeme evanđelja u brazdama povijesti. Zato je to poslanje moguće upravo sinergijskim povezivanjem svih pastoralnih područja i, još prije toga, uključivanjem svih Gospodinovih učenika. Naime, »po primljenom krštenju svaki je član Božjeg naroda postao učenik misionar (usp. Mt 28, 19). Svaki krštenik, neovisno o položaju u Crkvi i stupnju vjerske izobrazbe, aktivni je nositelj evangelizacije« (Apost. pob. Evangelii gaudium, 120). Moramo se čuvati mentaliteta koji razdvaja svećenike i laike, smatrajući prve protagonistima, a druge izvršiteljima, te nastavljati dalje kršćansko poslanje kao jedan Božji narod, laici i pastiri zajedno. Čitava je Crkva vjerovjesnička zajednica.
5.5.2022.

Eleazar – dosljednost vjere, baština časti

Biblijsko izvješće – čuli smo njegov mali dio, ali je lijepo pročitati ga u cijelosti – prenosi zgodu o Židovima prisiljenim kraljevim dekretom blagovati meso žrtvovano idolima. Kad je došao red na Eleazara, koji je bio devedesetogodišnji ugledni starac kojeg su svi veoma cijenili, kraljevi službenici su mu savjetovali da simulira, da se samo pretvara da jede meso, no da ga stvarno ne pojede. Vjersko licemjerje, tako je puno vjerskog licemjerja, kleričkog licemjerja. Ovi su mu rekli: „Daj budi malo licemjeran, nitko neće ni primijetiti“. Tako bi Eleazar bio spašen i – govorili su ovi – u ime prijateljstva prihvatit će njihovu gestu samilosti i naklonosti. Na kraju krajeva – insistirali su – riječ je o maloj gesti, pretvarati se da jede, ali ne jesti, beznačajnoj gesti.
4.5.2022.

Krist nas danas poziva na novi zanos

I što Isus čini s Petrom? Ponovno se vraća na obalu jezera gdje je izabrao njega, Andriju, Jakova i Ivana, svu četvoricu je tamo sebi izabrao. On ne upućuje prijekore – Isus ne prekorava, on dotiče srce, uvijek – nego svoje učenike nježno zove: „Dječice“ (r. 5). Zatim ih poziva da, kao i nekoć, ponovno hrabro bace mreže. I opet se mreže silno napuniše. Braćo i sestre, kad u životu imamo prazne mreže, nije vrijeme da sažalijevamo sami sebe, da se zabavljamo, da se vraćamo starim razbibrigama. To je vrijeme da ponovno krenemo s Isusom, vrijeme da smognemo hrabrosti da počnemo iznova, vrijeme da isplovimo s Isusom na otvoreno more. Tri glagola: ponovno početi, ponovno krenuti, ponovno izvesti na pučinu. Uvijek, pred razočaranjem, ili životom koji je pomalo izgubio smisao – „danas osjećam da sam se vratio natrag…“ – ponovno kreni s Isusom, kreni iznova, izvezi na pučinu! On te čeka. I misli samo na tebe, na mene, na svakoga od nas.
1.5.2022.

Papa: Gospodin ne traži kršćane koji nikada ne sumnjaju i uvijek se razmeću sigurnom vjerom

Prikazujući nam Tominu priču Evanđelje nam, zapravo, govori da Gospodin ne traži savršene kršćane. Gospodin ne traži savršene kršćane. Kažem vam: bojim se kad vidim nekog kršćanina, neku udrugu kršćana koji vjeruju da su savršeni. Gospodin ne traži savršene kršćane. Gospodin ne traži kršćane koji nikada ne sumnjaju i uvijek se razmeću sigurnom vjerom. Kad je kršćanin takav, nešto nije u redu. Ne, avanturu vjere, kao i kod Tome, čine svjetla i sjene. Ako ne, koja bi to vjera bila? Vjera poznaje vremena utjehe, zamaha i entuzijazma, ali i umora, zbunjenosti, sumnji i mraka. Evanđelje nam pokazuje Tominu “krizu” kako bi nam kazalo da se ne smijemo bojati krize života i vjere. Krize nisu grijeh, one su putovanje, ne smijemo ih se bojati. Mnogo puta nas učine poniznima, jer nam oduzimaju ideju da smo na mjestu, da smo bolji od drugih. Krize nam pomažu da se prepoznamo potrebitima: ponovno raspiruju potrebu za Bogom i tako nam omogućuju da se vratimo Gospodinu, dotaknemo njegove rane, ponovno iskusimo njegovu ljubav, kao prvi put. Draga braćo i sestre, bolja je nesavršena, ali ponizna vjera, koja se uvijek vraća Isusu, nego jaka, ali drska vjera koja nas čini ponosnima i oholima. Jao takvima, jao!
24.4.2022.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr