Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 30. siječnja 2019.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas ću se zajedno s vama zadržati na apostolskom putovanju u Panamu na kojem sam boravio proteklih dana. Pozivam vas da sa mnom zahvalite Gospodinu za milost koju je dao Crkvi i narodu te ljubljene zemlje. Zahvaljujem gospodinu Predsjedniku Paname i drugim vlastima, kao i biskupima; i zahvaljujem svim volonterima – bilo ih je jako mnogo – za njihovu toplu i obiteljsku dobrodošlicu, istu onu koju se vidjelo na licima ljudi koji su hrlili sa svih strana da s velikom vjerom i oduševljenjem dođu pozdraviti Papu. Jedna stvar me veoma dirnula: ljudi su rukama podizali djecu u vis. Dok je papamobil prolazio svi su dizali djecu u zrak kao da su time htjeli reći: „Evo moj ponos, evo moja budućnost!“ I pokazivali su djecu. A bilo ih je mnogo! I očevi i majke su ponosni na to dijete.
Pomislio sam: koliko je samo dostojanstva u ovoj gesti i koliko je samo ona rječita za demografsku zimu u Europi! Ponos te obitelji su djeca. Sigurnost za budućnost su djeca. Demografska zima, bez djece, je teška!
Razlog za ovo putovanje bio je Svjetski dan mladih, ali sa susretima s mladima su se isprepleli drugi susreti sa stvarnošću zemlje: s vlastima, biskupima, mladim zatvorenicima, Bogu posvećenim osobama i jednim obiteljskim domom. Sve je bilo kao „zaraženo“ i „pomiješano“ s radosnom prisutnošću mladih: slavlje za njih i slavlje za Panamu, kao i za cijelu Srednju Ameriku, obilježenu tolikim dramama i potrebitu nade i mira, kao i pravde.
Ovom Svjetskom danu mladih prethodio je susret mladih iz domorodačkih i afroameričkih naroda. Lijepa je to gesta: mladi domorodci i mladi potomci Afroamerikanaca okupili su se na susretu koji je trajao pet dana. Mnogo ih je u toj regiji. Oni su otvorili vrata Svjetskome danu. A to je važna inicijativa koja je još bolje pokazala mnogoliko lice Crkve u Latinskoj Americi: Latinsku Ameriku napučuju ljudi različitih rasa. Zatim, dolaskom skupina iz cijelog svijeta, nastala je velika simfonija licâ i jezikâ, tipična za ovaj događaj.
Gledati zastave svih boja kako se vijore u rukama mladih čija su lica ozarena radošću zbog zajedničkog susreta proročki je znak, znak koji je u suprotnosti s trenutnim tužnim trendom konfliktnih nacionalizama, koji podižu zidove i zatvaraju se univerzalnosti, susretu naroda. To je znak da su mladi kršćani kvasac mira u svijetu.
Ovaj Svjetski dan mladih imao je snažan marijanski pečat, jer je za temu imao Djevičine riječi anđelu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38). Bilo je upečatljivo čuti ove riječi koje su izgovorili predstavnici mladih s pet kontinenata, a prije svega vidjeti kako zrače s njihovih lica. Sve dok budu postojale nove generacije koje mogu reći „evo me“ Bogu, bit će budućnosti u svijetu.
Među etapama SDM-a uvijek je križni put. Hoditi s Marijom za Isusom koji nosi križ je škola kršćanskog života: ondje se uči strpljiva, tiha, konkretna ljubav. Reći ću vam nešto u povjerenju: jako volim obavljati križni put, jer je to hod s Marijom za Isusom. I uvijek nosim sa mnom, da ga mogu obaviti u bilo kojem trenutku, džepni križni put, koji mi je darovala jedna sveta misijska duša u Buenos Airesu. I kad imam vremena uzmem i pratim križni put.
Uzmite i vi u ruke križni put, jer to znači pratiti Isusa s Marijom na križnom putu, gdje je On dao svoj život za nas, za naše otkupljenje. Na križnome se putu učimo strpljivoj, tihoj i konkretnoj ljubavi. U Panami su mladi nosili s Isusom i Marijom teret napaćenosti tolike braće i sestara u Srednjoj Americi i čitavome svijetu. Među njima je mnogo mladih žrtava raznih oblika ropstva i siromaštva.
I u tome su smislu bili veoma značajni pokorničko bogoslužje koje sam slavio u Zavodu za preodgoj maloljetnika te pohod Obiteljskom domu „Dobri Samarijanac“ u kojem su smještene osobe zaražene HIV/AIDS-om.
Vrhunac Svjetskog dana mladih i toga putovanja bili su bdjenje i misa s mladima. Na bdjenju – na polju punom mladih ljudi koji su sudjelovali na bdjenju, oni su tamo prespavali i u 8 sati sudjelovali na misi – na bdjenju je obnovljen živi dijalog sa svim djevojkama i mladićima, razdraganima ali koji znaku također za šutnju i slušanje. Kod njih se izmjenjivalo oduševljenje i slušanje i molitva u šutnji. Njima sam predložio Mariju kao onu koja je u svojoj malenosti, više no itko drugi, „utjecala“ na povijest svijeta: nazvali smo je „Božjom influencericom“. U njezinu „fiat“ odražavala su se lijepa i snažna svjedočanstva nekih mladih ljudi.
U nedjelju ujutro, na velikom završnom euharistijskom slavlju, uskrsli Krist, snagom Duha Svetoga, ponovno je progovorio mladima svijeta pozivajući ih da žive evanđelje danas, jer mladi nisu „sutra“; ne, oni su „danas“ za „sutra“. Oni nisu „međuvrijeme“, već su danas, sada, Crkve i svijeta. I pozvao sam na odgovornost odraslih kako nove generacije ne bi bile uskraćene za obrazovanje, posao, zajednicu i obitelj. A to je ključno u ovome času u svijetu, jer te stvari nedostaju. Obrazovanje, to jest izobrazba. Posao: koliko je mladih bez posla. Zajednica: da se osjećaju prihvaćenima u obitelji i društvu.
Susret sa svim biskupima Srednje Amerike bio je za mene trenutak posebne utjehe. Zajedno smo se dali poučiti svjedočanstvom svetoga biskupa Oscara Romera kako bismo sve bolje naučili „osjećati s Crkvom“ – to je bilo njegovo biskupsko geslo –, iskazivati blizinu mladima, siromašnima, svećenicima, svetom vjernom Božjem narodu.
A snažnu simboličku vrijednost imala je posveta oltara obnovljene katedrale Santa Maria La Antigua u Panami. Bila je zatvorena sedam godina zbog obnove. Znak ponovno otkrivene ljepote, na slavu Božju i za vjeru i slavlje njegova naroda. Krizma koja se koristi kod posvete oltara ista je ona kojom se pomazuje krštenike, krizmanike, svećenike i biskupe. Neka obitelj Crkve, u Panami i čitavome svijetu, crpi od Duha Svetoga uvijek novu plodnost, kako bi se hodočašće mladih misionarskih učenika Isusa Krista moglo nastaviti i širiti po zemlji.
U sklopu pozdrava vjernicima na talijanskom jeziku
Sutra ćemo slaviti spomendan sv. Ivana Bosca, oca i učitelja mladih: to je dobar svećenik! Don Bosco je svim mladim ljudima koje je susretao znao dati da osjete Božji zagrljaj, pružajući im nadu, dom, budućnost. Neka nam njegovo svjedočanstvo svima pomogne da shvatimo koliko je važno poučavati nove naraštaje autentičnim ljudskim i duhovnim vrijednostima.
