Aktualnosti

U Zagrebačkoj nadbiskupiji u srijedu 26. ožujka završen je postupak za proglašenje blaženim p. Janeza (Ivana) Strašeka, lazarista koji je stradao 1947. godine u mjestu Svetice kraj Karlovca.
   
Sjednicu je otvorio mons. Tomislav Subotičanec, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije. Uz njega je bio i preč. Marko Kovač, kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola. Na sjednici su bili i službenici sudišta (biskupski delegat, promotor pravde i notar), zatim postulator Misijske družbe p. Serhiy Pavlish, CM, vicepostulator p. Dario Grbac, CM, te predstavnici Vinkovske obitelji u Hrvatskoj (svećenici lazaristi, časne sestre i laici). Vicepostulator je ukratko predstavio lik sluge Božjega p. Strašeka, nakon čega su svi izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim. Prisegu su položili službenici sudišta, postulator i vicepostulator, nakon čega su sabrani dokumenti zapečaćeni i predani postulatoru da ih osobno preda Kongregaciji za kauze svetih u Rimu. Sjednica je zaključena molitvom.

P. Janez Strašek rođen je 11. prosinca 1906. godine u zaseoku Slake (Podčetrtek) u Sloveniji. Otac mu se zvao Janez, a majka Marija, r. Mlakar. Bio je najstarije dijete. Imao je dva brata i dvije sestre. Kršten je u župnoj crkvi sv. Lovre u Podčetrtku. Pučku je školu pohađao u Podčetrtku, a klasičnu gimnaziju u Ljubljani. Nakon položene mature ušao je u nutarnje sjemenište (novicijat) i nakon godine dana započeo je studij teologije. Zaređen je svećenika 3. kolovoza 1933. u crkvi Srca Isusova u Ljubljani.

Kratko je vrijeme djelovao u Sloveniji u formaciji novakinja Družbe kćeri kršćanske ljubavi i držao misije. Godine 1935. premješten je u Beograd na župu sv. Ćirila i Metoda za kapelana i katehetu. U Kosovsku Mitrovicu poslan je 1938. Bio je najprije kapelan i kateheta, a onda župnik do 22. srpnja 1941. Ponovno su ga poglavari poslali u Beograd, a pastoralno je djelovao i u župi u Kragujevcu i Novom Kneževcu u Banatu. Na Malu Gospu 1946. imenovan je župnikom na Sveticama. Tu su župu od 1941. do 1947. vodili lazaristi nastanjeni u pavlinskom samostanu.

P. Strašek s oduševljenjem je i hrabro vršio svoju svećeničku službu. Pokazao se veoma požrtvovnim i bio blizu svakoj ljudskoj potrebi. Naviještao je Evanđelje bez kompromisa, znajući da mu je život u opasnosti. Neprijatelji Katoličke Crkve, a i svećenika koji uči vjeru, nisu više mogli podnositi njegove propovijedi u kojima je govorio kako roditelji trebaju djecu krstiti u crkvi, a mladenci sklapati brak pred svećenikom. Smatrali su da on time kvari mladež i ruši sve što su oni pokušavali izgraditi - društvo bezbožnika. Tako su dvojica braće odlučila ubiti ga.

Nakon ubojstva ozaljskog župnika vlč. Matije Kranjčića, p. Strašek upravljao je i župom Ozalj. Na Cvjetnicu, 30. ožujka 1947. nakon rane sv. mise u Ozlju, krenuo je šumskim putem prema župi Svetice. Na putu su ga dočekala dvojica braće. Pogođen je u glavu pucnjem iz lovačke puške. Kako se dugo mučio, dotukli su ga kolcem i odvukli s puta u šumu. Vjernici su ga očekivali za misu poldanicu, no nije ga bilo, premda je uvijek bio točan. Nakon molitve krunice išli su ga tražiti, ali ga na putu nisu našli. Neke su osobe rekle da su čule pucanj, a oko 14 sati i zapomaganje u šumi, ali se nitko iz straha nije odazvao. Drugog dana našla ga je jedna vjernica u šumi, pokrivenog granjem.

Vjernici su uvjereni da je p. Strašek umro kao mučenik, dolaze na njegov grob i s velikim mu se pouzdanjem preporučuju. Svake se godine na Cvjetnicu, počevši od 1998. godine, skupljaju se na pobožnost Križnog puta. Idu putem od Ozlja do Svetica kojim je on išao. Na Bijelu nedjelju, 23. travnja 2017., o 70. godišnjici njegove smrti, sudjelovalo je više od 600 osoba, a euharistijsko slavlje predvodio je mons. Stanislav Lipovšek, celjski biskup.

Uz naše molitve neka Gospodin blagoslovi daljnji rad na kauzi u Rimu.