Crkve i crkveni objekti oštećeni u potresima

 

Obnova crkve napreduje jako dobro i nadamo se da će se tim tempom nastaviti. S obnovom crkve na Dolcu dugo se čekalo. Sada je krenulo i nadam se da će skori razgovor s inženjerima koje vode obnovu otvoriti mogućnost da se već na ljeto otvori barem jedan dio crkve.

Nitko nije znao, čak ni u Nadbiskupiji, da je crkva tako jako oštećena. Stručnjaci kažu da je i više oštećena nego zagrebačka prvostolnica te da je pravo čudo da se nikome ništa nije dogodilo. Zapravo, svete mise i sve drugo se održavalo u crkvi sve do drugog, petrinjskog potresa, pa i kratko poslije njega. Inženjeri su rekli da drugi potres nije toliko naštetio crkvi, nego najviše prvi i potom nismo imali izbora.

Tada se liturgijski i pastoralni život preselio ovdje na Kaptol 3, u tri male dvorane, gdje se i slave mise i ispovijeda i krsti. Neki su se ovdje i vjenčali. Mene je jako iznenadilo i obradovalo što su mnogi ljudi prihvatili ovaj skromni bogoslužni prostor Pohoda BDM.

Svakoga dana imamo ovdje tri svete mise, svakoga dana se ispovijeda i pokazatelj da je pastoralni i vjerski život ovdje prisutan nam govori i činjenica da smo prošle godine, u nemogućim uvjetima, ovdje podijelili 145.000 svetih pričesti! Ta brojka svetih pričesti meni puno govori!


Čim smo se preselili u ovaj bogoslužni prostor na Kaptolu 3, svakoga dana je euharistijsko klanjanje od 11:30 do večernje svete mise i ovaj prostor otvoren je cijeloga dana. Ljudi koji dolaze intenzivno mole, a kad ljudi mole, ja sam uvjeren da će na Kaptolu biti blagoslova više nego što je do sada bilo.

Primijetili smo u susretu s ljudima da im je to zaista važno. Dio ove župne zajednice obišao sam lani uoči i poslije Božića i vidi se da ima pozitivnih signala. Ljudi su oduševljene time da smo uzeli upravo ovaj prostor. Mi smo bili jedini u to vrijeme na Kaptolu i to je dalo veliki poticaj da se redovito odvija duhovni život. Imali smo dosad, i u ovim nemogućim uvjetima, dvadesetak krštenja, a to je za ovu župu veliko ohrabrenje. U grad Zagreb doselio se i lijepi broj mladih obitelji, koji su kupili stanove u okolici Trga bana Jelačića i Tkalčićevoj, a to su sve pozitivni znakovi koji meni puno znače.


Podijelit ću s vama nešto što s nikim iz medija nisam. 11. ožujka je dan kada je Japan jako nastradao u potresu i tsunamiju 2011. godine. Tim smo povodom u zagrebačkoj prvostolnici svake godine slavili euharistijsko slavlje i molitvu, pa smo nakon potresa razmišljali to odgoditi. Ali odmah kako sam preuzeo vodstvo ove župne zajednice, japanska veleposlanica mi je došla i zamolila: “Molim vas, gdje ćete sada imati euharistijsko slavlje?” Kad sam joj pokazao ovaj skromni prostor, rekla je da će prijenos svakako biti odavde. Tako je i bilo.

Na Drugom programu japanske nacionalne televizije imali smo izravni prijenos euharistijskoga slavlja i molitve za Japan i nastradale žrtve upravo iz ovoga malog bogoslužnog prostora.

To su sve mali pomaci i u poniznosti smo naučili puno toga. Pomalo ta oholost, koja je možda bila prisutna u nama, nestaje jer smo iz jedne prelijepe katedrale došli u ovaj bogoslužni prostor, ove dvije-tri dvoranice. Ali i to isto nešto govori, to je pohod Božji nama. U centru grada Zagreba, na samo par koraka od Trga bana Jelačića, je najljepša barokna crkva u Zagrebu.

A kad se crkva obnovi, tu će biti i prekrasne crkvene stube koje mogu poslužiti kao amfiteatar za održavanje mnogih koncerata i okupljanja tijekom cijele godine. U zagrebačkoj prvostolnici imali smo Festival orgulja, koji planiramo ubuduće organizirati ovdje. Dao Bog da se crkva čim prije otvori, jer dugo je trebalo čekati sve dokumente i dozvole, pa i da se pripremi projekt. Sada je to krenulo i vjerujem da sada nećemo stati.