Pozdravna riječ u ime Hrvatske biskupske konferencije kardinala Josipa Bozanića na susretu generalnih tajnika CCEE

30.06.2022


Donosimo prijevod Pozdravne riječi koju je na talijanskom jeziku, u ime Hrvatske biskupske konferencije, izrekao kardinal Josip Bozanić na početku Susreta generalnih tajnika CCEE-a u Zagrebu: 
 

Susret generalnih tajnika CCEE
Zagreb, 30. lipnja – 3. srpnja 2022.
 
 
Pozdravna riječ u ime Hrvatske biskupske konferencije
kardinala Josipa Bozanića
nadbiskupa zagrebačkog i potpredsjednika Hrvatske biskupske konferencije
Zagreb, 30. lipnja 2022.
 
 
 
Preuzvišeni gospodine, apostolski nuncije u Republici Hrvatskoj,
draga subraćo u biskupstvu i prezbiteratu,
draga braćo i sestre!
 
1. Srdačno vas pozdravljam ovdje u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije.

Zahvalni smo što ste odabrali Zagreb za 49. godišnji susret generalnih tajnika Vijeća biskupskih konferencija Europe (CCEE). Zahvalan sam na prilici da mogu srdačno pozdraviti sve ovdje prisutne generalne tajnike biskupskih konferencija. Posebno pozdravljam prečasnoga Martina Michalíčeka, generalnoga tajnika CCEE-a, i njegove suradnike. U ovome se trenutku prisjećam i dragoga nadbiskupa Alda Giordana, nedavno preminuloga bivšeg generalnog tajnika CCEE-a.

Svima upućujem srdačne pozdrave u ime Hrvatske biskupske konferencije i njezina predsjednika, zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića, koji će nam se kasnije pridružiti. Hrvatsku biskupsku konferenciju čini sedamnaest biskupijskih jedinica, među kojima su i grkokatolička biskupija te Vojni ordinarijat.
Glavni grad Hrvatske, Zagreb, već je bio domaćin CCEE-a i u drugim prilikama: Plenarna skupština održana je u Zagrebu u mjesecu listopadu 2010. godine; održani su i sastanci raznih povjerenstava te neki sastanci Predsjedništva tijekom moja dva mandata, dok sam bio potpredsjednik CCEE-a (od 2001. do 2011.).

2. U posljednje dvije godine životi naših zemalja promijenili su se zbog pandemije bolesti Covid-19. Također, Zagreb i sjeverozapadni dio Hrvatske pogodili su potresi 22. ožujka i 29. prosinca 2020. godine. Težak potres posebno je pogodio Zagrebačku nadbiskupiju, Sisačku biskupiju i susjedne biskupije. Na cijelome području koje je bilo pogođeno potresom puno je oštećenih kuća, ali i crkava, škola i upravnih središta. U Zagrebu je posebno stradala povijesna jezgra i sjeveroistočni dio grada. Oštećeni su domovi ljudi i središta državnih, kulturnih i vjerskih institucija. Naša Katedrala, za nas nacionalni simbol, važno mjesto za vjeru našega naroda, pretrpjela je velika oštećenja i trenutno je zatvorena.

U tim smo okolnostima iskusili da je vitalnost Crkve pomogla stvoriti otpornost pojedinaca, zajednica i društva pred težinom događaja. Crkva je živa tamo gdje se slavi euharistija, gdje se živi sakramentalni život, gdje se ispovijeda, gdje se iskazuje konkretna ljubav prema potrebitima. Posebno nas je iznenadila velikodušnost naših mladih koji su se nakon potresa i za vrijeme pandemije stavili na raspolaganje za pomoć ljudima u nevolji.

U vrijeme pandemije posebno je bilo teško djeci i mladima zbog ograničenja i nemogućnosti susreta. Stoga, tijekom ovogodišnjega ljeta ima puno predviđenih susreta za mlade s programima formacije, ljetnih kampova i drugih inicijativa. U tome smislu valja spomenuti i važan događaj iz Zagreba, uoči Duhova. Riječ je o koncertu duhovne glazbe koji je okupio brojne ljude, posebno mlade, ne samo iz grada Zagreba, već i iz raznih drugih krajeva. I to je bio izraz okupljanja i življenja sinodalnosti Crkve. Pronalaženje sebe i zajednički hod podupiran je, ali i pokrenut nadom u oporavak, u obnovu stvarnosti svakodnevnoga života.

3. Draga braćo i sestre, tema vašega susreta je Crkva u Europi na sinodskom putu, s obzirom na poziv koji je uputio papa Franjo koji je započeo sinodski hod za sveopću Crkvu. Možemo reći da je sinodska dinamika uvijek pratila djelovanje CCEE-a od njezina početka. Zapravo, Crkva je konstitutivno sinodska i svako istinsko crkveno djelovanje ima u sebi tu dinamiku koja nam omogućuje da se okupimo u poslušnosti Duhu Svetomu.

Mi, Zagrebačka Crkva, proteklih smo godina slavili Nadbiskupijsku sinodu, koja sada nastavlja sinodski put sveopće Crkve, a koju ćemo završiti najesen ove godine.

CCEE od svoga početka proizlazi iz osluškivanja raznih crkvenih stvarnosti i povijesti, nijansa i jezika europskih zemalja. Odnosi koji se isprepliću u sjedištu CCEE-a, ono što se zajedno promišlja, istražuje i gradi, dolazi od slušanja života naših Crkava i obogaćuje se razmjenom darova, proživljenim zajedništvom, međusobnim susretom.

Pastoralna briga za Crkve u Europi, pitanja s kojima se suočava CCEE, aktivnosti raznih povjerenstava, plodovi tolikih istraživanja, koje smo sada naviknuli smatrati činjeničnim podacima i koji su nam uobičajeni i obični, bili su rođen nakon Drugoga vatikanskog sabora, iz posebnih spoznavanja u suočavanju s izazovima koji su uključivali Božji narod i naša društva.

Vijeće biskupskih konferencija Europe korisno je sredstvo zajedništva za Crkvu u Europi i kao takvo otvoreno je svakomu produbljivanju sinodske dinamike da bi zajedništvo bilo istinitije, sudjelovanje šire, a poslanje Crkve učinkovitije. Tijekom proteklih godina, zahvaljujući i djelovanju CCEE-a, porasla je solidarnost naših partikularnih Crkava i njihovo duhovno zajedništvo.

 4. Početak sinodskoga puta za sveopću Crkvu, na koji potiče papa Franjo, u ovome se povijesnom trenutku pojavljuje kao proročki čin Crkve, pozorne na znakove vremena. Zajednički se predlaže put na razini cijele Crkve, koji dolazi do svake zemlje, naroda i okolnosti u kojima ljudi žive. Sve se to pokazuje kao povlašteno mjesto za izgradnju mira koji je svijetu prijeko potreban i za kojim Europa toliko čezne u ovome povijesnom trenutku.

Ne možemo ne uzeti u obzir i ono što se posljednjih mjeseci događa u Ukrajini. Svjedoci smo ljudske tragedije, ratnih zbivanja koja sa sobom nose smrt, patnju, uništene obitelji; prisiljavaju stanovništvo da napusti svoj dom i potraži utočište negdje drugdje; prisiljavaju ljude na borbu, razaranje... Postavlja se pitanje: kamo ide Europa? Gdje je stao projekt ujedinjene Europe? Projekt ujedinjene Europe rođen je upravo da bi se uklonila pošast rata s europskoga tla. Nažalost, taj je projekt, između ostaloga, očitovao svoja ograničenja devedesetih godina prošloga stoljeća, upravo u ovome dijelu Europe.

To čemu sada svjedočimo čini se kao povratak na događaje za koje smo mislili da su prošlost. Izgleda da svjetska ravnoteža, putem ovoga sukoba, ide u smjeru ponovnoga uspostavljanja suprotstavljenih blokova. Možda se može reći da se ruše sastavnice koje je čovječanstvo ostvarilo i usvojilo posljednjih desetljeća. Fenomen globalizacije, koliko god ambivalentan i složen bio, doveo je do svijesti o međusobnoj ovisnosti naroda i država. Crkva je u tome smislu uvijek djelovala i poticala da se ti odnosi preobraze u odnose uzajamnoga dijaloga i solidarnosti, kao dimenzije koja je duša ljudskoga razvoja.

U posebnoj molitvi u vrijeme epidemije, 27. ožujka 2020., papa Franjo je rekao: „Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga.“

5. Dragi prijatelji, pred ovakvim složenim scenarijima ipak smo pozvani da ne gubimo nadu. Naše povjerenje temelji se na božanskoj vjernosti, koja ne napušta tijek povijesti i sudbinu čovjeka. Doista, Bog je došao sudjelovati u tome u Isusu Kristu. On je Bog i savršeni Čovjek. U Njegovoj ljubavi prema čovječanstvu moraju se tražiti putovi za suočavanje s izazovima sadašnjosti. Ljubav, milosrđe, prepoznati sebe kao braću, svakako su putovi nade koji svoje ishodište imaju u Kristu i koji uzdižu ljudska događanja.

Danas, na spomen Svetih rimskih prvomučenika, ohrabreni smo prinosom njihova života. Nisu se bojali slijediti Gospodina do križa. Danas su svi sveti mučenici našega kontinenta svjetlo nade na našemu putu.

Draga braćo i sestre, od srca vam želim ugodan boravak u našoj zemlji i u našem Gradu i nadam se da će rad tijekom ovih dana biti plodonosan.

 
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije, foto: Bernard Čović/GK