Riječ Svetog Oca

Bog nas želi probuditi iz nutarnjeg mrtvila

Jako vrijeme korizme je prilika u tom smislu. To je vrijeme u kojem nas Bog želi probuditi iz nutarnjeg mrtvila, iz te pospanosti koja ne daje Duhu da se očituje. Jer – zapamtimo to dobro – držati srce budnim ne ovisi samo o nama: to je milost, i za nju moramo moliti. Probuditi nas iz te pospanosti koja ne dopušta da živimo u duhu, jer dobro zapamtimo: čuvati srce budnim ne ovisi samo o nama: to je milost i tu milost treba izmoliti! Pokazuju to trojica učenika: bili su dobri, slijedili su Isusa na goru, ali svojim snagama nisu uspjeli ostati budni. To se događa i nama. No, probudili su se baš u času Preobraženja.
13.3.2022.

Nikada ne činiti kompromise sa zlom

Đavao mu se dvaput obraća govoreći: „Ako si Sin Božji…“ (rr. 3.9). Drugim riječima, predlaže mu da iskoristi svoj položaj: najprije da zadovolji materijalne potrebe koje osjeća (usp. r. 3) – glad – a zatim da poveća svoju moć (usp. rr. 6-7); na kraju, da dobije čudesan znak od Boga (usp. rr. 9-11). Tri napasti. Kao da je rekao: “Ako si Sin Božji, iskoristi to!” Koliko se puta nama isto dogodi: “Već kad si na tome položaju, iskoristi to! Ne propuštaj tu priliku“, to jest, „misli na svoj probitak“. To je zavodljiv prijedlog, ali te vodi ropstvu srca: čini čovjeka opsjednutim željom da ima, svodi sve na posjedovanje stvari, moći, slave. I to je srž tih napasti: „otrov strastî“ u koji se ukorjenjuje zlo. Zagledajmo se u svoju nutrinu i otkrit ćemo da naše kušnje uvijek imaju taj obrazac, uvijek taj način djelovanja.
6.3.2022.

Dugovječnost – znak i prilika

Starost, zasigurno, nameće sporije ritmove, ali to nisu vremena puke inertnosti. Mjera tih ritmova otvara, naime, svima prostore smisla života koji su nepoznati onima koji su opsjednuti brzinom. Gubitak dodira sa sporim ritmovima starosti zatvara te prostore za sve. U toj perspektivi odlučio sam uspostaviti proslavu dana baka i djedova, posljednje nedjelje srpnja. Savez između dviju generacijskih krajnosti života – djece i starijih osoba – pomaže također drugim dvama – mladima i odraslima – da se uzajamno povežu kako bi život sviju učinili bogatijim u čovječnosti. Potreban je međugeneracijski dijalog: ako ne postoji dijalog između mladih i starijih, među odraslima, ako nema dijaloga, svaki naraštaj ostaje izoliran i ne može prenositi poruku. Mladi čovjek koji nije povezan sa svojim korijenima, a to su djedovi i bake, ne prima snagu – kao što stablo duguje snagu korijenima – i raste loše, raste boležljiv, raste bez uporištâ. Zato treba tražiti, kao ljudsku potrebu, dijalog među naraštajima. A taj je dijalog važan upravo između baka i djedova i unuka, koji su dvije krajnosti.
2.3.2022.

Gospodin nas poziva da pročistimo svoj pogled

Draga braćo i sestre, Gospodin nas poziva da pročistimo vlastiti pogled. Traži od nas prije svega da pogledamo unutar sebe kako bi prepoznali vlastitu bijedu. Jer ako nismo kadri uočiti vlastite mane, stalno ćemo preuveličavati one tuđe. Ako, međutim, prepoznamo vlastite pogreške i naše bijede, otvaraju nam se vrata milosrđa. I nakon što smo se pogledali iznutra, Isus nas poziva da na druge gledamo onako kako On to čini – u tome je tajna: gledati druge kao što On čini – koji ne vidi prije svega zlo, već dobro. Bog nas tako gleda: ne gleda u nama nepopravljive pogreške već djecu koja griješe. Mijenja perspektivu: ne fokusira se na pogreške, nego na djecu koja griješe. Bog uvijek razlikuje osobu od njenih pogrešaka. Uvijek spašava osobu.
27.2.2022.

Papina poruka za korizmu 2022.

Božja riječ širi i podiže naš pogled: najavljuje nam da je istinska žetva ona eshatološka, ona posljednjega dana, koji ne pozna zalaza. Zreli plod našega života i naših djelovanja jest »plod za vječni život« (Iv 4,36), koji će biti naše »blago… na nebesima« (Lk 12,33; 18,22). Sâm Isus koristi sliku sjemena koje umire u zemlji i donosi plod kako bi izrazio otajstvo svoje smrti i uskrsnuća (usp. Iv 12,24), a i sveti Pavao je rabi kad govori o uskrsnuću našega tijela: »Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno« (1 Kor 15,42-44).
24.2.2022.

Milost vremena i savez životnih dobi

Svi živimo u sadašnjosti, gdje zajedno žive djeca, mladi, odrasli i stariji. Ali, promijenjen je omjer: dugovječnost je postala masovna i, u velikim dijelovima svijeta, djetinjstvo je podijeljeno u male „doze“. Govorili smo također o demografskoj zimi. Neuravnoteženost koja ima brojne posljedice. Dominantna kultura kao jedinstveni model ima mladu odraslu osobu, to jest individuu koja je stvorila samu sebe i ostaje uvijek mlada. No, je li istina da je u mladosti punina smisla života, dok starost predstavlja jednostavno ispražnjenost i gubitak? Je li tome stvarno tako? Da je u mladosti punina smisla života, dok starost predstavlja jednostavno ispražnjenost i gubitak? Veličanje mladosti kao jedine životne dobi dostojne uosobljenja ljudskog ideala, sjedinjena s prijezirom prema starosti na koju se gleda kao na slabost, kao na degradaciju, bespomoćnost, bila je dominantna ikona totalitarizama dvadesetog vijeka. Jesmo li to već zaboravili?
23.2.2022.

Pružiti drugi obraz znači pokazati veću snagu duha

U Evanđelju današnje liturgije Isus učenicima daje neke temeljne životne upute. Gospodin govori o najtežim situacijama, onima koje su za nas kamen kušnje, onima koje nas dovode pred one koji se neprijateljski drže prema nama i koji nam stalno nastoji nanijeti zlo. U tim slučajevima, Isusov je učenik pozvan ne podleći nagonu i mržnji, već se iznad toga visoko izdići. Pozvan je nadići nagon, nadići mržnju. Isus kaže: „Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze“ (Lk 6, 27). I još konkretnije: „onome tko te udari po jednom obrazu, pruži i drugi“ (r. 29). Kad to čujemo, čini nam se da Gospodin traži nemoguće. Osim toga, zašto bih trebao ljubiti neprijatelje? Ako se ne odgovori nasilniku, svakom je nasilju otvoren put i to nije pravedno. No, je li to baš tako? Zar nas Gospodin zaista traži nemoguće, štoviše nepravedne stvari? Je li tome tako?
20.2.2022.

Sveti Josip – zaštitnik opće Crkve

Isus, Marija i Josip u stanovitom su smislu iskonska jezgra Crkve. Isus je Bog i čovjek, Marija, prva učenica, je Majka, a Josip – čuvar. I mi se „moramo uvijek pitati štitimo li svim svojim snagama Isusa i Mariju, koji su otajstveno povjereni našoj odgovornosti, našoj brizi, skrbi“ (Patris corde, 5). I tu imamo jednu vrlo lijepu crtu kršćanskoga poziva: čuvati. Čuvati život, čuvati ljudski razvoj, čuvati čovjekov duh, čuvati čovjekovo srce, čuvati ljudski rad. Kršćanin je – možemo reći – poput svetog Josipa: mora čuvati. Biti kršćanin ne znači samo primiti vjeru, ispovijedati vjeru, nego čuvati život, vlastiti život, život drugih, život Crkve.

Sin Svevišnjega došao je na svijet u velikoj slabosti: Isus je rođen tako, slab, slab. Htio je biti potrebit obrane, zaštite, pažnje i skrbi. Bog se pouzdao u Josipa, kao što je to učinila Marija, koja je u njemu pronašla zaručnika koji ju je volio i poštivao, i uvijek se brinuo o njoj i Djetetu. U tom smislu „sveti Josip ne može ne biti Čuvar Crkve, jer Crkva je produljenje Kristova Tijela u povijesti, a istodobno je u majčinstvu Crkve osjenjeno Marijino majčinstvo. Nastavljajući štititi Crkvu, Josip nastavlja štititi 
Dijete i njegovu majku, a i mi također ljubeći Crkvu nastavljamo ljubiti Dijete i njegovu majku“ (ibid.).
17.2.2022.

Blaženstva opisuju identitet Isusovog učenika

U središtu Evanđelja današnje liturgije su Blaženstva (usp. Lk 6, 20-23). Zanimljivo je primijetiti da ih Isus, unatoč tome što je okružen velikim mnoštvom, navješćuje podižući oči „prema učenicima“ (r. 20). Govori učenicima. Blaženstva, naime, definiraju identitet Isusovog učenika, mogu zvučati čudno. Ona mogu zvučati čudno, gotovo neshvatljivo onome tko nije učenik. Dočim, ako se zapitamo kakav je Isusov učenik, odgovor su upravo blaženstva. Vidimo prvo, koje je temelj svih ostalih: „Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje“ (r. 20). Blago vama, siromasi. Dvije stvari Isus kaže o svojima: da su blaženi i siromašni; štoviše, da su blaženi zato što su siromašni.
13.2.2022.

Sveti Josip – zaštitnik sretne smrti

Braćo i sestre, samo se s vjerom u uskrsnuće može bez straha zaviriti u ponor smrti. Ne samo to: možemo smrti vratiti pozitivnu ulogu. Naime, razmišljati o smrti, obasjanoj Kristovim otajstvom, pomaže nam gledati na cijeli život novim očima. Nikad nisam vidio iza mrtvačkih kola kamion za selidbu! Iza mrtvačkih kola: nikad to nisam vidio. Odlazimo sami, bez ičega u sudariju (rubac kojim su u starini težaci brisali znoj sa čela, nap. pr.): bez ičega. Jer sudarij nema džepova. Ta samoća smrti: to je istina, nikad nisam vidio da iza mrtvačkih kola ide kamion za selidbu.

Nema smisla gomilati ako ćemo jednog dana umrijeti. Ono što moramo skupljati jest ljubav, sposobnost dijeljenja, da ne ostanemo ravnodušni pred potrebama drugih. Ili, kakvog smisla ima svađati se s bratom ili sestrom, prijateljem, članom obitelji, ili bratom ili sestrom u vjeri, ako ćemo jednog dana umrijeti? Kakva korist od toga da se srdimo, da budemo srditi na druge? Pred smrću, brojna se pitanja preoblikuju. Najbolje je umrijeti pomireni, ne ostavljajući iza sebe mržnje, umrijeti bez žaljenja! Želim vam reći jednu istinu: svi smo mi na putu prema tim vratima smrti, svi.
9.2.2022.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr