Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 27. rujna 2020.
Prije Angelusa
Draga braćo i sestre,
U mome se zavičaju kaže „Za tmurna vremena budi vedra lica“. Tim „vedrim licem“ kažem vam: dobar dan!
Isus se svojim propovijedanjem o Božjem Kraljevstvu suprotstavlja religioznosti koja ne uključuje ljudski život, koja otupljuje savjest i ne traži njezinu odgovornost pred dobrom i zlom. To također pokazuje prispodobom o dvojici sinova koju nalazimo u Matejevu Evanđelju (usp. 21, 28-32). Na očev poziv da pođu raditi u vinograd, prvi sin impulzivno odgovara „ne, ja ne idem“, ali onda se pokaje i odlazi; drugi sin, naprotiv, odmah odgovara: „da, da tata“, no u stvari to ne čini, ne ide u vinograd. Poslušnost se ne sastoji u tome da se kaže „da“ ili „ne“, nego uvijek u djelovanju, u obrađivanju vinograda, u ostvarivanju Božjega Kraljevstva, u činjenju dobra. Tim jednostavnim primjerom Isus želi prevladati religiju shvaćenu samo kao vanjsku i uobičajenu praksu, koja ne utječe na život i stavove ljudi, želi prevladati površnu, samo „obrednu“ religioznost u lošem smislu te riječi.
Predstavnici te „površne“ religioznosti, koju Isus ne odobrava, bili su u to vrijeme „glavari svećenički i starješine narodne“ (Mt 21, 23) koje će, prema Gospodinovoj opomeni, u Kraljevstvo Božje preteći carinici i bludnice (usp. r. 31). Isus im kaže: „Zaista, kažem vam, carinici, to jest grešnici, i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje“. Ta nas tvrdnja ne bi trebala navesti na zaključak da postupaju dobro oni koji se ne drže Božjih zapovijedi, oni koji ne slijede moral i kažu: „I tako su oni koji idu u Crkvu gori od nas!“ Ne, to nije Isusovo učenje. Isus ne pokazuje na carinike i bludnice kao na uzore u životu, nego kao na one koji su „privilegirani od milosti“. I želio bih naglasiti ovu riječ “milost”, milost, jer obraćenje je uvijek milost. Milost koju Bog nudi svakome tko mu se otvori i obrati mu se. Naime, te su se osobe, slušajući njegovo propovijedanje, pokajale i promijenile svoj život. Sjetimo se Mateja, na primjer, svetog Mateja, koji je bio carinik, izdajnik svoje domovine.
U današnjem Evanđelju onaj koji ostavlja bolji dojam jest prvi brat, ne zato što je rekao “ne” ocu, već zato što je to “ne” pretvorio u “da”, pokajao se. Bog je strpljiv sa svakim od nas: ne umara se, ne odustaje nakon našeg “ne”; također nam ostavlja slobodu da se udaljimo od njega i pogriješimo. Razmišljati o Božjoj strpljivosti je predivno! Razmišljati o tome kako nas Gospodin uvijek čeka; uvijek je uz nas da nam pomogne; ali poštuje našu slobodu. I on željno iščekuje naš “da”, da nas ponovo primi u svoj očinski zagrljaj i ispuni svojim beskrajnim milosrđem. Vjera u Boga traži da svakoga dana izaberemo dobro, a ne zlo, da izaberemo istinu, a ne laž, da izaberemo ljubav prema bližnjemu, a ne sebičnost. Tko učini zaokret prema tom izboru, nakon što je iskusio grijeh, naći će prva mjesta u Kraljevstvu nebeskom, gdje je veća radost zbog jednog grešnika koji se obratio, nego zbog devedeset i devet pravednika (usp. Lk 15, 7).
Ali obraćenje, promjena srca, proces je koji nas pročišćava od moralnih inkrustacija. A ponekad je to bolan proces, jer nema puta do svetosti bez određenog odricanja i bez duhovne borbe. Treba nam se boriti za dobro, boriti se da ne padnemo u napast, činiti s naše strane ono što je u našoj moći kako bismo prispjeli tome da živimo u miru i radosti blaženstava. Današnje Evanđelje preispituje način življenja kršćanskog života koji se ne sastoji od snova i lijepih težnji, nego od konkretnog predanog zalaganja kako bismo se uvijek otvarali Božjoj volji i ljubavi prema svojoj braći. Ali to, čak i najmanje konkretno opredjeljenje, ne može se učiniti bez milosti. Obraćenje je milost koju uvijek moramo tražiti: „Gospodine, daj mi milost da se popravim. Daj mi milost da budem dobar kršćanin”.
Neka nam Presveta Marija pomogne da budemo poučljivi djelovanju Duha Svetoga. On je taj koji smekšava grudi kamene i u srcu budi raspoloživost za pokajanje kako bismo stekli život i spasenje koje je Isus obećao.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
Do nas stižu zabrinjavajuće vijesti o sukobima na području Kavkaza. Molim za mir na Kavkazu i molim sukobljene strane da učine konkretne geste dobre volje i bratstva, koje mogu dovesti do rješavanja problemâ ne primjenom sile i upotrebom oružja, već dijalogom i pregovorima. Pomolimo se zajedno, u tišini, za mir na Kavkazu.
Jučer je u Napulju proglašena blaženom Marija Luigia od Presvetog Sakramenta, svjetovnog imena Maria Velotti, utemeljiteljica družbe Sestara franjevki Svetoga Križa. Zahvaljujemo Bogu za tu novu blaženicu koja je bila primjer kontemplacije otajstva Kalvarije i neumorna u činjenju djela ljubavi. Danas Crkva slavi Svjetski dan migranata i izbjeglica. Pozdravljam izbjeglice i migrante prisutne na Trgu oko spomenika migrantima koji sam blagoslovio prije godinu dana. Ove sam godine odlučio svoju poruku posvetiti prognanicima koji su prisiljeni na bijeg, kao što se dogodilo Isusu i njegovoj obitelji. „Poput Isusa Krista prisiljeni bježati“, tako to čine i raseljeni, migranti. Pozdrav i molitvu upućujemo osobito njima i onima koji im pomažu.
Danas se ujedno slavi i Svjetski dan turizma. Pandemija je teško pogodila taj sektor tako važan za mnoge zemlje. Svoj poticaj upućujem svima koji se bave turizmom, posebno malim obiteljskim poduzećima i mladima. Nadam se da će se svi uskoro oporaviti od trenutnih teškoća.
