Riječ Svetog Oca

 
Draga braćo i sestre, želim vam blagoslovljenu nedjelju!

Današnje Evanđelje (Lk 10,1-12.17-20) podsjeća nas na važnost poslanja, na koje smo svi pozvani - svatko prema vlastitom pozivu i unutar konkretnih životnih okolnosti u koje ga je Gospodin postavio.

Isus šalje sedamdeset i dvojicu učenika (r. 1). Ovaj simboličan broj označava da je nada Evanđelja namijenjena svim narodima. To je širina Božjeg srca, njegova bogata žetva - djelo koje On ostvaruje u svijetu kako bi sva njegova djeca bila obuhvaćena njegovom ljubavlju i spašena.

Istodobno Isus kaže: „Žetva je velika, ali radnika malo! Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju!“ (r. 2).

S jedne strane, Bog, poput sijača, velikodušno izlazi u svijet sijati te u srce čovjeka i tijek povijesti polaže čežnju za beskonačnim, za ispunjenim životom, za spasenjem koje oslobađa. Zato je žetva doista velika: Božje Kraljevstvo poput sjemena niče u zemlji, a žene i muškarci našega vremena - čak i kad se čini da su zaokupljeni mnogim drugim stvarima - u dubini iščekuju veću istinu, traže dublji smisao svoga života, žude za pravednošću, nose u sebi čežnju za vječnim životom.

S druge strane, malo je radnika koji su spremni poći raditi na polje koje je Gospodin zasijao - i koji su, još prije toga, sposobni Isusovim očima prepoznati dobro zrnje spremno za žetvu (usp. Iv 4,35-38). Gospodin želi učiniti velike stvari u našem životu i u povijesti čovječanstva, ali malo je onih koji to uočavaju, koji zastanu kako bi primili dar, onih koji ga navješćuju i prenose drugima.

Draga braćo i sestre, Crkvi i svijetu ne trebaju ljudi koji obavljaju vjerske dužnosti i svoju vjeru nose kao vanjsku oznaku. Potrebni su radnici koji žele obrađivati polje poslanja. Potrebni su zaljubljeni učenici i učenice koji svjedoče Božje Kraljevstvo gdje god se nalazili. Možda ne nedostaje “prigodnih kršćana”, onih koji s vremena na vrijeme udijele poneki pobožan osjećaj ili prisustvuju kakvom događaju, ali malo je onih koji su svakodnevno spremni raditi na Božjoj njivi, njegujući u svom srcu sjeme Evanđelja kako bi ga prenijeli u svakodnevicu: u obitelj, na radno mjesto, u školu, u društvene prostore i onima koji su u potrebi.

Za to nisu potrebne mnoge teorijske ideje ni pastoralni koncepti - najvažnije je moliti Gospodara žetve. Na prvom je mjestu odnos s Gospodinom, njegovanje dijaloga s Njim. Tek tada nas On čini svojim radnicima i radnicama te nas šalje u svijet kao svjedoke svoga Kraljevstva.

Zamolimo Djevicu Mariju, koja je velikodušno izrekla svoj „Evo me“, sudjelujući u djelu spasenja, da posreduje za nas i da nas prati na putu nasljedovanja Gospodina, kako bismo i mi mogli postati radosni radnici i radnice Božjega Kraljevstva.