Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 20. listopada 2019.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Drugo čitanje današnje liturgije stavlja nam pred oči poticaj koji apostol Pavao upućuje svome vjernom suradniku Timoteju: „propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom“ (2 Tim 4, 2). Ton je usrdan: Timotej se mora osjećati odgovornim za naviještanje Riječi. Svjetski misijski dan, koji se slavi danas, povoljna je prilika da svaki krštenik postane svjesniji potrebe za surađivanjem u naviještanju Riječi, u naviještanju Božjega kraljevstva kroz obnovljeno predano zalaganje.
Kako bi dao novi poticaj misijskoj zadaći čitave Crkve papa Benedikt XV. prije stotinu godina proglasio je apostolsko pismo Maximum illud. Osjetio je potrebu da misijama u svijetu dadne novo evanđeosko ruho kako bi se ono očistilo od svake kolonijalne ljušture i oslobodilo od uvjetovanostî ekspanzionističkih politika europskih naroda.
U današnjim izmijenjenim okolnostima poruka Benedikta XV. još uvijek je aktualna i potiče nas nadići napast svake autoreferencijalne zatvorenosti i bilo kojeg oblika pastoralnog pesimizma, kako bismo se otvorili radosnoj novosti evanđelja. U ovom našem dobu, obilježenom globalizacijom koja bi trebala biti solidarna i poštivati posebnost narodâ, no naprotiv još uvijek trpi od homologacije i starih sukoba moći koji potiču ratove i uništavaju planet, vjernici su pozvani nositi posvuda, s novim poletom, blagovijest da u Isusu milosrđe pobjeđuje grijeh, da nada svladava strah, da bratstvo pobjeđuje neprijateljstvo. Krist je naš mir i u Njemu je svaka podjela prevladana, samo u Njemu je spasenje svakog čovjeka i svakoga naroda.
Da bismo u potpunosti živjeli poslanje postoji jedan neophodan uvjet, a to je molitva, gorljiva i neprestana molitva, prema Isusovom učenju proglašenom također u današnjem Evanđelju, u kojem on kazuje prispodobu o tome „kako valja svagda moliti i nikada ne sustati“ (Lk 18, 1) Molitva je prva podrška Božjeg naroda za misionare, puna ljubavi i zahvalnosti za njihov težak zadatak naviještanja i darivanja svjetla i milosti evanđelja onima koji ga još nisu primili.
Danas je dobra prilika da se zapitamo: molim li za misionare? Molim li za one koji idu daleko da donesu Božju riječ svjedočenjem? Razmišljajmo o tome. Neka Marija, Majka svih naroda, svakodnevno prati i štiti misionare evanđelja.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
jučer je u Cremi proglašen blaženim mučenik don Alfredo Cremonesi, svećenik misionar Papinskog instituta za vanjske misije. Ubijen u Burmi 1953. godine, bio je neumorni apostol mira i gorljivi svjedok evanđelja, sve do prolijevanja krvi. Neka nas njegov primjer potakne da budemo hrabri trudbenici bratstva i odvažni misionari u svim sredinama; neka svojim zagovorom bude potporom onima koji se danas trude sijati sjeme evanđelja u svijetu. Zaplješćimo svi zajedno blaženom Alfredu!
