Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!
U Evanđelju današnje liturgije Isus, opraštajući se od svojih učenika na Posljednjoj večeri, gotovo kao svojevrsnu oporuku izgovara ove riječi: „Mir vam ostavljam“. I odmah dodaje: „Mir vam svoj dajem“ (Iv 14, 27). Zadržimo se na ovim kratkim rečenicama.
Prije svega mir vam ostavljam. Isus se oprašta riječima koje izražavaju naklonost i spokoj, ali to čini u trenutku koji je sve samo ne miran. Juda ga je izašao izdati, Petar će ga zanijekati, a gotovo svi će ga napustiti: Gospodin to zna, ali on ne upućuje prijekore, ne koristi teške riječi, ne drži oštre govore. Umjesto da pokaže uznemirenost, ostaje nježan do kraja. Jedna poslovica kaže da se umire kako se i živjelo. Posljednji Isusovi sati zapravo su kao srž cijelog njegova života. Osjeća strah i bol, ali ne daje mjesta srdžbi i protestu. Ne daje gorčini da ga obuzme, ne istresa se na druge, nije nestrpljiv. On je u miru i to je mir koji dolazi iz njegovog krotkog srca, u kojem prebiva povjerenje. I to je izvor mir koji nam Isus ostavlja. Jer ne možete ostaviti mir drugima ako ga nemate u sebi. Ne možete dati mir ako sami niste u miru.
Mir vam ostavljam: Isus pokazuje da je krotkost moguća. On ju je uosobio u najtežem trenutku i želi da se tako ponašamo i mi, koji smo baštinici njegova mira. On želi da budemo krotki, otvoreni, poučljivi, sposobni smiriti svađe i tkati sklad. To je Isusovo svjedočenje i vrijedi više od tisuću riječi i mnogih propovijedi. Svjedočanstvo mira. Zapitajmo se ponašamo li se, mi Isusovi učenici, u mjestima u kojima živimo ovako: smirujemo li napetosti, zauzdavamo li sukobe? Jesmo li i mi s nekim u svađi, uvijek spremni reagirati, eksplodirati, ili znamo odgovoriti nenasiljem, znamo li odgovoriti gestama i riječima mira. Kako ja reagiram? Neka se svaki od nas to zapita.
Ta krotkost, zasigurno, nije laka: kako je samo teško rješavati konflikte na svim razinama! Ovdje nam u pomoć dolazi druga Isusova rečenica: mir vam svoj dajem. Isus zna da sami ne možemo čuvati mir, da nam treba pomoć, jedan dar. Mir, koji je plod našega zalaganja, prije svega je Božji dar. Isus, naime, kaže: „Mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (r. 27). Što je taj mir koji svijet ne poznaje, a Gospodin nam daje? Taj mir je Duh Sveti, sâm Isusov Duh. To je prisutnost Boga u nama, to je Božja „snaga mira“. On, Duh Sveti, jest taj koji razoružava srce i ispunjava ga smirenošću. On, Duh Sveti, jest taj koji razbija krutost srca i trne napasti da se napada druge. On, Duh Sveti, doziva nam u pamet da su ljudi koji žive uz nas braća i sestre, a ne prepreke i protivnici. On, Duh Sveti, daje nam snagu da oprostimo, da počnemo ispočetka, da počnemo iznova, jer to svojim silama ne možemo. I upravo s njim, s Duhom Svetim, postajemo muškarci i žene mira.
Draga braćo i sestre, nijedan grijeh, nijedan neuspjeh, nijedno zlopamćenje ne smiju nas obeshrabriti da ustrajno tražimo dar Duha Svetoga koji nam daje mir. Što veći nemir u svome srcu osjećamo, što više u sebi osjećamo razdražljivost i napetost, netrpeljivost, srdžbu, to više moramo moliti Gospodina da nam podari svoga Duha koji je mir. Naučimo svaki dan reći: „Gospodine, daj mi svoj mir, daj mi Duha Svetoga“. To je lijepa molitva. Hoćemo li je reći zajedno? „Gospodine, daj mi svoj mir, daj mi Duha Svetoga“. Nisam čuo dobro, još jednom: „Gospodine, daj mi svoj mir, daj mi Duha Svetoga“. A zamolimo to i za one koji žive uz nas, za one koje svakodnevno susrećemo kao i za vođe naroda.
Neka nam Gospa pomogne da primimo Duha Svetoga kako bismo bili mirotvorci.
Nakon Regina coeli
Draga braćo i sestre!
Danas će poslijepodne, u Lyonu, biti proglašena blaženom Pauline Maria Jaricot, utemeljiteljica Djela za širenje vjere, za potporu misijama. Ta vjernica laikinja, koja je živjela u prvoj polovici devetnaestog stoljeća, bila je hrabra žena, pozorna na promjene vremena s univerzalnom vizijom poslanja Crkve. Neka njezin primjer u svima probudi želju za sudjelovanjem, molitvom i milosrđem, u širenju Evanđelja u svijetu. Pljesak novoj blaženici!
Danas započinje Tjedan Laudato si’ kojim nas se želi potaknuti da budemo sve pozorniji na vapaj Zemlje i koji nas potiče da djelujemo zajedno u brizi za naš zajednički dom. Zahvaljujem Dikasteriju za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja i brojnim organizacijama koje su se pridružile toj inicijativi te pozivam sve na sudjelovanje.
U utorak se slavi spomen Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, posebno omiljene katolicima u Kini, koji Pomoćnicu kršćana časte kao svoju zaštitnicu u svetištu Sheshan u Šangaju, u brojnim crkvama u toj zemlji i u svojim domovima. Ta mi radosna prigoda pruža priliku im još jednom zajamčim svoju duhovnu blizinu. S pažnjom i suosjećanjem pratim često složene događaje kroz koje prolaze vjernici i pastiri i svaki dan molim za njih. Pozivam vas da se pridružite ovoj molitvi, kako bi Crkva u Kini, u slobodi i miru, živjela u djelotvornom zajedništvu s općom Crkvom i vršila svoje poslanje naviještanja evanđelja svima, pružaju tako i pozitivan doprinos duhovnom i materijalnom napretku društva.
I pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih zemalja. Posebno pozdravljam vjernike iz Španjolske, Portugala, Francuske, Belgije, Poljske i Portorika; svećenike iz Ekvadora; zajednicu Emaus iz Foggie; volontere udruge Soccorso di Saint-Pierre (Aosta), studente iz Verone i djecu iz Sombrena, biskupija Bergamo.
Pozdravljam sve one koji su sudjelovali u nacionalnoj manifestaciji “Biramo život” u Rimu. Zahvaljujem vam na vašem predanom zalaganju u korist života i u obrani prigovora savjesti, kojeg se često pokušava ograničiti. Posljednjih je godina, nažalost, došlo do promjene općeg mentaliteta i danas smo sve skloniji mišljenju da je život dobro kojim potpuno raspolažemo, kojim možemo manipulirati kako nam se prohtije, donositi djecu na svijet ili umirati kad i kako nam se svidi, kao rezultat individualnog izbora. Sjetimo se da je život Božji dar! On je uvijek svet i nepovrediv i ne možemo ušutkati glas savjesti.
Svima želim ugodnu nedjelju! Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
