Crkva nije utočište za žalosne, već je kuća puna radosti!
Draga braćo i sestre, danas je treća nedjelja došašća, koja se zove i Gaudete, nedjelja radosti. U liturgiji iznova odzvanja poziv na radovanje, na veselje, jer je Gospodin blizu. Crkva nas, poput neke majke, potiče da nastavimo s povjerenjem duhovni put koji vodi do toga da s novim oduševljenjem slavimo svetkovinu Božića. Kršćanska se poruka zove "evanđelje", to jest "radosna vijest", navještaj radosti za čitav narod. Crkva nije utočište za žalosne, već je kuća puna radosti!
Ali radost evanđelja nije bilo kakva radost. Nalazi svoj razlog u svijesti da nas Bog prihvaća i ljubi. Kao što nas danas podsjeća prorok Izaija (usp. 35, 1-6a.8a.10), Bog nas dolazi spasiti i hita u pomoć posebno izgubljenima. Njegov dolazak među nas jača, pridiže, daje hrabrosti, daje da procvjetaju pustinja i stepa, to jest naš život kada postaje suh, bez vode Božje riječi i njegova Duha ljubavi. Ma koliko bili veliki naše ograničenosti i naše izgubljenosti nije nam dopušteno da budemo slabi i nepostojani u nevoljama i vlastitim slabostima. Naprotiv, pozvani smo očvrsnuti, imati hrabrosti i ne bojati se, jer naš Bog uvijek pokazuje veličinu svoga milosrđa. Zahvaljujući njegovoj pomoći možemo uvijek početi iznova: a kako početi ispočetka?
Netko mi može reći: „Ne, oče, na duši nosim tolike grijehe… Veliki sam grešnik velika grešnica… Ja naprosto ne mogu krenuti iznova!" Griješiš! Ti možeš krenuti ispočetka! Zašto? Zato jer te on čeka, on ti je blizu, ljubi te, on je milosrdan. On ti oprašta, on ti daje snage da ponovno kreneš ispočetka! Svima! Možemo ponovno otvoriti oči, pobijediti žalost i tugu i zapjevati novu pjesmu. A ta radost ne može minuti ni u kušnji, ni u trpljenju jer nije površna, već zahvaća duboko osobu koja se uzda u Boga i vjeruje u Njega.
Kršćanska radost, kao nada, ima svoj temelj u vjernosti Bogu, u sigurnosti da on ispunjava uvijek svoja obećanja. Prorok Izaija poziva one koji su skrenuli sa pravog puta i obuzela ih je obeshrabrenost da se uzdaju u Gospodinovu vjernost, jer njegova vjernost neće kasniti da zahvati njihov život. Svi koji su susreli Isusa na svom putu, osjećaju u srcu vedrinu i radost koju im nitko ne može oduzeti. Naša je radost Krist, njegova vjerna i neiscrpna ljubav! Zato kada neki kršćanin postane žalostan, to znači da se udaljio od Isusa. Ali ga ne treba ostaviti sama! Moramo moliti za njega i dati mu da osjeti toplinu zajednice.
Neka nam Djevica Marija pomogne da žurno pohitimo prema Betlehemu kako bismo susreli Djetešce koje se rodilo za nas, kao spasenje i radost svih ljudi. Njoj je anđeo rekao: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" (Lk 1,28). Neka nam ona izmoli da živimo radost evanđelja u obitelji, na radnome mjestu, u župi i na svima mjestima. To je duboka nježnost, puna divote i nježnosti. To je ona nježnost koju ćuti majka kada gleda svoje tek rođeno dijete i osjeća da je to Božji dar, čudo za koje treba zahvaljivati.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
danas je prvi pozdrav pridržan za djecu iz Rima, koji su došli na tradicionalni blagoslov "kipića malog Isusa" kojeg organizira Centar Oratori Romani. Draga djeco, kada budete molili pred svojim jaslicama, sjetite se također mene, kao što se ja u molitvi sjetim vas. Hvala vam i sretan vam Božić!
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju! (IKA)
