Riječ Svetog Oca

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas bih želio uvesti u niz kateheza na temu mana i vrlina. A možemo krenuti upravo od početka Biblije, gdje knjiga Postanka, kroz priču o praroditeljima, prikazuje dinamiku zla i kušnje. Razmislimo o raju zemaljskom. U idiličnoj slici koju predstavlja Edenski vrt pojavljuje se lik koji postaje simbol napasti: zmija, taj lik koji zavodi. Zmija je lukava životinja: kreće se sporo, puzeći po tlu, a ponekad se i ne primjećuje njezina prisutnost – tiha je –, jer se uspijeva dobro prilagoditi u okolinu, a to je osobito opasno.

Kada započinje razgovor s Adamom i Evom, dokazuje da je i profinjen dijalektičar. Započinje kao što počinju zla ogovaranja, pakosnim pitanjem: „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?“ (Post 3,1). Rečenica je lažna: Bog je zapravo muškarcu i ženi ponudio sve plodove vrta, osim onih s točno određenog stabla: stabla spoznaje dobra i zla. Ova zabrana nema za cilj zabraniti čovjeku korištenje razuma, kako se ponekad krivo tumači, već je mjera mudrosti. Kao da kaže: prepoznaj granicu, ne umišljaj si da si gospodarom svega, jer oholost je početak svih zala. I tako nam priča kaže da Bog praroditelje postavlja za gospodare i čuvare stvorenoga, ali ih želi sačuvati od preuzetnosti svemoći, da sami sebe učine gospodarima dobra i zla, što je napast, gadna napast i danas. Ovo je najopasnija zamka za ljudsko srce.

Kao što znamo, Adam i Eva nisu mogli odoljeti zmijinoj napasti. Ideja o ne tako dobrom Bogu, koji ih je želio držati pokornima, uvukla se u njihove pameti: otuda slom svega.

Ovim pripovijestima Biblija nam tumači da zlo u čovjeku ne počinje na bučan način, kada je neko djelo već očito, nego mnogo ranije, kada se počne njime zabavljati, uljuljkivati ​​ga u mašti i mislima, završavajući tako da je uhvaćen u zamku njegovog laskanja. Abelovo ubojstvo nije počelo bačenim kamenom, već gorčinom koju je Kajin na nesreću gajio i koja ga je učinila da postane monstrum u sebi. Ni u ovom slučaju nije od koristi Božje upozorenje.

S đavlom se, draga braćo i sestre, ne razgovara. Nikada! S njim se nikad ne smije raspravljati. Isus nikada nije razgovarao s đavlom; otjerao ga je. A u pustinji, za vrijeme kušnji, nije odgovorio dijalogom; jednostavno je odgovorio riječima Svetoga pisma, Božjom Riječju. Pazite: đavao je zavodnik. Nikad ne razgovarajte s njim, jer on je lukaviji od svih nas i natjerat će nas da platimo. Kada dođe kušnja, nikad ne razgovaraj. Zatvori vrata, zatvori prozor, zatvori srce. I tako se branimo od ovog zavođenja, jer đavao je prepreden, on je inteligentan. Pokušao je iskušati Isusa biblijskim citatima, predstavljajući se kao veliki teolog. Budite oprezni. S đavlom se ne razgovara i ne smijemo se zabavljati napašću, nema razgovora. Dođe li kušnja: zatvorimo vrata, čuvajmo srce.

Moramo biti čuvari svoga srca. I zato ne razgovaramo s đavlom. Upozorenje – čuvati srce – nalazimo kod raznih otaca, svetaca. I trebamo moliti za ovu milost da naučimo čuvati srce. Mudrost je znati čuvati srce. Neka nam Gospodin pomogne u ovom poslu. Tko čuva svoje srce, čuva blago. Braćo i sestre, naučimo čuvati srce.
Na kraju, pozdravljam mlade, bolesne osobe, mladence i starije osobe. Neka Betlehemsko Dijete podari svoje svjetlo svima vama, kako biste svoja svakodnevna djela u novoj godini mogli nadahnjivati evanđeljem.

I molim vas, ne zaboravimo moliti za one koji trpe strašne posljedice nasilja i rata, posebno za napaćenu Ukrajinu i za stanovništva Palestine i Izraela. Rat je zlo. Molimo za prestanak ratova.

Moj blagoslov svima!