Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji
Bari, nedjelja 23. veljače 2020.
Draga braćo i sestre,
dok smo ovdje okupljeni kako bismo se molili i razmišljali o miru i sudbini naroda koji žive na Sredozemlju, na drugoj obali ovog mora, posebno na sjeverozapadu Sirije, događa se tragedija golemih razmjera. Iz naših pastirskih srca snažno se uzdiže apel svim uključenim stranama i međunarodnoj zajednici da zašuti buka oružja i posluša se plač malenih i bespomoćnih; da se ostave po strani računice i interese kako bi se zaštitilo živote civila i mnogo nevine djece koji plaćaju danak tome.
Pomolimo se Gospodinu da dotakne srca te svi uzmognu prevladati logiku sukoba, mržnje i osvete kako bi ponovno otkrili da su braća, sinovi istoga Oca, koji daje da sunce izlazi nad dobrima i nad zlima (usp. Mt 5, 45). Zazovimo Duha Svetoga da svaki od nas, polazeći od svakodnevnih djela ljubavi, pridonese izgradnji novih odnosa, nadahnutih razumijevanjem, prihvaćanjem, strpljenjem, postavljajući tako uvjete da se može iskusiti radost evanđelja i da je se širi na svim poljima života. Neka nam Djevica Marija, „Zvijezda mora“ [Sveta Majka Božja] na koju gledamo kao najviši primjer vjernosti Isusu i njegovoj riječi, pomogne da kročimo tim putem.
Prije nego što ćemo zajedno izmoliti Angelus, od srca zahvaljujem svim biskupima i svima koji su sudjelovali na ovom susretu u Sredozemlju kao granici mira; kao i onima – a njih je mnogo! – koji su na različite načine radili na tome da bude uspješan. Hvala svima! Pridonijeli ste rastu kulture susreta i dijaloga u ovoj regiji toliko važnoj za mir u svijetu.