Solidarnost se ne smije podvrgnuti logici novčane dobiti
Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!
Pozdravljam sve vas koji pripadate svijetu rada, u različitosti njegovih izraza. Među njima postoji nažalost i onaj negativan, to jest teška, katkad tjeskobna situacija nezaposlenosti. Hvala vam na vašem gostoprimstvu!
Vi predstavljate različite sastavnice društva, među kojima često plane, katkad i oštra rasprava, ali ste naučili da se jedino zajedničkim snagama može izaći iz krize i graditi budućnost. Samo dijalog, u pripadajućim djelokruzima, omogućuje pronalaženje djelotvornih i inovativnih rješenja za sve, također u vezi kvalitete rada, a na poseban način nužno potrebnoga blagostanja. To je ono što neki nazivaju „sistemom Emilija". Nastojte to dalje pronositi. Postoji potreba za trajnim rješenjima koja mogu pomoći usmjeriti pogled prema budućnosti kako bi se odgovorilo na potrebe pojedinca i obitelji.
Na vašem području postoji dugogodišnje iskustvo suradnje, koje je plod temeljne vrijednosti solidarnosti. Ona danas ima još mnogo toga za dati, također kako bi se pomoglo mnogima koji su u teškoćama i trebaju ono „društveno dizalo" koje je prema nekima potpuno izvan upotrebe. Nikada solidarnost ne smijemo podvrgnuti logici novčane dobiti, između ostalog i zato jer se time najslabijima oduzima – mogao bih reći otima – solidarnost koju tako silno trebaju. Potraga za pravednijim društvom nije san iz prošlosti, već zadaća, rad koji danas zahtijeva aktivnu suradnju sviju.
Situacija u kojoj se nalaze mladi koji su nezaposleni i situacija mnoštva onih koji su ostali bez posla i ne uspijevaju se više uključiti u društvo stvarnosti su na koje se ne smijemo naviknuti, pristupajući im kao da je riječ o pukim statistikama. To je napast.
Prihvaćanje i borba protiv siromaštva velikim su dijelom vezani uz rad. Ne možemo pružiti pravu pomoć siromašnima ako im se ne pruži mogućnost da nađu posao i dostojanstvo. To je izazov u koji se treba upustiti s velikom ljubavlju i predanošću, kao u godinama obnove nakon rata, koji je iza sebe ostavio veliko siromaštvo. Nedavni „Pakt za rad", kojim su sve sastavnice društva, uključujući također Crkvu, potpisale zajedničku obavezu uzajamnog pomaganja u traženju trajnih odgovora, a ne milostinje, važna je metoda za koju se nadam da će dati priželjkivane plodove.
Gospodarska kriza ima europsku i globalnu dimenziju, a, kao što nam je poznato, riječ je također o etičkoj, duhovnoj i ljudskoj krizi. Ona ima svoj korijen u izdaji općega dobra, od strane i moćnih pojedinaca i skupina koje u svojoj ruci drže moć. Nužno je stoga oduzeti središnje mjesto zakonu dobiti i na njegovo mjesto postaviti osobu i opće dobro. A da bi se to stvarno i zaista dogodilo i da ne bi ostalo samo na riječima, potrebno je umnožiti prilike za dostojanstven posao. To je zadaća čitavog društva: u ovoj fazi na osobit način, čitavo društvo, u svojim različitim sastavnim dijelovima, pozvano je uložiti sve napore kako bi rad, koji je prvi čimbenik dostojanstva, bio u središtu naše brige.
Nalazimo se pred bazilikom Sv. Petronija, koji je poznat kao pater et protector (otac i zaštitnik) i kojeg se uvijek prikazuje kako drži grad u rukama. Odavde se golim okom vide tri sastavna aspekta vašega grada: crkva, gradska vijećnica i sveučilišta. Kad među njima postoji dijalog i kad međusobno surađuju, tada jača dragocjeni humanizam koji oni izražavaju a grad – da tako kažem – „diše", ima obzor i ne boji se uhvatiti u koštac s novim izazovima koji se javljaju. Potičem vas da prepoznate vrijednost toga humanizma koji baštinite kako bi tražili mudra i dugoročna rješenja na složene probleme našega doba, promatrajući ih ne samo kao teškoće, nego također kao prilike za rast i poboljšanje. I to što sam rekao vrijedi za Italiju u cjelini i čitavu Europu.
Dragi prijatelji, izražavam vam svoju posebnu blizinu, stavljajući u Gospodinove ruke i ruke Majke Božje sve vaše tjeskobe i brige. Njoj, koju svi žitelji Bologne veoma štuju, obratimo se sada molitvom Anđeo Gospodnji.
Nakon molitve Anđeo Gospodnji
Jučer je u Bratislavi, u Slovačkoj, blaženim proglašen Titus Zeman, salezijanski svećenik. On se pridružuje dugom nizu mučenika dvadesetog stoljeća, jer je umro 1969. godine nakon što je dugo vremena proveo u zatvoru zbog svoje vjere i pastoralne službe. Neka nas njegovo svjedočanstvo podupire u najtežim trenucima života te nam pomogne prepoznati, također u kušnjama, Gospodinovu prisutnost.
Ova je nedjelja vrhunac tjedna koji je na poseban način posvećen Božjoj riječi, u prigodi jučerašnjeg spomendana sv. Jeronima, velikog učitelja Svetog pisma. Zahvalimo Bogu na daru njegove Riječi te si uzmimo u zadaću čitati i razmatrati Bibliju, naročito evanđelja.
