Riječ Nadbiskupa

Dragi sveučilištarci,
cijenjeni studenti, profesori i djelatnici Sveučilišta u Zagrebu,
veleučeni gospodine Rektore i prorektori,
gospodo dekani i prodekani, sestre i braćo!

1. Smatram znakovitim da se euharistijsko slavlje i zaziv Duha Svetoga na početku 350. akademske godine Sveučilišta u Zagrebu podudario s blagdanom sv. Luke evanđelista, rođenoga u Antiohiji, učenika apostola Pavla, u kojemu Crkva prepoznaje pisca jednoga od četiriju Evanđelja te Djela apostolskih, knjige koja govori o počecima života Crkve. Za cjelokupni život sveučilišta, kako studenata tako i nastavnika, kao izazovno nadahnuće može biti upravo sv. Luka, taj izniman čovjek po svome liječničkom obrazovanju, po pisanoj riječi, po prenošenju ozračja i emocija.

U Božjoj riječi koju nam je prenio svojim spisima odražava se i njegova osobnost, oblikovana najprije u Antiohiji, trećem gradu po napučenosti u starini, a zatim susretom sa svetim Pavlom, još jednim iznimno obrazovanim čovjekom. Nekoć Savao, a potom Pavao, zvan i Apostol naroda, propovijedao je nošen snagom onoga Duha kojim je preobražen od progonitelja do najvećega navjestitelja i svjedoka Isusa Krista. Očito je da je Luka, naviknut na helenističko mnogoboštvo, bio duboko dirnut te ostao zadivljen milosrdnim i sućutnim licem Boga kojega je navijestio Isus Krist, a propovijedao sveti Pavao.
Nema dvojbe da je susret s Apostolom naroda otvorio obzore za Lukin susret s Isusom. S druge strane, osobnost svetoga Luke očitovala se u istančanosti pojedinih naglasaka što ih primjećujemo u njegovim spisima koji su nastali u suradnji s nadahnućem Duha Svetoga.

Samo Lukino evanđelje donosi izvješće o Navještenju, Marijinu pohodu Elizabeti, o Kristovu rođenju i prikazanju u Hramu. Sveti Luka je 'evanđelist utjelovljenja Božjega Sina', a po tome i 'marijanski evanđelist'. Osim toga, on je s pravom nazvan 'evanđelistom Božjega milosrđa' i 'evanđelistom ljubavi', budući da jedini donosi prispodobe o milosrdnome ocu, o dobrome Samarijancu, izvješća: o Isusovoj pažnji prema siromasima, o suzama udovice iz Naina, o neobičnim susretima i pozivima, poput Zakejeva.

2. Iz današnjega misnog Evanđelja također je vidljiva sposobnost Lukinog zapažanja i njegove osjetljivosti za Kristovu preobražavajuću prisutnost. Prvo je slanje sedamdeset i dvojice učenika, s kojima smo upoznati samo zahvaljujući Luki, čime pokazuje da mu je stalo do naglašavanja da se Isusovo poslanje ne ograničuje samo na Dvanaestoricu. Naime, naviještanje Evanđelja dio je poziva svake istinske Kristove učenice i učenika, kako bi Radosna vijest zahvatila cijeli svijet.
Nadalje, Luka ističe važnost molitve, osobito pred zadaćom koja nadilazi ljudske mogućnosti. Bez molitve nema uspješnog i plodonosnog poslanja, pa ni solidnog studiranja.
Zatim, Luka ističe važnost evanđeoskog siromaštva, poziva na oslobađanje od suvišnoga, od nepotrebnoga, od svega što može zarobiti srce, otežati korak i opteretiti radost. Pozvani smo predati se Božjoj riječi i gajiti osjetljivost za potrebe bližnjih, što potvrđuje našu kršćansku vjerodostojnost.

3. Dragi sveučilištarci, sveti Luka u svom Evanđelju naglašava pouzdanje, mir i radost. Stoga bismo sve to mogli obuhvatiti jednim naslovom i reći da je sveti Luka 'evanđelist Duha Svetoga'. Istina je da su sva djela u kojima progovara Bog nošena Božjim Duhom, ali kod evanđelista Luke posebno je vidljiva ta duhovska snaga.

U Djelima apostolskim nalazimo njegov predivan izraz o tome da kršćanske zajednice trebaju biti tako oblikovane da budu i ostanu »jedno srce i jedna duša«. U Zbornoj molitvi današnjega slavlja, koja naglašava da smo utemeljeni na Kristovoj ljubavi, preuzimajući Lukin izričaj, molili smo da budemo jedno srce i jedna duša te da živimo kao ljudi koji nisu navezani na zemaljsko.

A kada sveti Luka piše o poslanju učenika, spominje da su učenici slani »dva po dva«, jer naviještanje i svjedočenje traži suodnos, pomoć, brigu za druge, i ne može biti svedeno na umijeće i ciljeve pojedinca. Naime, drugi pokraj mene pomaže mi u prijetnjama samoće, ne dopušta zaokupljenost samima sobom, pokazuje našu ranjivost, potrebu osluškivanja i provjere.

4. Dragi mladi prijatelji, pozadinu i razloge istančanog pristupa svetoga Luke možemo tražiti i djelomice pronaći u kulturi u koju je bio uronjen, u profesionalnoj formaciji, ali ponajprije u zahvaćenosti Božjim Duhom koji ga je otvorio Isusovoj radosnoj vijesti i učinio nositeljem Božje ljubavi.
Koliki su ljudi, čitajući Božju riječ koju je sveti Luka prenio u Evanđelju i u Djelima apostolskim, susreli Gospodina, bili zahvaćeni istim Duhom, odgovorili Bogu, otkrili puninu radosti, promijenili svoje živote živeći kršćansku ljubav. I mi danas prepoznajemo čudesnu prisutnost Duh Svetoga koji i danas vodi i pomlađuje Crkvu te prati riječi i djela mladih Kristovih vjerničkih zajednica. To nas ohrabruje u današnjim teškoćama, upozorava kada se udaljujemo od Krista i daje sigurnost u traženjima ispravnih putova.

Uz navedena obilježja, u spisima sv. Luke razvidno je da mu je stalo prenijeti poruku nade, obnove i novoga početka. Zato voli pripovijedati o putovanju, o povratku, o otkriću. On otkriva da se Bog utjelovio u Isusu da bi potražio čovjeka, da bi mu ponudio radost svoga zajedništva. Iz Lukinih opisa i suptilnih detalja, vidimo da za Boga ne postoji beznađe, nepovratna izgubljenost, niti promašenost. Luka nas uči jezik topline, prihvaćanja, jezik koji bi bez Boga ostao hladan i nerazumljiv. Kao liječnik, razumio je da je samo Bogočovjek Isus Krist sposoban izliječiti tijelo i duh, cijeloga čovjeka.

5. Drage studentice i studenti, Crkva nam predlaže slaviti Gospodina u svetima i blaženima, da bismo doživjeli povezanost s njima i osjetili njihovu blizinu; da bismo molili s njima i za njihov zagovor te – razmatrajući njihov život – nasljedovali Isusa. Stoga vas potičem da u svetome Luki i u drugim svecima i blaženicima prepoznate sebi blizak govor o traženju cilja, o grješnosti i opraštanju, o zatvorenosti u staro i o Kristovoj novosti, o evanđeoskoj radikalnosti i ljepoti.

Akademska godina je putovanje na kojemu niste sami. S vama je prije svih drugih Duh Sveti kojega danas zazivamo i komu se često preporučujte, s vama su sveci i blaženici, od kojih je velik broj iz svijeta obrazovanja i znanosti, kao prijatelji koji vam pokazuju svoja iskustva, svoja lutanja, ali i svjetlo vjere. S vama su na tom putu vaši profesori, studentski kapelani, duhovnici, kolegice i kolege, u istoj Crkvi koja svjedoči da živi od Božje snage i njegovih darova. Došli ste u ovu prvostolnicu, gdje su se molili brojni naraštaji studenata i profesora prije vas, nošeni istom vjerom, otvorenošću duha, istraživačkom znatiželjom i nastojanjima oko dobra obitelji, naroda i domovine Hrvatske.

6. Ove godine slavimo 120. obljetnicu rođenja i 20. obljetnicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Osim što vam preporučujem da se često dođete pomoliti na njegov grob, danas izdvajam jedan navod iz njegova govora prije točno osamdeset godina.
Vrijedno je pročitati što je rekao katoličkim sveučilištarcima 27. ožujka 1938. godine, kada je govorio o odnosu intelektualaca prema svome narodu, pri čemu se zadržava na temama narodne egzistencije, slobode, Crkve i suvremenih problema te odnosa katolika prema rasizmu. Dobro je o tome biti upoznat da ne bismo bili u zabludi glede sadašnjih predbacivanja koja olako optužuju iz neznanja ili zlobe.

Na početku govora blaženi Alojzije kaže: »Niste pošli za onima koji osim materije neće da priznaju ništa, već se rugaju onima koji vjeruju u egzistenciju osobnoga Boga govoreći: 'Ubi est Deus eorum? Gdje je Bog njihov?'… Niste pošli za onima koji hoće da širom svijeta uskrise na novi život staro poganstvo i njegove lažne bogove, bilo u ovoj ili u onoj formi… Niste pošli za onima koji su po krsnome listu doduše katolici, ali praktički žive kao da nisu kršćani. Vaših duša nije mogao niti može zadovoljiti puki formalizam, niti fraze bez sadržaja i života… Nije malena stvar u današnje doba, kad akademičari javno ispovijedaju svoje vjerovanje. Zato treba danas i samozataje i junaštva… Prilike naime svuda u svijetu tako se razvijaju, da uvjereni katolik intelektualac … biva često posmatran u najmanju ruku kao natražnjak« (Govor katoličkim akademičarima i akademičarkama o odnosu intelektualca prema svome narodu, 27. ožujka 1938., u: J. BATELJA [ur.], Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački: propovijedi, govori, poruke [1934.-1940.], Zagreb 2000., str. 229-230).

Tako je govorio Blaženik 1938. godine, ističući tri dobra koja prava ljubav želi svome narodu: vjeru, narodnu egzistenciju i slobodu. Ne zvuči li nam taj odlomak, dragi mladi prijatelji, pisan u odmaku od osamdeset godina, tako aktualnim?

7. Dragi mladi vjernici, vi osjećate i poznati su vam današnji izazovi što ih živimo u hrvatskome društvu, ali me raduje što kod vas nalazim osjetljivost i što pokazujete ispravan stav izgrađen na tragu evanđeoske obnove duha. Raduje nas što ćete i večeras, mnogi od vas, započinjući program »72 sata bez kompromisa« očitovati značenje darivanja sebe bližnjima, važnost pomaganja, korištenja svoje mladosti i maštovitosti da biste obradovali druge i dali im do znanja da nisu napušteni.

Uz to napominjem da smo se uputili u pripremanje Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se 9. i 10. svibnja 2020. godine održati u Zagrebu. Na tome putu vidim sve mlade, ali vi, studenti i studentice, imate posebno mjesto. To nije pripremanje tek jednoga susreta i slavlja, nego put duhovne obnove koji pokazuje hrvatsku mladež spremnu zalagati se za kršćanske vrjednote i za svoju Hrvatsku domovinu.

Sve vas ovdje nazočne i sve vaše preporučujem zagovoru Presvete Bogorodice Marije, naše nebeske Majke, svetog Luke, evanđelista Božje blizine te blaženoga Alojzija Stepinca, svjedoka istine i čiste savjesti. Neka oni budu u vašim srcima i u vašim životima tijekom ove jubilarne 350. akademske godine Sveučilišta u Zagrebu.

S Božjom pomoći u snazi Duha Svetoga radosno živimo djelo koje smo započeli.
Amen.