Pozdravni govor zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše
prigodom Dana KBF-a Sveučilišta u Zagrebu
Dvorana Vijenac, Zagreb, 11. ožujka 2024.
Srdačno vas pozdravljam u istom duhu i redoslijedu kojim vas je pozdravio uvaženi Dekan!
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu baštinik je filozofsko-teoloških studija koji su se u različitim institucionalnim oblicima njegovali na ovim prostorima od prve polovice trinaestog stoljeća sve do danas. Znanstveno-nastavna i znanstveno-istraživačka djelatnost preko kojih je Fakultet proširio svoju znanstvenu, nastavnu, istraživačku i kulturnu aktivnost u hrvatskome narodu, svjedoče o kulturi i potrebi vjerske naobrazbe našega naroda. Ova potreba pokazuje kako vjernici, u potrazi za odgovorima na životna pitanja i za razumijevanjem svoga poziva, žude za bistrim dubinama crkvenoga nauka. To je upravo ono što nam pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, Gaudium et spes, kaže: "Jedino nam Isus Krist potpuno otkriva čovjeka samome sebi i otkriva njegov uzvišeni poziv" (br. 22).
1. Nova etapa preobrazbe Crkve. Papa Franjo, u apostolskoj konstituciji o crkvenim sveučilištima i fakultetima Veritatis gaudium, poziva na „promicanje, na svim razinama, novog zamaha crkvenih studija u kontekstu nove etape poslanja Crkve, obilježene posvjedočenom radošću koja proizlazi iz susreta s Isusom i iz naviještanja njegova evanđelja“ (VG 1). Misionarski zamah „Crkve koja izlazi“ programski je predstavljen u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium pape Franje, gdje se, posebice u odnosu na katolička sveučilišta i fakultete, ističe potreba „za duhovnim ozračjem istraživanja i za sigurnošću koja se temelji na istinama vjere i razuma“(VG 3).
2. Aktualnost navještaja spasenjske jedincatosti Isusa Krista. U zoru trećeg tisućljeća, deklaracija Dominus Iesus o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve naglasila je da „trajni misionarski navještaj Crkve“ leži u istini da je Isus Krist jedini Spasitelj svijeta. Ova istina, kako tada tako i danas, suočava se s izazovima relativističkih teorija čije korijene „treba tražiti u nekim pretpostavkama i filozofske i teološke naravi koje sprječavaju razumijevanje i prihvaćanje objavljene istine“ (DI 4).
Činjenica da još nismo dosegli kraj puta u razumijevanju objavljene istine potvrđuje se i u Sažetom izvješću prvog zasjedanja XVI. opće skupštine biskupske sinode. U trećem dijelu, naslovljenom „Tkati poveznice, izgrađivati zajednicu“, naglašena su ključna pitanja o kojima je važno nastaviti razmišljati, uključujući odnos između ljubavi i istine te utjecaj koji taj odnos ima na mnoge sporne teme našeg vremena. „Ako nauk koristimo grubo s osuđujućim stavom, izdajemo evanđelje. Ako prakticiramo 'jeftino' milosrđe ne prenosimo Božju ljubav“, riječi su Sinode (SI, 15.f).
Pitamo se kako postići tu željenu ravnotežu između ljubavi i istine. Ili još bolje: Što je krivo u našem razumijevanju Objave kad dolazimo u situaciju suprotstavljanja istine i ljubavi?
Sveti Ivan u svojoj Prvoj poslanici, koju smo imali priliku čuti na početku ove svečane sjednice, pruža jednostavan odgovor na pitanja koja se tiču istine i ljubavi. U odnosu na istinu, to je ispovijest vjere: „Isus je Krist!“. U odnosu na ljubav: „Po ovomu znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i njegove zapovijedi vršimo.“
Misijska zapovijed se odnosi na navještaj „otajstva Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, i otajstva utjelovljenog Sina, kao spasenjskog događaja za cijelo čovječanstvo“ (DI 1). To je srž našeg navještaja: Isus je Krist, raspeti Spasitelj i poslani Otkupitelj. Bog je tako ljubio svijet da nam je poslao svoga Sina kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe (usp. Iv 3, 16). Svaki navještaj koji izostavlja ovu istinu nužno se suprotstavlja ljubavi, jer „ljubimo djecu Božju kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo!“
3. Zadaća teološkog promišljanja. Sinoda potiče stručnjake iz različitih znanstvenih područja da svoje znanje integriraju s duhovnošću, čime njihov doprinos postaje istinska crkvena služba (usp. SI 15.i). Sinodalnost, u tom kontekstu, označava otvorenost za zajedničko promišljanje u duhu misijske službe, uz poštivanje različitosti pristupa, ali ujedno i usklađenost nakana i ciljeva.
Katoličke visokoškolske ustanove, uključujući i ovaj Fakultet, pozvane su doprinijeti u tom smjeru. Vaša zadaća, cijenjeni nastavnici i djelatnici ove ustanove, jest kroz znanstveno-nastavni i istraživački rad olakšati, a ne ometati, razumijevanje i prihvaćanje objavljene istine. Ako ne ostvarite to poslanje, iznevjerili ste ne samo one kojima ste poslani, već i Crkvu koja vas šalje.
Vjerujem da ste na institucionalnoj razini poduzeli korake prema preporučenoj reformi studija. Međutim, ono što nam ostaje kao trajna zadaća je oživljavanje misionarskog žara, odnosno, obnavljanje zanosa u naviještanju radosne vijesti Isusa Krista ljudima našeg vremena.
Na koncu koristim prigodu zahvaliti svima na trudu koji ulažete u rad ove ustanove, svatko u skladu sa svojim znanjem i mogućnostima. Iskrene čestitke upućujem svim diplomantima, posebno priznanje upućujem onima koji su svoje studijsko vrijeme iskoristili s predanošću i ozbiljnošću. Vaš trud odražava važnost postavljanja čvrstih temelja za budućnost, u duhu riječi sv. Pavla: „Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima“ (Kol 3,23).
Također, čestitam nastavnicima koji su tijekom ovog razdoblja napredovali u svojem znanstvenom, nastavnom i umjetničkom zvanju, kao i na njihovim doprinosima teološkoj misli, pastoralnoj praksi, kulturi i znanosti. Pozivam sve da se odazovu inicijativama koje Sinodska skupština predlaže u ovom vremenu sve do Drugog općeg zasjedanja u listopadu 2024. godine. Usidreni u Božjoj riječi znajte razlučivati i zajedno osluškivati što Duh govori ovoj našoj mjesnoj Crkvi i svijetu u ovom trenutku ljudske povijesti.
U tom duhu na sve vas zazivam Božji blagoslov!
