Riječ Nadbiskupa

 
 
Draga braćo i sestre,
 
velika mi je radost biti ovdje s vama danas i rado sam se odazvao pozivu vlč. Marka Čolaka kako bismo blagoslovili novosagrađeni prostor gdje ćete se moći okupljati i moliti Bogu. Vaša je župa posvećena našem blaženiku Ivanu Merzu. Danas započinje i tjedan solidarnosti s ljudima i Crkvom u Bosni i Hercegovini, a upravo je u životu Ivana Merza bilo izraženo jedinstvo vjere našeg naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Rođen u Banjoj Luci, školovao se u poznatim europskim gradovima, živio i umro u Zagrebu, Merz je svojim životom laika i katoličkog intelektualca pokazao da je prvo i pravo zvanje svakog kršćanina katolička vjera, a ona ne poznaje granice ni narodnosti, već sve okuplja i ujedinjuje. Iz Ivanova mladog, ali bogatog života, mnoštvo je momenata koji bi se mogli izdvojiti, ali mi ćemo danas prednost dati liturgijskim čitanjima koja navješćuju našega Spasitelja Isusa Krista. Time ćemo ispoštovati i poznate riječi bl. Merza: „Baza našega života mora biti naš preporod u Kristu, ostalo se sve samo od sebe na ovo niže“.
Temelj našega života je Krist ili kako kaže današnje drugo čitanje: „(…) mi propovijedamo Krista raspetoga (…) Božju snagu i Božju mudrost.“
Evanđelje ove treće korizmene nedjelje pred nas stavlja vrlo snažnu sliku Isusa koji svojim gestama naznačuje novo bogoslužje u odnosu na razdoblje povijesti spasenja prije njegova dolaska. Tri su momenta koje nam riječ Božja nameće. U prvome Isus istjeruje trgovce iz Hrama. Potom govorom o novome Hramu nagovješćuje svoju sudbinu, smrt na križu, a ta će žrtva biti izvorom novoga saveza i novog bogoslužja. Na koncu, evanđelje pokazuje da se Isus ne povjerava mnoštvu koje ide za njim samo zbog znamenja koja je činio.
          Pogledajmo kakvu poruku sve to ima za naše živote.
 
1. Isus istjeruje trgovce iz Hrama.
a) Mjesto ovoga čina: Hram. Isusova služba i svaka njegova važna poruka započinje u Hramu, koji je bio svetište židovstva. Tako je i ovaj izgon trgovaca i prodavača iz Hrama čin svetosti, a ne pokazivanje moći. Ono što Isus čini dio je proročanstva proroka Malahije: "Gospodin, kojega tražite, iznenada će doći u svoj hram ... on će očistiti sinove Levijeve" (Mal 3, 1-3). Bilo je to sasvim u skladu i s onim što je Ivan Krstitelj rekao o Isusu: "Onaj koji za mnom dolazi, jači je od mene (...) U ruci mu vijača“ (Mt 3, 11-12). Krist se spremao opravdati svetost kuće svoga Oca čišćenjem mnoštva prodavača i mjenjača.
b) Vrijeme ovog čina: Pasha. Kao jedan od velikih židovskih blagdana, Pasha je privukla u Jeruzalem cijeli narod zemlje. Hram je tada Izrael u malom: svećenici, leviti, narod sa svim njihovim međusobnim odnosima. Došao je Isusov čas. Svojim dolaskom pokazuje da kao vjerni Židov poštuje propise o Pashi i svetkovanju u Hramu, a svojim će činom dati pravi smjer i smisao tome štovanju.
c) Sam čin. Što se tiče prodavača volova, ovaca i golubova te mjenjača novca, “istjerao ih je sve“ zajedno s ovcama i volovima, prosuo novac mjenjačima, i prevrnuo stolove. Bio je to čin vrhunske hrabrosti koji Gospodin ne čini u srdžbi i naglosti, već vrlo promišljeno. Bič od užeta ovdje nije oruđe uvrede, već simbol vlasti. Njegov čin je čin svete revnosti i žara. „Ne činite od kuće Oca moga kuću trgovačku!” Kao dječak rekao je svojim roditeljima: „Niste li znali da moram biti u onome što je Oca mojega ?“ (Lk 2, 49). Sada pokazuje da mu je prva briga bila čast kuće njegova Oca. Isus je bio pogođen jer su Židovi od Hrama napravili svoju kuću, jer su ga oskrnavili, učinivši ga instrumentom svojih niskih interesa. U tome ga je činu podržavala svijest o njegovom dostojanstvu kao Sina i njegovoj dužnosti kao Mesije, kao i sama savjest Židova koji su znali da je bio u pravu, a oni u krivu.
d) Učinak čišćenja Hrama. Ovaj je čin imao dvostruki učinak. Prvi je u odnosu na učenike, a drugi na odnosu na Židove. Pokazuje im ostvarenje riječi iz 69. Psalma: „Izjeda me revnost za dom tvoj“. Usmjeravanje učenika na Pisma je izgrađivalo njihovu vjeru. Isusov čin je u njihovim očima bio znak božanske svetosti. Shvatili su pravo značenje njegovih riječi tek nakon što je uskrsnuo od mrtvih i tek tada su povjerovali Pismu i besjedi koju je Isus rekao o Hramu.
I mi smo pozvani svoju vjeru izgrađivati i učvršćivati na evanđelju kako nam je preneseno i predano u vjeri i tradiciji Crkve. Isus dolaskom u Hram potvrđuje da je vjerni sin svoga naroda, da poštuje zapovijedi, propise i svetkovine. Iako duboko svjestan svoga poslanja, neće ga vršiti mimo Zakona. Jednako je i s nama u Crkvi. Ona je Božja tvorevina. Slaba je po nama, a jaka po Božjemu naumu. Nekada nam se može činiti da bismo lakše ostvarili svoj kršćanski poziv bez mnoštva pravila i zakona koja doživljavamo kao zabrane, štoviše da bismo bolje razumjeli Isusa bez Crkve. Pred takvim mislima, draga braćo i sestre, sjetite se da je Bog otac koji nas ljubi. Njegova je vječna želja da ozdravimo od svojih grijeha i uđemo u blizinu s njime. Zapovijedi koje je dobio Mojsije izrečene su kao zabrana, ali možete ih čitati i kao blaženstva jer su doista izvor života, mira i radosti za one koji ih vrše.
 
2. Isus govori o novome Hramu i navješćuje svoju sudbinu.
Drugi učinak Isusovih riječi bio je na Židove. Čim su se oporavili od iznenađenja ovim iznenadnim Isusovim činom, počeli su sumnjati u njegov autoritet. “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Pitanje implicira da su oni priznali zakonitost njegova djela, ali su smatrali da je pravedno tražiti dokaz za čin takve suverene vlasti. Gospodin šokira odgovorom Židovima: poziva ih da razruše Hram koji su gradili četrdeset i šest godina, a da će on sagraditi novi u tri dana. Upravo će se na ove njegove riječi pozivati lažni svjedoci na Isusovu suđenju.
Isus je, objašnjava nam sv. Ivan, mislio na Hram svoga tijela. I time se obistinilo Danijelovo proroštvo da smrću Mesije završava Hram (usp. Dn 9, 26). Isusova revnost za Očev dom ne tiče se samo liturgijskih stvari, već se tiče u prvome redu brige o onima zbog kojih je došao: siromaha, grešnika, svih ljudi, a ne samo službenika Hrama ili vjernika. Vanjski dvorovi Hrama bili su jedino mjesto gdje su pogani mogli doći i moliti se. Ovo područje (poganski dvor) pretvoreno je u kuću trgovine, a trgovci su svojim nepoštenjem dodatno oskvrnjivali Hram. Očev dom je dom za sve narode. K njemu će se svi stjecati. Božja ponuda spasenja usmjerena je svima, a na nama vjernicima je da je svojim životom ne potamnimo.
 
3. Isus se ne povjerava mnoštvu.
Isus se zadržao u Jeruzalemu i mnogi su povjerovali u njegovo ime „promatrajući znamenja koja je činio“. Isus je znao da je vjera koja je pobuđena čudesima nesavršena, znao je da je to tanko, površno vjerovanje. Zato im se nije povjeravao. Znao je što je u čovjeku, volio je ljude, ali je znao da dubine tajni o njemu kao Bogu i čovjeku ne može povjeriti vjeri utemeljenoj na zanosu i čudesima. I mi danas, kao i ljudi Isusova vremena, u vjeri često tražimo čudesa. Ne zanimamo se za Isusa zbog njega samoga, zbog ljubavi kojom nas je ljubio, već smo često i sami kao trgovci u Hramu. A Isus želi proširiti naša srca, poručiti nam da je za našu vječnu i vremenitu sreću najvažnije zajedništvo s njime. Ono je moguće srcu slobodnu od grijeha, onima koji djelima svjedoče obraćenje.
Jednako tako, Isusova procjena o nama nije uvjetovana ničijim mišljenjem, kako se to nama događa. On je veći od našega srca i znade sve. Izgrađeni odnos s njime daje nam snage autentično živjeti, bez podvrgavanja mišljenjima i doživljajima drugih o nama.

            Na koncu, dragi vjernici, u ovom nasljedovanju Isusa, u vjernosti Crkvi njezinim pastirima, primjer i zagovor imate u bl. Ivanu Merzu. U svome kratkom životnom vijeku postigao je puno više negoli mnogi od nas puno duljega života. Čistoća srca koja je resila ovog blaženika neka bude i vaš cilj. U Crkvi koju kao vjernici izgrađujete i činite neka vam bude dom i ugodno boravište svima koji Boga traže. Amen.