Riječ Nadbiskupa

 
Draga braćo i sestre u Kristu, poštovani svećenici, dragi gosti!
 
S velikom radošću obilježavamo danas dvadesetu obljetnicu osnutka Svećeničkog doma sv. Josipa, doma koji je postao mjestom zajedništva, okrjepe i zasluženog odmora naših starijih i nemoćnih svećenika. Ovo nije samo stambeni prostor, već zajednica u kojoj su se susreli mnogi izrazi ljubavi, brige i poštovanja prema vama, dragi svećenici, koji ste cijeli svoj život posvetili služenju Bogu i Crkvi. Ovdje, u ovoj zajednici, nastavljate svoj apostolat molitve, svakodnevnog prinošenja euharistijske žrtve i po njoj vlastitih tegoba, radosti i križeva, svega što čini život posvećenih vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. U ovoj bih prigodi htio s vama podijeliti nekoliko misli nadahnutih današnjim odlomkom iz Matejeva evanđelja (usp. Mt 9, 1-8).
 
1. Vjera i opraštanje grijeha
U današnjem evanđelju vidimo kako Isus, vidjevši vjeru onih koji su donijeli uzetoga, kaže: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" (Mt 9, 2). Ova nas evanđeoska zgoda podsjeća na veliku važnost vjere koja druge dovodi k Isusu, izvoru milosrđa i oproštenja grijeha. Vi ste, dragi svećenici, tijekom svoje aktivne službe vjeri druge poučavali, za sakramente ih pripravljali i sakramente podjeljivali. Mnogi su od vas i sada, u skladu s vlastitim snagama, nastavili taj apostolat kao ispovjednici. No, ono najvažnije, što smo pozvani u vjeri promotriti, je da je sada vaša svećenička zadaća privođenja ljudi k izvorima milosrđa poprimila još savršeniji izraz u prepuštanju Gospodinu da molitve, žrtve i tegobe koje podnosite ujedini sa svojima za spasenje duša, potrebe Nadbiskupije, Crkve i Domovine. Na tome sam vam vrlo zahvalan i znam da bi bez te molitvene i žrtvene potpore aktivni apostolat Nadbiskupije bio nepotpun i neplodan.

Bl. Alojzije Stepinac, naš pastir i mučenik, ostavio nam je primjer nepokolebljive vjernosti i strpljiva podnošenja kada mu je djelovanje bilo ograničeno sužanjstvom i zdravstvenim tegobama. Ništa nije umanjilo njegovu živu želju da se prinosi kao žrtva paljenica za spasenje drugih, jer je znao komu je povjerovao i posvetio život. 
 
2. Moć zagovora i zajedništva
Čuli smo da Isus kaže uzetome: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" (Mt 9, 6). Ovaj trenutak Isusovog čudesnog ozdravljenja ne govori samo o njegovoj moći da usliši zagovornu molitvu, već i o potrebi i djelotvornosti takve molitve, zajedništva i podrške. Ovdje, u domu sv. Josipa, svi ste zajedno pozvani, vi dragi svećenici i svi vi koji o njima skrbite ili ih podupirete, na izgradnju jedne takve, rekao bih zagovorničke zajednice u kojoj vaša uzajamna podrška, ljubav i briga ne mogu ne ganuti Gospodinovo srce. Nema sumnje da će, vidjevši vašu vjeru posvjedočenu djelatnom ljubavlju, i dalje činiti mnoga ozdravljenja i duša i tijela. Tako će ovaj dom postati mjesto duhovne obnove i iscjeljenja. Hvala, stoga, na poseban način upravitelju, njegovim suradnicima i djelatnicima doma za svakodnevnu materijalnu, tjelesnu i duhovnu brigu za naše svećenike. 
 
3. Slava Bogu i ljudsko dostojanstvo
Evanđelje završava riječima: "Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima." (Mt 9, 8). Neki od pismoznanaca koji su nazočili ovom događaju smatrali su da Isus huli pripisujući sebi moć oproštenja grijeha. Isus poučava i njih i nas da je ozdravljenje duše po oproštenju grijeha veće čudo od ozdravljenja tijela, a sve je Božje djelo. Svećeniku je Bog dao vlast opraštanja i dobro znamo od koga ona dolazi i koja joj je snaga. Jer smo toga svjesni, želja mi je da se ovdje, s iskustvom toliko puta izgovorenih riječi odrješenja, doista osjećate dijelom te slavljeničke radosti i Božje pobjede i moći nad našim životima. S najvećega razloga, vi ste ovdje pozvani slaviti život i moliti za život i duhovno zdravlje našeg naroda.

A mi znamo da ulaganjem u budućnost ovog doma ulažemo i u budućnost naše Crkve. Vaša mudrost i iskustvo su blago koje cijenimo i želimo čuvati. Nastavit ćemo raditi na tome da ovaj dom bude mjesto gdje će svaki od vas osjetiti ljubav, poštovanje i brigu, gdje će moći dostojanstveno živjeti i nastaviti svoju duhovnu misiju.

Draga braćo i sestre, s dubokom zahvalnošću prema Bogu, sjetimo se danas svih svećenika koji su u ovome domu dočekali prijelaz k Ocu i molimo jedni za druge da jednoga dana i naš prijelaz u Očev dom bude slavljenički i da njime damo hvalu Bogu. Za tu se milost posebno utecimo svetom Josipu, zaštitniku ovog doma. A naši kardinali, bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji Franjo Kuharić, neka nas nadahnjuju i u ovom pogledu mirnog pouzdanja i prepuštanja u Očev naručaj.

Hvala vam svima što ste danas s nama. Neka vas sve dobri Bog blagoslovi i čuva.