Riječ Nadbiskupa

Poštovane redovničke poglavarice!

1. Od srca vas pozdravljam na ovom našem redovitom godišnjem susretu. Ovo je prigoda za ostvarenje zajedničkog hoda unutar mjesne i opće Crkve na koji nas poziva Sinoda o sinodalnosti, koja je u svojoj završnoj fazi. Naš susret bih htio započeti riječima Sažetog izvješća Prvog zasjedanja Sinode, da je svjedočanstvo redovničkoga života „u svim vremenima pridonosilo obnovi života crkvene zajednice, pokazujući se kao protuotrov za opetovanu napast svjetovnosti. (…) Ne jednom je posvećeni život bio prvi koji je uočio promjene u povijesti i shvatio pozive Duha: i danas Crkva treba njegovo proroštvo.“ (usp. Sažeto izvješće br. 10).

Crkva i danas treba redovništvo koje je kadro pridonijeti obnovi crkvene zajednice i koje je kadro proročki čitati znakove vremena te shvatiti u svakom vremenu pozive Duha. To je smisao redovništva koje pripada „životu i svetosti Crkve“ i „pridonosi njezinu spasenjskom poslanju“ (kan. 574). K tomu su, poštovane redovničke poglavarice, usmjerena i očekivanja naših mjesnih Crkava od vas i vaših redovničkih zajednica.

2. Tema koju ste predložile je: „Ovisnost i psihička oboljenja u redovništvu. Suočavanje s problematikom i traženje rješenja“. Jasno je da se svaka naša zajednica i ustanova u određenoj mjeri suočava s ovakvim problemima svojih članova i da pritom polazimo od načela prema kojemu je upravo zajednica ili neka njezina institucija prvi prostor u kojemu se nudi odgovarajuća i stručna pomoć svojim članovima. Vjerujem da će u svrhu ove rasprave od koristi biti pregled stanja i iskustvo vaših zajednica u nošenju s problemima ovisnosti i psihičkih oboljenja članova.

3. Prije nego prepustim riječ nadbiskupu Zdenku, koristim priliku potaknuti vas na promišljanje o dvije točke koje Sažeto izvješće sinode stavlja pred zajednice i članove posvećenog života. Prva se, među „pitanjima koja treba razmotriti“, tiče zadaće da se rasvijetli kulturu dubljim iskustvom duhovnih stvarnosti. Sinoda poziva na dublje promišljanje o tome kako zajednice posvećenog života mogu staviti svoje karizme u službu zajedništva i poslanja u mjesnim Crkvama, pridonoseći napretku prema svetosti, zahvaljujući prisutnosti koja je proročka (usp. Sažeto izvješće 10f). Na to vas i sam pozivam, cijeneći duboko karizme kojima ste oplemenjivale i oplemenjujete Crkvu u Hrvatskoj.

4. Druga točka tiče se konkretnog prijedloga Sinode za revizijom „mjerodavnih kriterija o odnosima između biskupa i redovnika u Crkvi“ sadržanih u dokumentu Mutuae relationes iz 1978. godine. Zamišljeno je da se ta revizija provede u sinodskom stilu te će biti važan doprinos svih na koje se taj dokument odnosi. U tome smislu pozivam na molitvu, promišljanje i razlučivanje o svim, kako formalno-pravnim, tako i praktičnim, međuljudskim aspektima naših odnosa, kako bi poslanje sviju donosilo željene plodove za dobro Crkve i duša.

Na koncu, svima zahvaljujem na dosadašnjoj i budućoj suradnji te predajem riječ predsjedniku Vijeća za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, nadbiskupu splitsko-makarskom, mons. Zdenku Križiću.