HR

Riječ Nadbiskupa

Homilija zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše na euharistijskom slavlju prigodom Hodočašća katoličkih škola i vrtića u Mariju Bistricu


Euharistijsko slavlje prigodom Hodočašća katoličkih škola i vrtića u Zagrebačkoj nadbiskupiji
Marija Bistrica, 12. svibnja 2024., Majčin Dan
 
 
Draga braćo i sestre!
 
Okupili smo se danas u Svetištu Majke Božje Bistričke upravo na Majčin dan kako bismo zahvalili majkama za sve one vrijednosti koje, kao marijanski narod, nastojimo živjeti i prenositi svojoj djeci. U ovoj prigodi prisjećamo se svih majki, kako onih koje su s nama tako i onih koje su već kod Gospodina, zahvaljujući im za ljubav, žrtvu i vodstvo. Želimo im zahvaliti i posvjedočiti temeljna opredjeljenja i usmjerenja kojima kao kršćanski roditelji, odgojitelji, svjedoci i prenositelji vjere želimo ostati vjerni.

Crkva je također Majka koja svoju odgojnu zadaću crpi iz „naloga koji je primila od svojega božanskog Utemeljitelja, naime, da otajstvo spasenja naviješta svim ljudima i da sve obnovi u Kristu“[1] u cjelini ljudske stvarnosti i cjelovitosti ljudske osobe. Svjesna je da društvo ulaže velike napore u osnivanju odgojnih ustanova i u usavršavanju metoda odgoja i obrazovanja. No, u isto vrijeme, „mnoga djeca i mladi još uvijek nemaju ni osnovne poduke, a toliki drugi nemaju ni prikladnoga odgoja u kojem se istodobno njeguju istina i ljubav.“[2]

Ove riječi Drugog vatikanskog sabora snažno odzvanjaju u našem vremenu u kojemu su istina i ljubav otrgnute od svoga pravog izvora, zbog čega su često odijeljene, a čak i suprotstavljene. U evanđelju smo čuli kako Isus moli Oca za svoje učenike da ih posveti u istini. Iz Isusove molitve upućene Ocu znamo da je Očeva riječ istina i da je poslanje naviještanja te istine zadaća svakog člana Crkve „koja svojim evangelizacijskim djelovanjem surađuje kao oruđe božanske milosti.“[3]

Danas s vama želim promišljati o četiri bitne točke: o važnosti svjedočanstva vjere, o ulozi pobožnih majki u životu djeteta, o marijanskom pristupu odgoju u vjeri te o važnosti poslušnosti djece roditeljima.
 
1. Važnost svjedočke prisutnosti. Jedna od temeljnih zadaća apostola bila je svjedočenje Isusova uskrsnuća. Svjedoci uskrsnuća i očevici događaja su oni koji su zajedno jeli i pili s Isusom te su iz prve ruke iskusili njegovu prisutnost. Ova iskustvena dimenzija vjere ključna je za autentičan navještaj i prenošenje istine, uključujući i odgojne procese. Apostoli su bili spremni umrijeti za ono što su vidjeli, čuli i doživjeli s Isusom jer „istina koju Isus donosi nije ideja, nego sama Božja prisutnost među nama, a ljubav s kojom djeluje nije samo osjećaj, već pravda Kraljevstva koje mijenja povijest“.[4]

Stoga je nezamjenjivo iskustvo odnosȃ i vjere koje vi, dragi roditelji, pružate svojoj djeci u obiteljima, a vi, dragi odgojitelji i nastavnici, u vrtićima i školama. Samo živi i iskreni odnosi, licem u lice, u kojima svojoj djeci posredujemo emocije, učeći ih kako se nositi s njima i kako gledati srcem, mogu ih oblikovati u karakterne i snažne osobe, a tako i u svjedoke onoga što su primili. Pritom, svatko od nas u odgojnom procesu treba biti svjestan da jedino naša autentična vjera i osobni odnos s Ocem nebeskim „potiče zajedništvo koje ozdravlja, promiče i jača odnose među osobama.“[5]
 
2. Nezamjenjiva uloga pobožnih majki. U Svetom pismu često čitamo o utjecajnim ženama čija su vjera i odanost oblikovale povijest. Danas posebno ističemo ulogu majki, prisjećajući se njihove ljubavi i žrtava koje čine za svoju djecu i obitelj. Majke imaju jedinstvenu priliku i moć oblikovati živote, ne samo svojih sinova i kćeri, nego kroz njih i cijeloga društva, Crkve i Domovine.

Jedan od najvećih blagoslova koje možemo imati u životu jest imati pobožnu majku. Pobožne majke su one koje svoju vjeru stavljaju kao temelj obiteljskog života, one koje svoje domove pretvaraju u mjesta molitve, ljubavi i opraštanja. Takve majke znaju da odgoj djeteta nije samo hranjenje i odijevanje, već prije svega vodstvo duše k Bogu.
Nažalost, u modernom društvu status majčinstva često se zanemaruje, a uloga majke shvaća se kao drugorazredna u odnosu na ostvarenje svojih krajnjih ciljeva. Moderni kulturni trendovi naglašavaju potrebu za ženskom neovisnošću kroz profesionalne uspjehe, nerijetko na štetu uloge majke. Međutim, pravo ispunjenje, kako nas uči naša vjera, ne leži u titulama i profesionalnom priznanju, već u ljubavi i služenju drugima, posebno našim najbližima.

Danas želim pozvati svaku majku da razmisli o svetosti svog poziva. Svijet vas možda mjeri po vanjskim uspjesima, ali u Božjim očima vaša veličina mjeri se dubinom vaše ljubavi, strpljivosti i žrtve. Životi koje oblikujete, suze koje brišete, molitve koje šapućete u tišini noći - to su djela koja oblikuju budućnost.

Draga braćo i sestre, pozvani smo poštivati i uvažavati majke među nama. Neka naša Crkva bude mjesto gdje majke nalaze ohrabrenje i priznanje. Neka naše zajedničko djelovanje i molitve pruže majkama snagu da ustraju u svojoj pobožnosti, usprkos izazovima modernog svijeta.

Drage majke, danas posebno molimo za vas: neka vaša vjera bude nepokolebljiva, vaši domovi oaze mira, a vaša srca preplavljena Božjom ljubavlju. Neka vas Blažena Djevica Marija, Majka svih majki, zajedno sa svetim Josipom, zaštitnikom obitelji, neustrašivo vodi i čuva na vašem životnom putu.
 
3. Marijanski način odgoja u vjeri. Majke najbolje znaju da je odgoj rizik koji zahtijeva spremnost napustiti sigurne zone i upustiti se u avanturu koju svaki rast nosi sa sobom. Odgoj u vjeri usmjeren je prema rastu u vjeri i zajedništvu. Zato smo danas ovdje. Izašli smo iz svoje rutine i hodočastili Majci koja je uzor svim majkama kako bismo se duhovno osnažili, međusobno povezali i podržali te s još većom spremnošću prihvatili izazove koji nas čekaju. U ovom marijanskom svetištu prisjetimo se riječi pape Franje o marijanskom načinu evangelizacije koje se mogu primijeniti i na naša odgojna nastojanja. U Mariji, kaže Papa, „vidimo da poniznost i nježnost nisu vrline slabih već jakih, koji nemaju potrebu za tim da loše postupaju s drugima kako bi se osjećali važnima“.[6] Molimo stoga Mariju da i nama posreduje sposobnost navještaja i odgoja djece, gdje pravednost i nježnost, kontemplacija i hod prema drugome nalaze savršen sklad.

Taj nas stav oslobađa posesivnosti i nagnuća projicirati na djecu svoje neostvarene želje, predodžbe i očekivanja. Marija je zacijelo imala svoje predodžbe i očekivanja vezana uz Isusa, ali je, razmišljajući u srcu o svemu što joj se o Isusu otkrivalo, uvijek iznova bila u stanju ići korak dalje, rasti u spoznaji onoga što Bog želi od nje i njezina Sina. Svako naše dijete je škrinja Božjih darova koje treba njegovati i neponovljiva identiteta koji treba otkrivati.

Na sličan je način majka Barbara odgajala svog sina, blaženog Alojzija Stepinca, usadivši u njega kršćanske vrednote koje su ga osnažile da postane pastir hrabrog srca i čvrste vjere. Majka Barbara bila je žena duboke vjere i molitve koja je u srcu svoga doma, u tišini svoje sobe, s rukama prekriženim u molitvi upućivala svoje molbe za svoga sina i cijelu obitelj. Poučila je svoga sina Alojzija da u svim životnim okolnostima traži Božju volju, da se uzda u Njegovu providnost i da nikada ne zanemari svoju vjeru. Njezin primjer ustrajnosti u vjeri i molitvi odjekuje u srcima svih majki koje svakodnevno mole za svoju djecu, zalažu se za njihov duhovni i moralni rast te su tako istinski stupovi svojih obitelji.
        
4. Poštuj oca i majku! Draga braćo i sestre, u današnjem vremenu, kada se čini da se tradicionalne vrijednosti sve više zanemaruju, Majčin dan je i prigoda da se sjetimo Božje zapovijedi o poštivanju roditelja. To je zapovijed koja ima konkretnu posljedicu, obećanje duga života i zemaljske dobrobiti. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Poštivanje koje dugujemo roditeljima jamstvo je zdrave zajednice i temelj za izgradnju zdravih, pobožnih i svetih obitelji, kao i društva u cjelini.

Zapovijed da poštujemo naše roditelje temelj je za održavanje svega onoga što nam život donosi. Ako doista poštujemo svoje roditelje, nećemo ih osramotiti svojim nedoličnim ponašanjem i postupcima, nećemo ih prezreti u njihovoj slabosti i poodmakloj dobi. Nepoštivanje roditelja koji su nam dali život i odgojili nas neizostavno će dovesti do nepoštivanja prema Gospodinu Bogu. Nepoštivanje roditelja i Boga može rezultirati nepoštivanjem svih autoriteta što dovodi do nepoštivanja kako Božjih tako i civilnih zakona, uzrokujući moralno propadanje i raspad temelja civiliziranog društva. Stoga je obdržavanje četvrte Božje zapovijedi ne samo aktualno, već i ključno za dobrobit i opstanak našeg naroda i društva.

Valja također podsjetiti da autoritet roditelja nije namijenjen gušenju ili ograničavanju, već vođenju i zaštiti. Koristite ga svjesni da raširena pojava zanemarivanja roditeljskog autoriteta, pod utjecajem raznih psiholoških pristupa koji naglašavaju isključivo prava djeteta, zapravo šteti samoj djeci.

Dragi roditelji, vi ste prvi učitelji svoje djece. Poštivanje roditelja ne tiče se samo djetinje dobi. Ono se tiče identiteta svakoga od nas i prati nas cijeli život. Vaša uloga nije ograničena samo na osiguravanje fizičkih potreba vaše djece, nego uključuje i svjedočenje kršćanske pobožnosti i moralnosti. Vaša riječ i vaš primjer temelji su na kojima vaša djeca grade svoj odnos prema Bogu i svijetu. Sveti Franjo Asiški jednom je rekao: „Propovijedaj evanđelje uvijek, a kada je potrebno koristi riječi.“ Vaš život je poruka koju vaša djeca usvajaju i bez ijedne vaše izgovorene riječi.

Vama, draga djeco, poručujem: „Slušajte svoje roditelje u Gospodinu, jer je to pravo“ (Ef 6,1). Tako ćete rasti u mudrosti i milosti. Trud koji roditelji i nastavnici ulažu u vas proizlazi iz ljubavi. Dajte se voditi tom ljubavlju i budite zahvalni za napore svih koji se oko vas trude da izrastete u odgovorne i zrele ljude.

Molimo Gospodina da nas sve obdari snagom i mudrošću da živimo u skladu s njegovim zapovijedima, jer u tome je istinski temelj za blagoslovljen i ispunjen život.
Neka vas sve Bog blagoslovi i neka vaše domove ispuni ljubavlju i mirom koji dolaze od poslušnosti Njegovoj Riječi. Amen.

[1] Usp. II. Vatikanski sabor, Gravissimum educationis, Uvod.
[2] Usp. II. Vatikanski sabor, Gravissimum educationis, Uvod.
[3] Franjo, Evangelii gaudium, 112.
[4] Sažeto izvješće XVI. opće skupštine sinode, br. 15 e.
[5] Franjo, Evangelii gaudium, 67.
[6] Franjo, Evangelii gaudium, 288.
Ispišite stranicu: