16. srpnja
Blažena Djevica Marija od Gore Karmela
neobvezatni spomendan
Povijesni razvoj
Sredinom 12. stoljeća neki od pobožnih zapadnih hodočasnika, koji su vjerojatno bili povezani s posljednjim križarskim pohodima u tijekom toga stoljeća, potaknuti primjerom proroka Ilije, povukli su se na brdo Karmel (usp. 1 Kr 18, 19-46). U kontekstu intenzivnog rasta marijanskih pobožnosti, paralelno s pobožnošću prema Isusu kao čovjeku, ovi hodočasnici grade prvo bogoslužno mjesto za novu redovničku zajednicu koja, u ozračju jednostavnosti i strogosti, gleda u Mariju kao vjernu čuvaricu Riječi i kao uzor kontemplativnog života.
Katalog karmelskih svetaca, tekst iz petnaestog stoljeća, s nekim krivotvorenim umetcima, donosi tekst o ukazanju Djevice svetom Šimunu Stocku, generalu Reda, 16. srpnja 1251. godine. Za vrijeme ovog ukazanja Marija mu je predala škapular, ili habit, te daje obećanje da svi oni koji ga budu nosili da će posebno biti zaštićeni u času smrti. U tom kontekstu navodi se i krivotvorena bula pripisana papi Ivanu XXII. u kojoj papa navodi kako je imao viziju tijekom koje mu je Bogorodica obećala da će svake prve subote u mjesecu osloboditi one duše iz čistilišta koje su nosile škapular. Ova obećanja uvelike su pogodovala širenju pučke pobožnosti Majci Božjoj Karmelskoj. Godine 1606. ovaj spomen prepoznat je kao blagdan za razna bratstva, a 1726. ovaj spomendan za cijelu Crkvu proširio je papa Benedikt XIII. Nakon postsaborske reforme postaje neobavezni spomendan.
Likovni prikaz svetkovine
Tradicionalni prikaz Djevice od Karmela prikazuje se kao Bogorodica na prijestolju s Djetetom, a uokolo nje nalaze se prikazi iz života i svetaca (usp. Firenca, ikona iz 13. stoljeća). Prikaz koji se veže uz spomendan uveli su karmelićani na kraju četrnaestog stoljeća u spomen na ukazanje Marije svetom Šimunu Stocku, generalu Reda, a on prati i preuzima tipologiju Blažene Djevice Marije od Krunice preuzete iz dominikanske tradicije. Na Tiepolovoj slici (Venecija, 18. stoljeće) Marija je prikazana kako se u raskošnoj odjeći ukazuje svecu prostrtom na zemlji; jedan od anđela predaje mu škapular, prepoznatljiv znak Reda i zalog zaštite od paklenih muka za one koji ga budu nosili u času smrti.
Liturgijsko slavlje
Uvod
Sveto pismo uzdiže ljepotu brda Karmel na kojem je prorok Ilija branio Izraelovu čistoću vjere u Boga živoga. U okolici toga brda početkom 11. stoljeća, iz zajednice pustinjaka, iznikao je Karmelski red pod zaštitom Svete Marije od brda Karmela. Zajedno s karmelićanskom obitelji danas častimo Mariju, mudru Djevicu pozornu na Božju riječ i koja ju spremno prima u svoj život; poslušnu Djevicu koja nas vodi u usponu prema vrhuncu promišljanja o Bogu; častimo nevinu Djevicu koja ljubi Boga iznad svega i koju nasljeduju svi oni koji se posve posvećuju Bogu.
Molitva vjernika
Draga braćo, s pouzdanjem uputimo svoje molitve Bogu Ocu koji je obećao da će prebivati u onim srcima koja poput Marije slušaju njegovu Riječ.
R.
Gospodine, usliši nas.
- Za svetu Crkvu, da po uzoru na Mariju s ljubavlju prihvaća Riječ i naviješta je svijetu, molimo te:
- Za sve one koji trpe na tijelu i duši, da Djevica Marija na njih svrne svoj milosni pogled i podigne ih u njihovoj nevolji, molimo te:
- Za karmelski red, da sve dublje živi svoj poziv svjedočenja molitve i svetosti života, molimo te:
- Za sve one koji se povjeravaju Mariji, znak sigurne nade i utjehe, da u njoj nađu utjehu i utočište u svojim potrebama, molimo te:
- Za nas ovdje sabrane, da sudjelujući s vjerom i ljubavlju u ovoj euharistiji, budemo poput Marije nositelji Krista svijetu, molimo te:
Sveti Oče, usliši molitve svoje djece i po zagovoru Marije, Majke i Kraljice Karmela, milostivo udijeli ono što od tebe molimo s povjerenjem. Po Kristu.
Predslovlje
Zbirka misa o Blaženoj Djevici Mariji, str. 105.
Tekstovi, čiji će prijevodi biti ovdje dostupni, objavljivani su tijekom 2005. i 2006. u Rivista di Pastorale Liturgica, a kasnije su skupljeni u knjižicu s naslovom „Maria nell`anno liturgico“ koju su uredili Raffaela D`Este, Daniele Piazzi, Patrizio Rota Scalabrini i Silvano Sirboni.
Prijevod objavljujemo uz pismenu suglasnost izdavača Queriniana, Brescia (Italija) isključivo za Internet stranice Zagrebačke nadbiskupije.
vlč. mr. Tomislav Hačko