Nakon što smo se u prethodnom tekstu upoznali s Egerijom i njezinim spisom, u nastavku donosimo opis bogoslužja Cvjetnice iz Crkve u Jeruzalemu tijekom četvrtoga stoljeća.
Cvjetnica
Sutradan, dakle, tj. u nedjelju kojom se ulazi u vazmeni tjedan koji ovdje nazivaju Veliki tjedan sve se od kukurijeka pijetlova
[1] proslavi što je običaj da se do jutra obavi u Crkvi uskrsnuća i kod Križa. Prema tome, u jutro se Gospodnjega dana ide po običaju u Veliku crkvu koja se naziva
Martyrium[2]. Zato se pak naziva
Martyrium jer je na Golgoti, tj. iza Križa gdje je Gospodin podnio muku: i stoga
Martyrium.
Najave na Cvjetnicu
Pošto se, dakle, sve proslavi po običaju u Velikoj crkvi i prije nego se dade otpust, arhiđakon
[3] uzvisi glas i najprije kaže: „Cijeloga ovoga tjedna, tj. od sutradan, svi se za Deveti čas
[4] okupimo u crkvi
Martyrium, tj. u Velikoj crkvi.“ Potom se drugi put oglasi i rekne: „Danas svi u sedam sati
[5] budimo spremni u Eleoni
[6]“.
Nastavak slavlja na Cvjetnicu
Kada se, dakle, dade otpust u Velikoj crkvi, tj. u crkvi
Martyrium, biskup se s himnima doprati u Crkvu uskrsnuća. Tu se obavi što je običaj da se na Gospodnji dan u Crkvi uskrsnuća vrši nakon otpusta iz crkve
Martyrium. Potom svatko ide svojoj kući. Žurno blaguje da početkom sedmoga sata svi budu spremni u crkvi koja je na Eleoni, tj. na Maslinskome brdu gdje je ona špilja u kojoj je Gospodin poučavao.
Proslava Cvjetnice na Eleoni i Imbomonu
Prema tome, u sedam se sati sav puk popne na Maslinsko brdo, tj. na Eleonu, u crkvu. Biskup sjedne. Govore se himni i antifone što odgovara samome danu i mjestu: tako i čitanja. Kada započne deveti sat uz himne se penje do Imbomona
[7], tj. na ono mjesto s kojega je Gospodin uzašao na nebo. I tu se sjedne. Uvijek se u nazočnosti biskupa naredi svem narodu da sjedne. Jedino trajno stoje samo đakoni. I tu se govore himni i antifone što odgovara mjestu i danu: isto tako čitanja i molitve koje se umeću.
Cvjetnica: čitanje ulomka iz Mt 21,1-9
I kada već započne jedanaesti sat
[8] čita se ono evanđeosko mjesto gdje djeca s granama i palmama iziđoše Gospodinu ususret govoreći: „Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje“ (
Mt 21,9). Odmah ustane biskup i sav narod. Potom se, odatle, s vrha Maslinskoga brda ide stalno na noge. Sav, naime, narod pred njim s himnima i antifonama trajno odgovara: „Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje.“
Palme i masline na Cvjetnicu
Sva djeca na onim stranama - čak i ona koja ne mogu hodati na nogama jer su nejaka te ih njihovi roditelji drže o vratu - sva nose grane: neka palmi, neka maslinove. Biskupa se prati na onaj način kako se onda pratio Gospodin.
Dovršetak svetkovanja Cvjetnice
Sa samoga brda do grada i potom do Crkve uskrsnuća po cijelome gradu svi - čak ako su gospođe i gospoda - na taj način uz odgovore stalno biskupa tako lako i polako pješke prate da se narod ne umori. Zato se u Crkvu uskrsnuća dođe kada je već večer. Kada se tu dođe, ma kako bilo kasno, ipak se obavi Večernja
[9]. Opet se jednom rekne molitva kod Križa i otpusti puk.
Objavljeni dijelovi teksta, dozvolom izdavača „Služba Božja“ (Makarska),
preuzeti iz: M. Babić OFM (ur.), „Egerija. 'Putopis'“, Makarska, 1999.
Pripremio: vlč. Tomislav Hačko
[1] „Kod Rimljana naznačuje vremensko razdoblje od ponoći do tri sata u jutro. Razumije se da se to vrijeme pomiče prema vremenu izlaska sunca i svitanju“ (str. 88).
[2] „Ta je jeruzalemska crkva bila najveća kao crkveno zdanje u Jeruzalemu. (…) Crkvu je dao sagraditi Konstantin Veliki. Svečano je bila posvećena 13. rujna g. 335. Ta se crkva nalazila na Golgoti. Riječ
martyrium znači
svjedočanstvo. Ta crkva svjedoči za Gospodnju muku i njegovo uskrsnuće“ (str. 112).
[3] „Vjerojatno je na početku arhiđakon bio najstariji među đakonima. Potom arhiđakona bez obzira na dob bira sam biskup. Arhiđakon je pomagao biskupu kod upravljanja biskupijom. Također se brinuo za siromahe i nadzirao niži kler. Arhiđakon je zapravo u djelo provodio biskupove namjere i želje“ (str. 99-100).
[4] Vrijeme Gospodinove smrti, usp.
Mt 27,45-46.
[6] „Elona je naziv crkve na Maslinskome brdu. Crkva je dobila ime Eleona po načinu kako se grčki kaže Maslinsko brdo“ (str. 112).
[7] „To je sami vrh Maslinskog brda. Naziv je nastao po načinu kako se grčkim jezikom rekne
na brdu“ (str. 113).
[9] „Obavljala se pri zalasku sunca“ (str. 81).
