Pastoral

Večernjim slavljem Velikoga četvrtka ulazi se u Vazmeno trodnevlje. Kako su izgledala molitvena i liturgijska slavlja Velikoga četvrtka u Jeruzalemu tijekom četvrtoga stoljeća donosimo u nastavku Egerijinim riječima.
 

Veliki četvrtak

U četvrtak se također od prvoga pijetla ono obavlja što je uobičajeno do jutra u Crkvi uskrsnuća. Isto vrijedi za Treći i Šesti čas. U osam sati sav se narod po običaju skupi u crkvi Martyrium. Zato pak ranije nego drugih dana jer je nužno da se prije dade otpust. Kada se, dakle, sabere sav narod čini se što treba izvršiti. Toga se dana obavi prinos u crkvi Martyrium. Tu se dade otpust oko deset sati.[1] Prije pak datoga otpusta arhiđakon povisi glas i rekne: „Svi se prvoga noćnoga sata skupimo u crkvi koja je na Eleoni jer nam danas, ove noći, predstoji veliki napor.“
 

Nastavak proslave Velikoga četvrtka

Pošto se, dakle, dade otpust u crkvi Martyrium dođe se iza Križa. Tu se kaže jedan psalam, rekne molitva, biskup ondje prikaže prinos i svi se pričeste. Izuzevši pak taj jedini dan, kroz čitavu se godinu nikada, osim samo toga dana, ne žrtvuje iza Križa. Pošto se i tu dade otpust, ide se u Crkvu uskrsnuća, rekne molitva, po običaju blagoslove katekumeni i zatim vjernici i dade se otpust. Potom se svatko žurno vraća svojoj kući blagovati jer svi, čim su jeli, idu na Eleonu u onu crkvu gdje je špilja u kojoj je toga dana bio Gospodin s apostolima.
 

Nastavak proslave Velikoga četvrtka

I tu se, možda do petoga noćnoga sata[2], govore neprekidno himni i antifone usklađeni danu i mjestu. Slično se govore i čitanja. Oblikuju se umetnute molitve. Također se iz evanđelja čitaju oni ulomci u kojima je Gospodin govorio učenicima toga dana sjedeći u toj špilji koja je u toj crkvi.
 

Proslava Velikoga četvrtka na Imbomonu

Potom se oko šestoga noćnoga sata[3] ide s himnima gore na Imbomon na ono mjesto odakle je Gospodin uzašao na nebo. Opet se i tu jednako sukladno s danom kažu čitanja, himni i antifone. I sve su one molitve koje govori biskup uvijek usklađene i s danom i mjestom.
 
Objavljeni dijelovi teksta, dozvolom izdavača „Služba Božja“ (Makarska), preuzeti iz: M. Babić OFM (ur.), „Egerija. 'Putopis'“, Makarska, 1999.