Liturgijskim slavljem Nedjelje muke Gospodnje ulazi se u Veliki ili Sveti tjedan. Tijekom njega svakodnevno pratimo Egerijin hod tijekom ovoga tjedna u Jeruzalemu tijekom četvrtoga stoljeća.
Veliki ponedjeljak
Jednako se sljedećega dana, tj. u ponedjeljak, sve vrši što se obično čini od prvoga pijetla do jutra u Crkvi uskrsnuća. Isto tako kod Trećega
[1] i Šestoga časa
[2] ono se obavlja što i cijele Korizme. Za Deveti se čas svi skupe u Velikoj crkvi, tj. u crkvi
Martyrium. Tu se trajno do prvoga noćnoga sata
[3] govore himni i antifone. Također se čitaju čitanja koja odgovaraju danu i mjestu. Stalno se umeću molitve.
Kraj bogoslužja na Veliki ponedjeljak
Ondje se također, kada dođe sat, obavi Večernja. Tako se u crkvi
Martyrium otpust obavi kada je već noć. Pošto se pak dao otpust, biskupa se odatle s himnima doprati u Crkvu uskrsnuća. Kada on uđe u Crkvu uskrsnuća kaže se jedan himan, izmoli molitva, blagoslove katekumeni pa vjernici i dade otpust.
Objavljeni dijelovi teksta, dozvolom izdavača „Služba Božja“ (Makarska), preuzeti iz: M. Babić OFM (ur.), „Egerija. 'Putopis'“, Makarska, 1999.
Pripremio: vlč. Tomislav Hačko
[1] „Tom se molitvom Crkva obraća Ocu da joj po zaslugama svoga Sina pošalje dar Duha Svetoga“ (str. 79).
[2] „Mislimo da se ta molitva može povezati s evanđeoskom napomenom o
šestoj uri u
Mt 27,45. Stoga se Šesti čas dade dobro u razmatranju usredotočiti na otkupiteljski plod Gospodnje muke“ (str. 80).
