„Idući Kristovim stopama kršćanski su se vjernici uvijek trudili uzajamno pomagati na putu k nebeskom Ocu molitvom, razmjenom duhovnih dobara i pokorničkom zadovoljštinom; što su više bili ražareni ljubavlju, to su više nasljedovali trpećeg Krista, noseći svoj križ kao zadovoljštinu za svoje i tuđe grijehe, uvjereni da pred Bogom, Ocem milosrđa, mogu pomoći svojoj braći da postignu spasenje. To je drevna dogma o općinstvu svetih po kojemu se život pojedine Božje djece u Kristu i po Kristu čudesnim vezom povezuje sa životom sve ostale kršćanske braće u vrhunaravno jedinstvo mističnoga tijela Kristova tako da gotovo tvore jednu mističnu osobu. Tako nastaje 'riznica Crkve'“ (Pavao VI., Apostolska konstitucija Indulgentiarum doctrina, 5).
