KKC uči kako su
„Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta pokore.
'Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.'
'Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome je li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno.' 'Svaki vjernik može oproste […] dobiti za se ili ih namijeniti za pokojne.'“ (1471)