Red slavljenja ženidbe predviđa četiri načina slavljenja ovog sakramenta: u misi, bez mise, pred prisustvovateljem laikom (koji ima tu ovlast od dijecezanskog biskupa, br. 119) te između katoličke strane i katekumenske ili nekršćanske strane.
„
Prije samog slavljenja ženidbe mora biti sigurno da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju“ (br. 19).
Dolazak pred crkvu
Pohvalno je da mladenci i njihovi uzvanici stignu barem 15 minuta prije pred crkvu u kojoj će sklopiti ženidbu kako bi se mogli u miru i sabranosti pripremiti za misno, ali i slavlje sakramenta ženidbe. Stoga je potrebno pripaziti da prije, tijekom, ali po završetku slavlja, u crkvi vlada ozračje molitve i tišine.
Kamerman i fotograf
Kao i svi drugi sudionici misnog i ženidbenog slavlja, tako su kamerman i fotograf, odabrani od mladenaca da prate ženidbeno slavlje, pozvani poštivati svetost mjesta i slavlja. Osobitu pozornost treba obratiti na činjenicu da ne ulaze na prostor svetišta (oltarni prostor) te u prostor između predvoditelja slavlja i mladenaca.
Ako su na ženidbenom slavlju prisutni kamerman i fotograf ili samo netko od njih, važno je poštivati i njihovu službu i prostor rada. Stoga nije primjereno da svi sudionici ženidbenog slavlja u isto vrijeme mobitelima (ili osobnim fotoaparatima ili kamerama) snimaju ili fotografiraju po crkvi za vrijeme slavlja.
Kamermanima i fotografima u obavljanju službe mogu pomoći
Smjernice za liturgijsku službu fotografa.
Uvodni obredi
Kada se ženidba slavi u misi, predviđena su dva načina ulaska u crkvu:
- svečaniji način s ophodom (procesijom) do oltara
- jednostavni ulaz (bez ophoda do oltara).
Što se tiče prvog načina slavlja, slavlje započinje na vratima crkve gdje svećenik obučen u misno ruho (zajedno s poslužnicima [ministrantima]), prima zaručnike i ljubazno ih pozdravlja.
„Zatim se u ophodu ide k oltaru: sprijeda idu poslužnici, slijedi svećenik, zatim mladenci; njih mogu, već prema mjesnim običajima, počasno pratiti barem roditelji i dva svjedoka na mjesto pripravljena za njih. Za to vrijeme izvodi se ulazna pjesma“ (br. 46).
To znači da kada mladenci u crkvu ulaze u ophodu, ulaze ovim redoslijedom, a izabire se jedan od ovih načina ulaska:
- (poslužnici), svećenik, zaručnici, roditelji (i od zaručnika i od zaručnice), svjedoci
- (poslužnici), svećenik, zaručnici, roditelji (i od zaručnika i od zaručnice)
- (poslužnici), svećenik, zaručnici, svjedoci
- (poslužnici), svećenik, zaručnici
Tako, slijedeći učenja Katekizma Katoličke Crkve i Zakonika kanonskoga prava te izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije (
s kojima smo se upoznali u prethodnom poglavlju),
u uvodnim obredima:
- zaručnika ili zaručnicu u ophodu ne prati netko od roditelja, prijatelja ili rodbine (npr. zaručnicu njezin otac ili zaručnika njegova majka); taj „običaj“ svoje izvore nalazi u antičkoj tradiciji te se zadržao i do danas u Protestantskoj crkvi (za razliku od učenja Crkve, u reformiranoj tradiciji vjenčanje se ne smatra sakramentom već samo obredom);
- nije predviđeno da netko nosi vjenčano prstenje na jastučiću ili kutijici jer se prstenje neposredno prije obreda smješta na prikladno mjesto u svetištu (usp. br. 38);
- nije dopušteno da vjenčano prstenje nosi ili da zaručnike u ophodu prati kućni ljubimac ili neka druga njima draga životinja;
- svećenik ne govori ove ili slične riječi: „Stoga ako tko može dokazati pravovaljani razlog zbog kojega ove dvije osobe ne mogu sklopiti brak, neka sada govori ili neka od sada zauvijek zašuti“; jer, „prije samog slavljenja ženidbe mora biti sigurno da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju“ (ženidbeni navještaj u župi prebivališta);
- nije dopušteno za ulaznu pjesmu uzeti duhovnu ili svjetovnu skladbu ili pjesmu.
Pjesme predviđene za ženidbeno slavlje mogu se pronaći u pjesmarici
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, a u njihovu prikladnu izboru pomoći će svećenik u neposrednoj pripremi za vjenčanje ili orguljaš/pjevač s prikladnom liturgijskom formacijom. Naime, „
riječi određene za sveto pjevanje neka budu u skladu s katoličkim naukom i neka se najradije uzimaju iz Svetoga pisma i liturgijskih vrela“ (KKC, br. 1158).
Također, u
Prethodnim napomenama Crkva, kao i Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije, za
izbor pjesama za vjenčanje daje jasne smjernice:
"Pjesme koje se izvode neka budu prilagođene obredu ženidbe i neka izražavaju vjeru Crkve, imajući osobito na umu važnost pripjevnog psalma u službi riječi. Što je rečeno o pjesmama, vrijedi i za izbor glazbenih djela" (br. 30).
Ako su zaručnici izabrali
jednostavan ulaz, tada zaručnici u prikladno vrijeme prije početka mise ulaze u crkvu zajedno s drugim uzvanicima i zauzimaju mjesta koja su za njih prethodno pripravljena. Misa započinje na uobičajen način ulaznom pjesmom te svećenik s poslužnicima dolazi do oltara i iskazuje mu dužnu počast.
Svećenik, stigavši do oltara (a zaručnici na svoja mjesta), započinje misu znakom križa, pozdravom i kratkim uvodom u slavlje.
Ako je misa započela ophodom (procesijom), pokajnički čin (
Ispovijedam se i zazivi
Gospodine, smiluj se) se izostavlja.
„U dane kada su dopuštene obredne mise uzima se misa 'za zaručnike', s vlastitim čitanjima“ (br. 54). U tom slučaju može se uzeti jedan od ovih misnih obrazaca s pripadajućim ženidbenim blagoslovom koji se nad mladencima moli nakon molitve
Oče naš.
Dakle, slavi li se ženidba pod misom, u neposrednoj pripravi za slavlje sakramenta ženidbe, svećenik, u zajedništvu sa zaručnicima, može izabrati jedan od ova tri misna obrasca:
Služba riječi
Služba riječi slijedi nakon što svećenik izmoli zbornu molitvu (v. misni obrazac A, B ili C), a pohvalno je da čitanja pročita netko od prisutnih vjernika (rodbine, prijatelja, uzvanika).
Važno je da čitač bude upoznat s biblijskim tekstom koji će čitati te načinom dolaska i odlaska s ambona (mjesto navještaja Božje riječi). To će moći učiniti neposredno prije misnoga slavlja u dogovoru sa svećenikom.
Od ponuđenih čitanja za Misu se odabire:
Izraze li zaručnici želju da se čitaju dva čitanja, u tom slučaju:
- prvo čitanje uzima se iz Staroga zavjeta
- slijedi psalam (može se pjevati cijeli ili samo pripadajuća antifona)
- zatim drugo čitanje iz Novoga zavjeta
- Aleluja (može se pjevati s pripadajućim retkom)
- evanđelje (čita svećenik)
Također, osim čitanja koja su predviđena
Redom slavlja ženidbe, ako su mladenci tijekom zaručništva bili vezani nekim posebnim biblijskim retkom ili čitanjem ili im je određeni biblijski redak „geslo vjenčanja“, bit će prikladno i pohvalno uzeti čitanje iz te biblijske knjige. Detalje oko toga izbora zaručnici će dogovoriti sa svećenikom koji ih priprema za vjenčanje.
Homilija
Nakon navještenog evanđelja slijedi homilija (propovijed) u kojoj „svećenik iz svetog teksta izlaže otajstvo kršćanske ženidbe, dostojanstvo bračne ljubavi, milost sakramenta i zadaće supruga, vodeći ipak računa o raznim okolnostima vezanim za pojedine osobe“. Nakon homilije slijedi slavljenje ženidbe.
Slavljenje ženidbe
Kada završi homilija, svi ustanu, a svećenik se obraća mladencima ovim ili sličnim riječima:
Predragi, došli ste u crkveni dom
da pred služiteljem Crkve i pred zajednicom
Gospodin zapečati svetim pečatom
vašu želju da sklopite ženidbu.
Krist obilno blagoslivlje vašu bračnu ljubav.
On vas je već posvetio svetim krstom,
a sada vas obogaćuje i krijepi
osobitim sakramentom
da budete jedno drugomu trajno vjerni
i da prihvatite ostale bračne dužnosti.
Zato vas pred Crkvom pitam o vašoj namisli.
Pitanja prije privole
Nakon gore upućenih riječi, svećenik zaručnike pita „o slobodi, o vjernosti te o prihvaćanju i odgoju djece, a oni odgovaraju svatko za se“.
I. i
I., jeste li ovamo došli bez prisile, da slobodno i posve svjesno sklopite ženidbu?
Jeste li spremni u braku za cijeloga svog života jedno drugo ljubiti i poštovati?
Jeste li spremni s ljubavlju od Boga primiti djecu i odgajati ih po zakonu Krista i njegove Crkve?
Posljednje pitanje može se izostaviti ako su takve okolnosti, na primjer ako su zaručnici već u godinama.
Privola
Nakon što zaručnici potvrdno odgovore na prethodno postavljena pitanja (odgovor: „Jesam!“), slijedi privola.
Koliko je ovaj čin privole važan, jasno i izričito uči Katekizam Katoličke Crkve:
„Crkva smatra uzajamnu privolu među mladencima nužnim čimbenikom koji čini ženidbu. Nema li privole, nema ni ženidbe“ (br. 1626).
Nadalje, Katekizam uči:
1628 Privola treba biti čin volje svake ugovorne stranke, slobodan od nasilja ili velikog straha koji je nanesen izvana. Nijedna ljudska vlast ne može tu privolu nadomjestiti. Nedostaje li ta sloboda, ženidba je nevaljana.
1630 Svećenik (ili đakon) koji prisustvuje vjenčanju prima od mladenaca privolu u ime Crkve i u ime Crkve daje blagoslov. Nazočnost crkvenog službenika (kao i svjedokâ) vidljivo izražava da je ženidba crkvena stvarnost.
1631 To je razlog zbog kojega Crkva za svoje vjernike redovito traži crkveni oblik sklapanja ženidbe. Više razloga ide u prilog toj odluci:
— Sakramentalna ženidba liturgijski je čin. Prikladno je, dakle, slaviti je u javnom crkvenom bogoslužju.
— Ženidba uvodi u određeni crkveni stalež te u Crkvi uspostavlja među supružnicima i prema djeci stanovita prava i dužnosti.
— Budući da je ženidba u Crkvi određeni stalež, potrebno je imati o njoj sigurnost (otud obveza nazočnosti svjedokâ).
— Javnost privole štiti jednom dano „da“ i pomaže da mu supružnici ostanu vjerni.
Na čin privole, svećenik zaručnike poziva riječima: „Kad ste dakle naumili sklopiti sveti ženidbeni savez, pružite jedno drugomu desnu ruku te pred Bogom i njegovom Crkvom izrazite svoju privolu“.
Nakon toga mladenci jedno drugome pružaju desnu ruku te izražavaju privolu na jedan od dva načina:
-
Prvi način izražavanja privole:
Muškarac veli:
Ja,
I., uzimam tebe,
I., za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.
Žena veli:
Ja,
I., uzimam tebe,
I., za svoga supruga i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.
Drugi način izražavanja privole:
Svećenik prvo pita muškarca:
I., uzimaš li
I. za svoju suprugu?
Muškarac:
Uzimam.
Svećenik:
Obećavaš li joj vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti?
Muškarac:
Obećavam.
Svećenik:
Hoćeš li je ljubiti i poštovati u sve dane života svoga?
Muškarac:
Hoću.
Zatim svećenik pita ženu:
I., uzimaš li
I. za svoga supruga?
Žena:
Uzimam.
Svećenik:
Obećavaš li mu vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti?
Žena:
Obećavam.
Svećenik:
Hoćeš li ga ljubiti i poštovati u sve dane života svoga?
Žena:
Hoću.
Riječi privole nije potrebno učiti napamet budući da će ih zaručnici čitati ili iz obrednika ili iz prigodno pripremljenog listića za ovaj čin. Zaručnici će se sa svećenikom tijekom priprave za vjenčanje dogovoriti oko odabira oblika privole.
Prihvaćanje privole
Dobivši privolu, svećenik rekne zaručnicima:
Neka Gospodin dobrostiva potvrdi ovu vašu privolu što je pred Crkvom očitovaste i neka se udostoji ispuniti vas svojim blagoslovom. Što Bog združuje, čovjek neka ne rastavlja.
Ili:
Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, Bog koji je u raju združio prvostvorenike neka u Kristu potvrdi i blagoslovi ovu vašu privolu što je pred Crkvom očitovaste. Što on združuje, čovjek neka ne rastavlja.
Nakon tih riječi svećenik pozove prisutne na hvalu Boga:
Blagoslivljajmo Gospodina.
Na te njegove riječi svi odgovore:
Bogu hvala.
Blagoslov i predaja prstenova
Nakon privole slijedi blagoslov i predaja prstenova koji se prije vjenčanja mogu postaviti ispred mladenaca ili na neko drugo prikladno mjesto. Svećenik će prstenove blagosloviti ovim riječima:
Blagoslovio + Gospodin ove prstene
što ćete ih jedno drugomu predati
u znak ljubavi i vjernosti.
O. Amen.
Osim ovoga obrasca blagoslova, dopušteno je uzeti i drugi obrazac kako se donose
u obredniku, br. 229-230. Obrazac blagoslova zaručnici će odabrati u dogovoru sa svećenikom tijekom neposredne priprave za ženidbeno slavlje.
Nakon blagoslovne molitve, svećenik će poškropiti prstenove i predati ih mladencima.
Zaručnik prsten namijenjen zaručnici stavi zaručnici na prstenjak, govoreći:
I., primi ovaj prsten
u znak moje ljubavi i moje vjernosti.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Isto tako i zaručnica prsten namijenjen zaručniku stavi zaručniku na prstenjak, izgovarajući iste riječi.
Nakon predaje prstenova cijela zajednica može izvesti himan ili hvalospjev.
Kako je već prethodno rečeno, „mladenci, kao služitelji Kristove milosti, uzajamno podjeljuju sakrament ženidbe izražavajući pred Crkvom svoju privolu“.
Na filmovima ili serijama, u scenama koje prikazuju jedan dio ženidbenoga slavlja, često se čuju ove ili slične riječi: „Kao sluga Gospodnji, pred Bogom (i temeljem zakona) proglašavam vas mužem i ženom. Sada možete jedno drugo poljubiti“.
Sljedeći
Red slavlja ženidbe svećenik na ovom mjestu ne izgovara te ili neke druge slične riječi.
Sveopća molitva
Nakon predaje prstenja (i izvedenog himna i hvalospjeva), izabire se jedan od ponuđenih obrazaca sveopće molitve.
Nakon svećenikova uvoda u molitvu, molitvene nakane može čitati netko od prisutnih vjernika (član obitelji, rodbine, prijatelji):
Vjernik koji čita molitvene nakane za to će se pripremiti prije ženidbenoga slavlja, a bilo kakve prilagodbe u ovoj molitvi potrebno je dogovoriti sa svećenikom vjenčateljem.
Naime, uz one predložene u obredniku, mogu se izreći i druge molitvene nakane za koje okupljena zajednica ili mladenci posebno mole. Tako se npr. u spomenu za pokojne mogu izreći imena onih pokojnih s kojima su mladenci na osobit način bili povezani tijekom života, osobito ako se radi o pokojnim članovima njihove uže obitelji (npr. djedovi i bake, roditelji, braća). Sveopća molitva zaključuje se molitvom koju moli svećenik.
Euharistijska služba
U pripravi darova zaručnik i zaručnica mogu, ako je zgodno, donijeti kruh i vino na oltar. Nakon prinosa darova, misa se nastavlja kao i obično.
Ženidbeni blagoslov
Nakon molitve
Oče naš slijedi ženidbeni blagoslov. Tekst blagoslova može se pronaći u prethodno navedenim misnim obrascima (A, B ili C).
Dok svećenik moli ovaj blagoslov nad mladencima, ako je zgodno, oni mogu kleknuti.
Pošto se izostavi molitva
Gospodine Isuse Kriste, odmah se kaže pozdrav
Mir Gospodnji. Tada zaručnici i svi drugi pružaju jedni drugima znak mira i ljubavi.
Pričest
Ako su prethodno pristupili
svetoj ispovijedi, mladenci pristupaju svetoj pričesti koja toga dana za njih može biti i pod obje prilike. Detalje oko primanja pričesti mladenci će dogovoriti sa svećenikom koji ih priprema za slavlje ženidbe.
Pohvalno je da svećenik koji priprema ovo ženidbeno slavlje zaručnike (tijekom priprave) i uzvanike (na samome slavlju) uputi u
uvjete za valjano i dopušteno primanje svete pričesti (npr. da su ispovjeđeni, da su primatelji pričesti u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom; da nisu udareni nekom crkvenom kaznom [npr. zbog učinjenog ili sudjelovanja u pobačaju]; da nemaju teškoga grijeha; da nisu samo civilno vjenčani ili nisu u nekom obliku životnoga partnerstva; da nisu rastavljeni i ponovno vjenčani…).
Završetak obreda
Nakon svršetka mise mladenci, svjedoci i svećenik potpisuju čin sklapanja ženidbe.
Potpis može biti ili u sakristiji ili pred narodom; neka ipak ne bude na oltaru.
Izlazak iz crkve
Nakon potpisa čina sklapanja ženidbe, običaj je da se mladencima čestita. S obzirom na svetost mjesta, prikladno je da pojedinačni čin čestitanja bude izvan crkve. U samoj crkvi mladencima mogu čestitati roditelji, svjedoci i članovi najuže obitelji.
Mladenci će iz crkve izaći dostojanstveno kao što su u nju i ušli te je pohvalno da neposredno prije izlaska iz crkve
ostanu koji trenutak u tišini, pomole se i zahvale Gospodinu na daru primljenih sakramenata euharistije i ženidbe.
Na samom izlazu iz crkve mladence čekaju dionici njihova slavlja koji će svoju radost, osim pojedinačnim čestitkama, izraziti i na određeni, zajednički način. Uzvanike valja upozoriti da
nije prikladno niti spojivo sa ženidbenim slavljem: bacanje novčića, riže/bombona/brašna (ili neke druge hrane), ali i drugih stvari koje je nakon ženidbenog slavlja teško ili nemoguće očistiti (šareni papirići [tzv. konfeti], latice cvijeća i sl.).
Ukratko o slavlju ženidbe u misi
Ako se ženidba slavi u misi, zaručnici, nakon učinjenog postupka za ženidbu i nakon što se utvrdi da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju, se zajedno sa svećenikom koji ih vjenča dogovaraju ovim redoslijedom za:
- misni obrazac s pripadajućim blagoslovom (A, B ili C)
- euharistijsku molitvu
- način ulaska u crkvu
- pjesme: ulaznu, psalam (antifona), Aleluja, nakon predaje prstena, darovna, pričesna, izlazna te nepromjenjive dijelove (Slava, Svet, Jaganjče)
- čitanja
- način izricanja privole
- molitvu za blagoslov prstena
- sveopću molitvu (molitvu vjernika)
- način pričešćivanja
- potpisivanje čina sklapanja ženidbe
- način izlaska iz crkve
Također, uz ove detalje za svećenikom je potrebno dogovoriti (pitati) i za:
- tko i kako uređuje liturgijski prostor za vjenčanje
- snimanje i fotografiranje za vrijeme misnog slavlja
- sviranje/pjevanje tijekom mise
druge detalje ili nejasnoće, a vezani su uz misno i ženidbeno slavlje.
vlč. Tomislav Hačko
* tekstovi iz "Reda slavljenja ženidbe" preuzeti uz suglanost "Kršćanske sadašnjosti"
istaknuta fotografija: Freepik.com