Katekizam Katoličke Crkve (KKC) uči:
„Grijeh je prekršaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti; prijestup je istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, zbog izopačene privrženosti nekim dobrima. On ranjava čovjekovu narav i ugrožava ljudsku solidarnost; definiran je kao 'riječ, čin ili želja protiv vječnog Zakona'“.
„Grijeh je uvreda nanesena Bogu: 'Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom' (Ps 51, 6). Grijeh se diže protiv ljubavi Božje prema nama, udaljuje od nje naša srca. Kao i prvi grijeh, to je neposlušnost, buna protiv Boga, radi volje da čovjek postane 'kao bog' spoznajući i određujući dobro i zlo (Post 3, 5). Grijeh je dakle 'ljubav prema sebi sve do prezira Boga'. Zbog tog oholog uzdizanja samog sebe, grijeh je dijametralno oprečan Isusovoj poslušnosti koja ostvaruje spasenje“ (1849-1850).
Crkva u svom učenju razlikuje teški i laki grijeh.
Govoreći o težini grijeha, Crkva razlikuje smrtni (teški) te laki grijeh. Tako u KKC čitamo:
„Smrtni grijeh u čovjekovu srcu razara ljubav teškom povredom Božjeg Zakona; on čovjeka odvraća od Boga, njegove posljednje svrhe i blaženstva, pretpostavljajući mu niže dobro.
Laki grijeh ne uništava ljubav, premda je vrijeđa i ranjava“ (1855).
