U svojoj Poruci za korizmu papa Franjo pred vjernike stavlja „evanđelje o Preobraženju“ koje se „naviješta svake godine na drugu korizmenu nedjelju. Naime, Gospodin nas u tom liturgijskom vremenu uzima sa sobom i vodi nas u osamu. Dok redovite obveze traže od nas da ostanemo u svojim uobičajenim mjestima, živeći jednoličnu i katkad dosadnu svakodnevicu, u korizmi smo pozvani uspeti se zajedno s Isusom “na goru visoku”, da sa svetim Božjim narodom doživimo posebno iskustvo
askeze“.
.jpg)
Kako bi naše uspinjanje ove korizme bilo što plodonosnije, donosimo prikaz učenja Crkve o ovom dijelu liturgijske godine počevši od vremena Drugog vatikanskog sabora.
1. Liturgijska godina
Drugi vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji
Sacrosanctum Concilium uči da
u godišnjem ciklusu Crkva razvija svekoliko Kristovo otajstvo, od utjelovljenja i rođenja sve do uzašašća, do dana Pedesetnice i do očekivanja blažene nade i dolaska Gospodinova. Slaveći tako uvijek iznova otajstva otkupljenja, ona otvara vjernicima bogatstva krjeposti i zasluga svojega Gospodina, tako da na neki način postaju prisutnima u svako vrijeme te vjernici s njima dođu u dodir i napune se milošću spasenja (br. 102).
U tom vidu vrijeme korizme posebno je i jako vrijeme u liturgijskoj godini tijekom kojega se vjernici pripremaju na svetkovanje najveće svetkovine „dobrohotne Majke Crkve“ – Uskrsa (usp.
SC, 102).
Stoga ćemo prikazati ono što dobrohotna Majka Crkva uči o ovom vremenu kako bi nam korizmeni hod bio što plodonosniji, a svetkovanje Uskrsa radosnije!
2. Vrijeme korizme
2.1. Drugi vatikanski sabor
Razmišljajući o vremenu korizme, iako često puta misli odlaze na pokoru, pobožnost Križnog puta, muku, odricanje, post, nemrs, učenje Drugog vatikanskog sabora podcrtava dvostruki značaj (smjer) korizme: spomen na (vlastito) krštenje i na pokoru.
Tako onda Konstitucija o svetoj liturgiji piše u br. 109:
I u liturgiji i u liturgijskoj katehezi treba još jače osvijetliti dvostruki značaj korizmenoga vremena; vjernike, koji u to vrijeme gorljivije slušaju Božju riječ i posvećuju se molitvi, ono pripravlja na slavlje vazmenoga otajstva, prije svega po spomenu na krst, odnosno pripravom za krštenje te pokorom. Stoga:
a) Neka obilatije dođu do izražaja krsni elementi svojstveni korizmenoj liturgiji; ako je prikladno, neka se opet uspostave neki iz prijašnje predaje.
b) Isto valja reći i za pokorničke elemente. S obzirom na katehezu, neka se u srca vjernikà, uz društvene posljedice grijeha, ulije snažan osjećaj za narav vlastitu pokori koja čini mrskim grijeh kao uvredu Boga; neka se ne ostavlja po strani udio Crkve u pokorničkom činu i neka se s velikom pomnjom nastoji oko molitve za grješnike.
Nastavljajući govor o pokori, u br. 110 ista Konstitucija nastavlja:
Pokora korizmenoga vremena neka ne bude samo unutrašnja i pojedinačna nego također vanjska i društvena. Pokorničku praksu valja njegovati prema mogućnostima našega doba i raznih krajeva, kao i prema prilikama vjernikà (…). Neka svakako bude svetinjom vazmeni post na Veliki petak muke i smrti Gospodnje; ako je prikladno, neka se on protegne i na Veliku subotu da se tako uzdignuta i otvorena srca prispije k radosti vazmene nedjelje.
2.2. Opća načela o liturgijskoj godini i Opći rimski kalendar
Najvažnije činjenice o vremenu korizme nalazimo u
Općim načelima o liturgijskoj godini i Općem rimskom kalendaru gdje se ističe:
27. Vrijeme korizme je određeno za pripravu na slavljenje Vazma: bogoslužje korizme pripravlja uistinu i oglašenike (katekumene, op.), po različitim stupnjevima kršćanske inicijacije, i vjernike, po slavljenju spomena vlastitog krštenja i po vršenju pokore, na slavljenje vazmenog otajstva.
28. Vrijeme korizme traje od Pepelnice do isključivo mise Gospodnje večere.
Od početka korizme do Vazmenog bdijenja ne govori se Aleluja.
29. U srijedu na početku korizme, kada se svuda obdržava post, posipa se pepeo.
30. Nedjelje ovog vremena nazivaj u se I., II., III., IV. i V. nedjelja korizme. Šesta nedjelja, kojom započinje Veliki tjedan, zove se „Cvjetnica: nedjelja muke Gospodnje“.
vlč. Tomislav Hačko
