Osnivanjem Zagrebačke biskupije krajem 11. stoljeća započinje novo razdoblje hrvatskog crkvenog i kulturnog života. Zagrebačka katedrala postaje središte duhovnosti, ali i riznica povijesnih i kulturnih blaga. Prvi biskup, Duh iz Češke, donio je liturgijske knjige i predmete za bogoslužje, čime je postavio temelje Riznice Zagrebačke katedrale. Od samog početka, Riznica je bila mjesto pohrane vrijednih liturgijskih predmeta i zavjetnih darova vladara i vjernika. U njoj su se čuvale relikvije, zavjetni darovi, rukopisi i mnogi drugi cijenjeni predmeti. Kroz stoljeća se razvijala, postajući središte vjerskog života Zagreba i Hrvatske.
Ulaskom u Bogoslužni prostor blaženog Alojzija Stepinca, mnogi vjernici primjećuju iznimno procesijsko srebrno barokno raspelo, jedno od najvrjednijih sakralnih umjetnina Zagrebačke nadbiskupije. Ovo remek-djelo sakralne umjetnosti nabavljeno je 1982. godine, a stoljećima se čuvalo u Riznici Zagrebačke katedrale pod inventarnim brojem RZK M 359. Datira iz kasnog 17. ili početka 18. stoljeća i pripada venecijanskoj srebrenarskoj tradiciji, što je potvrđeno stručnom analizom dr. Ive Lentića. Izrađeno je u raskošnom baroknom stilu i nosi službene oznake Mletačke Republike.
Njegova monumentalna dimenzija od 70 x 350 cm dodatno pridonosi njegovoj impresivnosti.
Ono što ovo raspelo čini posebnim jest njegova dvostruka ikonografija: s jedne strane križa prikazan je Raspeti Krist, simbol žrtve i otkupljenja, dok se s druge strane nalazi Bogorodica s Isusom u naručju, izvedena u punoj plastici. Ova dvostruka reprezentacija nije samo umjetnička odlika, već duboko teološka poruka koja odražava temeljne istine katoličke vjere - Kristovu patnju i Marijinu ulogu u spasenju. Krist na križu upućuje na njegovu žrtvu za čovječanstvo, dok Marijin lik podsjeća na njezino majčinsko zagovaranje i sudjelovanje u otajstvu otkupljenja.
Procesijska raspela - vodiči u vjeri
Procesijska raspela zauzimaju važno mjesto u katoličkoj liturgiji, osobito u svečanim procesijama kada predvode vjernike u molitvi i pobožnosti. Njihova simbolika nije samo estetska; ona ima i duboku duhovnu ulogu. U procesiji, vjernici prvo ugledaju Raspetoga, što ih podsjeća na patnju i žrtvu, a zatim, pri povratku, vide lik Blažene Djevice Marije, što simbolizira prijelaz od muke prema utjesi i milosti.
U katoličkoj tradiciji, raspelo nije tek prikaz križa - ono je živi podsjetnik na Kristovu žrtvu. Katolici njime naglašavaju otkupiteljsku moć Kristove muke, za razliku od "praznog" križa koji često simbolizira uskrsnuće i nadu. Ova praksa datira još iz ranog kršćanstva, kada su vjernici slavili Kristovu smrt kao ključni trenutak Božjeg plana spasenja.
Čašćenje Blažene Djevice Marije duboko je ukorijenjeno u katoličkoj tradiciji, jer je ona neraskidivo povezana s Kristovim djelom spasenja. Drugi vatikanski sabor posebno naglašava Marijino posredništvo i ulogu u vjerničkom životu, ističući kako svako čašćenje Marije u konačnici vodi njezinu Sinu. Dvostruka ikonografija procesijskog raspela upravo to odražava - ne može se razumjeti Krist bez Marije, niti Mariju bez Krista. Oni su povezani u misteriju otkupljenja.
Procesijsko raspelo nije samo jedan od liturgijskih predmeta, već pravo umjetničko i kulturno blago, bogato poviješću i pričama koje sežu kroz stoljeća. Tijekom svoje povijesti, raspelo je doživjelo brojne događaje, od kojih su neki zahtijevali njegovu obnovu, dok su drugi dodatno potvrđivali njegovu nezamjenjivu vrijednost u duhovnom i kulturnom kontekstu Hrvatske.
Najdramatičniji trenutak u povijesti ovog raspela dogodio se 23. svibnja 1999. godine, na svetkovinu Duhova, kada je tijekom procesije prema glavnom oltaru došlo do nesreće. Raspelo je puklo u trenutku kada su ga iz sakristije Zagrebačke katedrale nosili prema glavnom oltaru, a uzrok loma bila je istrošena drvena daščica unutar križišta. Ta je daščica popustila pod težinom konstrukcije, izazivajući oštećenja na jednom od najvažnijih sakralnih predmeta Katedrale. Ovaj događaj naglasio je nužnost restauracije i očuvanja ovih kulturnih dobara, jer takvi predmeti nisu samo liturgijski alati, već i neprocjenjive svjedočanstva prošlih vremena.
Nedugo nakon toga, 7. ožujka 2003. godine, raspelo je ponovno pretrpjelo oštećenja, no ovaj put je to bio rezultat napada osobe s psihosocijalnim poteškoćama u svetištu Katedrale. Usprkos ovom neugodnom incidentu, raspelo je, zahvaljujući stručnim intervencijama, ubrzo vraćeno u prvobitno stanje. Restauratorski radovi koje je izvodila prof. Maja Veicogna Novoselec omogućili su temeljitu obnovu raspela, a po završetku konzervatorskih i restauratorskih radova 2006. godine, raspelo je vraćeno u svetište Katedrale. Danas ponosno zauzima svoje mjesto u Bogoslužnom prostoru blaženog Alojzija Stepinca u neposrednoj blizini katedrale kao važan simbol kršćanstva, ali i sakralne baštine.
Povijest ovog raspela nije bila samo ispunjena s nesrećama i obnovama. Sam njegov put do Katedrale također je bio pun neobičnih preokreta i značajnih ljudi. Krešimir Petrokov, dugogodišnji sabiratelj antikviteta i vlasnik zbirke zaštićene kao spomenik kulture, imao je ključnu ulogu u njegovoj nabavi i povratku u Katedralu. Naime, Petrokov je 29. rujna 1982. godine svjedočio kako je posljednji pošteni posjednik ovog raspela prije nego što ga je ponudio Zagrebačkoj nadbiskupiji. Prema njegovim riječima, raspelo je bilo rastavljeno u komade kada ga je kupio od Fedora Rožića iz Zagreba, koji ga je prethodno nabavio od poznatog varaždinskog trgovca antikvitetima, pod nadimkom „Konči“. Kada je Petrokov prepoznao da se raspelo može potpuno rekonstruirati, odlučio ga je poslati na restauraciju u Muzej za umjetnost i obrt te ga potom otkupiti za svoju zbirku.
Iako je raspelo bilo devastirano u nekoliko dijelova, stručnjaci Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture ubrzo su potvrdili njegovu autentičnost i umjetničku vrijednost. Dr. Ivo Lentić, priznati povjesničar umjetnosti, u svom je uvidu zaključio da je raspelo djelo venecijanskog srebrenarskog majstora iz početka 18. stoljeća. S obzirom na povijesnu i umjetničku vrijednost ovog predmeta, bilo je jasno da se ne smije dopustiti da nestane iz hrvatske kulturne baštine. Stoga je, uz potporu stručnjaka, odlučeno da se raspelo otkupi za potrebe zagrebačke Katedrale.
Kao rezultat svih ovih događaja, 7. listopada 1982. godine Krešimir Petrokov je primio iznos od 80.000 dinara kao naknadu za prodaju raspela. U slučaju da se pojavi zakoniti prijašnji vlasnik, Petrokov je pristao vratiti primljeni iznos. Tako je procesionalno srebrno raspelo završilo u svetištu Katedrale.
Danas, procesionalno srebrno raspelo u svetištu Katedrale nije samo predmet bogate povijesti i tradicije, već i simbol umjetničke baštine koja je nastala u venecijanskoj radionici prije više od 300 godina. Njegova povijest ispunjena restauracijama, dramatičnim trenucima i neobičnim okolnostima samo dodaje dubinu njegovoj već neizmjernoj vrijednosti. Svjedočanstvo o njemu nije samo u njegovoj fizičkoj prisutnosti, nego i u ulozi koju ima u duhovnom životu zajednice.
Procesijsko raspelo nije samo ukras ili sakralni predmet. Ono je most između prošlih i sadašnjih generacija, posveta umjetnosti i vještinama majstora koji su ga izradili te neprekinuta nit koja povezuje kulturnu baštinu Hrvatske sa svijetlom budućnosti. Svojom poviješću, restauracijama i kulturnim značajem, raspelo ostaje trajni simbol duhovne baštine, umjetnosti i neumorne predanosti očuvanju nečega što je puno više od samog predmeta - ono je živo svjedočanstvo narodne duhovnosti i kulturnog identiteta.
Tomica Plukavec, tajnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije
Literatura:
- DEANOVIĆ, Ana, ČORAK, Željka: Zagrebačka katedrala, Zagreb, 1988.
- HALL, James, Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb, 1991.
- IVANDIJA, Antun: Inventar Riznice zagrebačke katedrale. I dio: Metali. Prvi svezak, Zagreb, 1986.
- PLUKAVEC, Lina: Riznica Zagrebačke katedrale Marijina Uznesenja. URL: https://katedrala.hr/hr/riznica-zagrebacke-katedrale-marijina-uznesenja/777 (pristupljeno 12. ožujka 2025.).
- PLUKAVEC, Tomica: Kulturne institucije Zagrebačke nadbiskupije -povijesni pregled, u: Croatica Christiana Periodica, 91 (2023.), Zagreb, 2023.
- Riznica zagrebačke katedrale: Muzejski prostor, Zagreb, 31. ožujka - 15. rujna 1983..; urednik Zdenka Munk, Zagreb, 1983., 1-256.
- Rješenje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture o preventivnoj zaštiti, br.02-14/5-1973, Zagreb, 5. 12. 1973.
