Pastoral

„Jubilarna godina prihvaća se kao Božji dar. Ona je znak puta nade hodočasničkog naroda koji hoda iza Kristova križa, kako je to i prikazano u logu Jubileja: 'U svijetu u kojem su napredak i nazadovanje isprepleteni, Kristov križ ostaje sidro spasenja: znak nade koja ne razočarava jer se temelji na ljubavi milosrdnog i vjernog Boga' (Papa Franjo, Opća audijencija, Trg sv. Petra - 21. rujna 2022.). To je put Božje Svete Obitelji koja danas u Crkvi hoda prema nebeskom Jeruzalemu.
Zbog toga se traži da križ, kojim se otvara hodočašće, bude značajan križ za biskupijsku Crkvu, s povijesno-umjetničkog gledišta ili da je vezan uz pobožnost naroda. (…) Postavlja se u prezbiteriju, blizu oltara, gdje ostaje tijekom cijele Jubilarne godine kako bi ga vjernici mogli častiti: zapravo 'sadržaj razlomljenog kruha je Isusov križ, njegova žrtva poslušnosti iz ljubavi prema Ocu' (Papa Franjo, Apostolsko pismo Desiderio desideravi, 7)“.

„Raspelo za obrede Velikoga tjedna, pred Božjim grobom postavljen za cjelivanje vjernika. Drveni, crno obojan (6,5x3 cm širina i debljina grede) veličine 122+40x90 cm, ali tako da je donjih 40 cm okovano u crno željezo koje je učvršćeno u metalni pozlaćeni stalak kojim je bio pričvršćen uz oltar na Hipodromu za vrijeme sv. Mise koju je služio Sv. Otac Ivan Pavao II. 11 rujna 1994. godine, a tako se nalazi na mnogim fotografijama ili video-snimkama.
Korpus je izrazito lijep, prikazuje patničkog Krista na svim poznatim pojedinostima muke. Na glavi mu je pravo šiblje-trnja, krivudavo ispleteno po kori (obojano drvo) koje na desnoj strani seže preko ramena do pazuha, dok je s lijeve strane prebačeno na leđa. Brada je ispunjena s brkovima i uredno su češljani.

Perizoma je pozlaćena, veže se sa desne strane, a i na lijevoj strani je prebačen jedan trokut - od iste perizome.
Glava mu je okrenuta na desno.

Veličina korpusa je 80 cm, raspon raspetih ruku 69 cm. Tabla, mora biti pozlaćeno drvo 19x7,5 cm, po sredini jedna bora sa crveno-bordo slovima INRI. Oblik table ima također donji dio lastavičji rep, dok su gornji uglovi jako svinuti.
Metalni stalak, pozlaćeni mesing visine 1 metra. Gornji završetak stalka čini okrnjenu četverostranu piramidu 16,5x19,5 cm stranice i kora visina od 9 cm, tako da završava površinom 13x11,5 cm čija je sredina probušena za metalni držak koji drži drveni križ, i koji se zatim vijcima učvršćuje o tlo u znaku križa. Sve je to uokvireno okruglom bazom, na jedan kat, promjera 30 cm, u koju je umetnut valjkasti stalak, također pozlaćen, promjera 7 cm.

Križ je obnovljen prigodom Papina dolaska i tako okovan na stalku koji će se moći skinuti i primijeniti opet za obrede Velikoga tjedna.
Obnovljen je od gospođe Babić, kolovoz 1994. g. Ovaj križ ima rinčicu o koju se vješa na zid u RZK.“

 

 

„Križ!

Zaista nema tako strašnog ni tako slatkog znaka u povijesti čovječanstva kao što je znak križa. Ljudska ga je okrutnost izmislila; svi grijesi svijeta, i naši grijesi, istesali su ga. Bog ga je prihvatio da za nas umre na njemu. Učinio ga je žrtvenikom ljubavi koja oživljuje, oslobađa i spasava. Tako je križ znak najstrašnije nečovječnosti i ujedno najbožanskije čovječnosti. U Križ je Zemlja ulila svu svoju patnju i grijeh, a Nebo svoju ljubav. Svojim okomitom  gredom znak je da se možemo uzdići do samog Neba: svojom vodoravnom gredom pak označuje raširene Božje ruke da zagrle svakog čovjeka.

Križ je prijestolje smrti i zalog uskrsnuća! Križ je drama samoga Boga u povijest: čovječanstva i drama ljudska utkana u Božju spasiteljsku providnost.

Križ je, doduše, uklonjen iz naših škola, bolnica i sudnica, ali ne iz naših srdaca. Ostaje križ na našim oltarima i na našim tornjevima: križ na našim raskršćima; na našim grobovima. Križ na našim grudima i u našim domovima neka stoji i neka bude znakom ljubavi Božje, milosrđa Božjega. To prijestolje smrti Sina Božjega, neiskorjenjivo usađeno u našu povijest i u povijest smrti Sina Božjega, neiskorjenjivo usađena u našu povijest i u povijest svijeta. Strši pred našim očima kao trajni znak nade, slobode, života, uskrsnuća. Isusov je križ jedino svjetlo duši svih patnika: progonjenih zbog pravednosti, tlačenih nepravdama, lišenih slobode i svih ljudskih prava; pritisnutih bolima tijela i patnjama duše.
Kolika je dubina i visina i širina poruke križa! Stoga mi ponavljamo riječi sv. Pavla: 'A ja Bože sačuvaj da bi se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu'.

Ali, braćo i sestre! Križ je istina svetosti, istina svetosti vas mladih. Križ je istina svetosti vas svećenika, redovnika i redovnica. Križ je istina i naše biskupske svetosti. Križ neka bude dragocjena svetinja vaša, draga očevi, i vaše, drage majke. Da bi naša odluka živjela, naša odluka vjernosti, moramo nešto učiniti, nešto trajno učiniti.

Odlučujemo da ćemo uz Križ Isusov u svojim obiteljima staviti na časno mjesto i sliku Majke Božje. Ako želimo da Presveta Bogorodica Majka Crkve bude prisutna u našim obiteljima, odlučujemo da ćemo zajednički u obiteljima moliti, slaviti svake nedjelje misu.

Program ovog jubileja jest to. To je uvjet života. To je povratak Boga u naše obitelji. To je lijek za mnoge rane koje smrtonosno guše naše moralno biće. To je povratak na životne izvore i rast iz živih korijena. Bitne su stvari jednostavne.
Odlučujemo da ćemo svake večeri, po mogućnosti u isti sat, u devet sati navečer, izmoliti kratku ispovijest vjere da se duhovno svi Hrvati katolici povežu, gdje god oni bili, u zajedništvu vjere, nade i ljubavi!

Ta ispovijest vjere glasi:

Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije. Amen“.

vlč. Tomislav Hačko
Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije