Pastoral

II. Euharistijska klanjanja na području Zagrebačke nadbiskupije

Kako je i bilo vidljivo iz povijesnog razvoja izlaganja Presvetog Oltarskog sakramenta, u vjernicima je gorjela uvijek živa želja da mu se klanjaju i tako Mu iskažu svoje štovanje. Iako je Crkva uvijek na poseban način iskazivala štovanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, ovo štovanje do osobitog izražaja dolazi nakon Tridentskog sabora koji je bio suočen sa protestantizmom te obranom istine o Kristovoj stvarnoj prisutnosti pod prilikama kruha i vina.
 

2.1. Biskupi Juraj Drašković, Nikola Zelincaj-Stepanić i Mirko Esterhazy Galantski

Početke župnih euharistijskih klanjanja, kako i proizlazi iz okružnica biskupa Antuna Bauera iz 1912.[1] i 1918.[2] godine, vežemo uz razdoblje nakon Tridentskog sabora u čemu su se na poseban način istaknuli zagrebački biskupi Juraj Drašković (1563. - 1578.), Nikola Zelincaj-Stepanić (1598. - 1602.) te Mirko Esterhazy (1708. – 1722.).

Osim što je sazvao dvije sinode (1570. i 1574. godine), biskup Drašković sudjelovao je i na trećem zasjedanju sabora u Tridentu te se ubraja među najzaslužnije saborske sudionike: zauzimao se za cjelovitu reformu Crkve, pomirljivost i ekumenizam, slobodu izražavanja i blagost prema onima koji su imali drugačije stavove i mišljenja od Crkve.[3]

Biskup Bauer u gore navedenim Okružnicama potvrđuje kako je i na dijecezanskoj sinodi 8. ožujka 1574. čvrsto stao u obranu objavljene istine o Euharistiji. O tome pak svjedoči rukopis pronađen 1771. u remetskoj pavlinskoj knjižnici s naslovom: „Catholica et christiana doctrina de vera et reali praesetntia corporis et sanguinis Christi Domini in sancta Eucharistia, sive coena Domini, in synodo dioecesana Zagrabiensis ecclesiae 8-va die Martii 1574. publicata“.[4]

Biskup Zelincaj-Stepanić zagrebačkim biskupom bio je u vrijeme dok je na području Hrvatske bila raširena kuga, a „brinući se za duhovno dobro svojih svećenika i povjerenog si puka, urekao je na dan 10. lipnja 1602. diecezansku sinodu, koja se obdržavala u Zagrebu 9. srpnja i slijedećih dana“[5], a posebno opširan je dio o Presvetom oltarskom sakramentu, „koji valja da se dostojno u crkvi čuva.“[6]

U ovom povijesnom razdoblju razvoja štovanja Presvetog Oltarskog sakramenta na području Zagrebačke nadbiskupije istaknuo se biskup Mirko Esterhazy Galantski koji je početkom 18. stoljeća odredio da se u svim župnim crkvama o mladim nedjeljama održi procesija sa Presvetim i slavi svečana misa pred Sv. Otajstvom.[7]
 

2.2. Biskup Josip Galjuf i počeci svakodnevnog klanjanja

Biskup Josip Galjuf zagrebačkim biskupom imenovan je 1772., a već iduće, 1773. godine, određuje da se po svim samostanskim i župnim crkvama u nadbiskupiji obavi svagdašnje klanjanje. Na žalost izvornik ove odredbe nije nam ostao sačuvan.[8]
[8] Usp. Lukinović, A., „Zagreb – devetstoljetna biskupija“, Zagreb, 1995., str. 260-261.