Pastoral

Približavajući se slavljima sakramenta svete potvrde ne samo diljem Nadbiskupije, nego i Domovine, u nastavku donosimo izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije o sakramentu potvrde.

Ostavlja li ovaj sakrament biljeg ili je „bijeg“ od Crkve, više se može saznati u nastavki teksta…
 

Priprava za sakrament potvrde

66. Nastavljajući hod vjere primljene u krštenju krštenici se po sakramentu potvrde „još savršenije vežu uz Crkvu, bivaju obdareni posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako još strože obvezani da kao pravi Kristovi svjedoci riječju i djelom vjeru ujedno i šire i brane“[1] te se založe „u izgradnji Kristova tijela u vjeri i ljubavi“[2]. Na inicijacijskome putu vjere krštenik u sakramentu svete potvrde (confirmatio), po posebnome daru Duha Svetoga, biva ‘utvrđen’ (confirmatus) i osnažen u življenju krsne milosti. Sakrament potvrde nas „dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje“, „čvršće nas sjedinjuje s Kristom“, „umnaža u nama darove Duha Svetoga“, „usavršuje naš vez s Crkvom“ te nam priopćuje „osobitu snagu Duha Svetoga da kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikada se ne stidimo njegova križa“[3].

67. Priprava za slavlje sakramenta potvrde ima zadaću čuvati i produbljivati povezanost potvrde sa sakramentom krštenja, kako bi se doživjela kao sakrament inicijacije koja osobi daruje novi (kristovski) identitet i produbljuje nove (eklezijalne) sveze pripadnosti. Kršćanski identitet i eklezijalna pripadnost, naime, dva su orijentira čitavoga puta kršćanske inicijacije.

§ 1 Da bi se sakrament potvrde slavio u povezanosti s krštenjem te doživio kao svjesno prihvaćanje života u Crkvi i u njezinu poslanju, neka se nastoji da priprava za taj sakrament izrasta iz redovitosti života vjere djece i mladih i iz njihove uključenosti u život župe, te da se ona ne svede samo na bližu i neposrednu katehetsku pouku.

Koliko mora trajati priprava?

§ 2 Bliža priprava za slavlje sakramenta potvrde, koja će slijediti poseban program župne kateheze za potvrđenike, neka traje dvije godine. Župna kateheza u bližoj pripravi za sakrament potvrde neka bude više usmjerena prema slavlju sakramenta, oslonjena također na bogatstvo značenja obrednih gesta i molitava koje nudi liturgijsko slavlje potvrde. Posebna pozornost neka se posveti razumijevanju sakramentalnoga učinka potvrde te mjestu i značenju toga sakramenta u odgovornome življenju vjere.

§ 3 U godini neposredne priprave za sakrament potvrde, gdje je to moguće, za krizmanike će se organizirati barem jedna cjelodnevna ili poludnevna duhovna obnova, u kojoj će, uz prikladan duhovni nagovor, biti priređeno slavlje sakramenta pokore i slavlje euharistije te omogućeno vrijeme za molitvu i razmatranje kao i za osobni razgovor sa svećenikom ili katehetom.[4] Prikladno je da se takva duhovna obnova održi izvan mjesta redovitih katehetskih susreta.

Obveza pohađanja vjeronauka u školi

§ 4 Uz redovito pohađanje župne katehetske priprave, jedan od uvjeta za pristup sakramentu svete potvrde jest i redovito pohađanje vjeronauka u školi. U slučajevima kada je kandidat za sakrament potvrde ispisan s vjeronauka u osnovnoj ili srednjoj školi, primanje sakramenta odgodit će se do ispunjenja uvjeta određenih od mjesnoga ordinarija.[5]

§ 5 U pripravi za slavlje sakramenta potvrde neka se održe barem dva katehetska susreta s roditeljima, a prema mogućnostima i s kumovima krizmanika, kada će im se rasvijetliti njihova zadaća i odgovornost u pripravi djece za slavlje sakramenta kako bi se na lakši način prevladale poteškoće i nerazumijevanja u pastoralu potvrđenika.

Slavlje sakramenta potvrde

68. Slavlje sakramenta potvrde slavlje je cijele župne zajednice koja se, kao Crkva, raduje napretku i rastu djece koja su povjerena njezinoj majčinskoj brizi i skrbi. U slavlju potvrde župna zajednica uvijek iznova posvješćuje i produbljuje svoje poslanje, otvarajući se daru mladih članova zajednice koji će novom svježinom Dara Duha Svetoga krijepiti život Crkve i rast Božjega kraljevstva. Zbog toga će župna zajednica uložiti potreban napor - u vidu molitvene priprave, duhovne obnove ili u nekome drugom obliku - kako bi slavlje potvrde dobilo „blagdansko i svečano obilježje“[6] te bilo doživljeno kao ‘događaj Pedesetnice’ u cijeloj župnoj zajednici.

§ 1 Vjernici neka se na sakrament potvrde pripuštaju prema Dopunskoj odluci HBK uz kan. 891 te dobi koju odredi Nadbiskup za pojedine pastoralne jedinice, imajući pritom u vidu narav sakramenta i njegovo mjesto u cjelovitosti kršćanske inicijacije te uzimajući u obzir društvene uvjetovanosti i promijenjene okolnosti mladenačkoga dozrijevanja, kao i druge danosti i uvjetovanosti.

§ 2 Da bi se na najprikladniji način odgovorilo pastoralnim potrebama i životnim okolnostima u kojima se nalaze pojedine župne zajednice, moguće je da u Nadbiskupiji dob za slavlje sakramenta potvrde bude određena različito za župe u gradu i za župe u seoskim sredinama.

§ 3 U župama u kojima je mali broj djece, sakrament potvrde ne mora se slaviti svake godine, nego svakih dvije ili tri godine, kako bi se pouka i priprava za sakrament mogle organizirati na pastoralno prikladniji i plodonosniji način. U župama s malim brojem djece sakrament potvrde neka se ne odgađa za razdoblje dulje od tri godine, ni onda kada se treba krizmati samo jedno dijete.

§ 4 U svrhu isticanja istine da u sakramentu potvrde krštenik prima snagu Duha Svetoga, dar uskrsloga Gospodina koji čovjeka uvodi u zajedništvo s nebeskim Ocem, redovito slavlje sakramenta potvrde bit će u vazmenome vremenu. Zbog toga će se i priprava za sakrament potvrde uskladiti s ritmom liturgijske godine i sa sadržajnim vlastitostima pojedinih njezinih razdoblja, uključujući krizmanike u redovitost liturgijskih slavlja i odgajajući ih za liturgijsku duhovnost, obilježenu značajkama pojedinih liturgijskih vremena.

§ 5 Budući da sakramentom potvrde krštenik biva okrijepljen za zreliji i svjedočanski život vjere te pred crkvenom zajednicom svjesno izriče svoju pritjelovljenost Crkvi i odgovornost za nju, priliči da slavlje sakramenta bude u nedjelju ili na neki blagdan u kojemu se okuplja župna zajednica. Gdje bi to predstavljalo velike pastoralne poteškoće - zbog, primjerice, prevelikoga broja krizmanika ili zbog tijesnoga liturgijskog prostora - slavlje će se prirediti u neki drugi prikladni dan. Drugi razlozi premještanja slavlja izvan nedjeljnoga ili blagdanskoga okupljanja zajednice ne smatraju se valjanima i opravdanima. Župnici će pak nadnevak za slavlje sakramenta potvrde Nadbiskupskome duhovnom stolu predložiti u dogovoru sa župnicima iz susjednih župa, osobito u dekanatu, kako bi se izbjegle moguće teškoće u pripremi slavlja.

Tko (ne) može biti kum na slavlju sakramenta potvrde

§ 6 Posebna se pozornost danas treba posvetiti drevnoj praksi Crkve da krizmanike pri samome primanju sakramenta potvrde prate kumovi. Uloga se kuma ne smije izgubiti niti smije biti opterećujući element u pripremi i slavlju spomenutoga sakramenta. Zadaća je kuma pomagati krizmaniku da, po snazi Duha Svetoga, uzmogne vjerno živjeti primljeni dar i preuzete obveze koje proizlaze iz sakramenta potvrde.[7] Zato će se pomno paziti da onaj tko preuzima službu kuma bude duhovno prikladan za tu zadaću te da ispunjava sljedeće uvjete: „da je dovoljno zreo za preuzimanje službe kumstva; da pripada Katoličkoj Crkvi te da je primio sakramente krštenja, potvrde i euharistije; da mu pravo ne zabranjuje vršiti službu kuma“[8]. U skladu s time, kum na krizmi „ne može biti netko tko je samo civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan“; kum također ne može biti „netko tko je rastavljen i ponovno civilno vjenčan ili živi u izvanbračnoj zajednici“[9]. Ne priliči da službu kuma na krizmi preuzme netko od krizmanika istoga naraštaja.

Odijevanje za sakrament potvrde

§ 7 Čuvajući svetost sakramenta i dostojan način slavljenja, brižno neka se nastoji da slavlje sakramenta potvrde ne bude zasjenjeno neprikladnim načinom odijevanja krizmanika i kumova, izvanjskim svečanostima, raskošnim gozbama, skupim darovima i drugim elementima koji su protivni kršćanskome duhu slavljenja, kako bi skromnost u izvanjskome slavljenju jasnije otkrila izobilnost dara koji se prima u sakramentu.[10]

Doprinos za sakrament potvrde

§ 8 Glede troškova pripreme i slavljenja sakramenta u župi roditelji će sudjelovati svojim novčanim prilogom ili na neki drugi način, a župnik „smije tražiti isključivo doprinos koji je određen crkvenim taksovnikom „, čuvajući drevnu praksu Crkve da „oni kojima to predstavlja financijske teškoće, trebaju biti oslobođeni toga doprinosa“[11].

Upis u maticu krštenih

§ 9 Župnik će se pobrinuti da oni koji su primili sakrament potvrde budu pravovremeno upisani u župnu Knjigu krizmanika te da primljeni sakrament bude zabilježen u Maticu krštenih. Kada je riječ o krizmaniku krštenome u drugoj župi, pobrinut će se da podatci o primljenome sakramentu budu na propisanome obrascu dostavljeni župi krštenja.