Za trgovinu koja prodaje raznovrsne stvari stara izreka kaže da se u njoj može naći sve: od igle pa sve do lokomotive. Iste riječi mogu se primijeniti i na bespuća kupoprodajnih mrežnih stranica (i domaćih i stranih) na kojima se, na žalost, mogu na prodaju/zamjenu naći i relikvije svetaca i/ili blaženika te slugu Božjih.
No, mogu/smiju li se relikvije prodavati?
Drugi vatikanski sabor
Učeći o liturgijskoj godini, tijekom koje „dobrohotna Majka Crkva svetim spominjanjem slavi spasonosno djelo svojega božanskog Zaručnika“ (usp.
SC, br. 102), Drugi vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji ističe i da se u
„Crkvi prema predaji časte sveci; također se drže u časti njihove vjerodostojne relikvije i slike. Blagdani svetaca razglašuju čudesna Kristova djela u njegovim slugama, a vjernicima stavljaju pred oči prikladne primjere za nasljedovanje. Da blagdani svetaca ne zadobiju prednost pred onim blagdanima kojima se slave sàma otajstva spasenja, neka se više njih ostavi slavljenju pojedine Crkve ili naroda ili redovničke obitelji; na cijelu Crkvu neka se protegnu oni što podsjećaju na svece, koji zaista imaju sveopće značenje“ (SC, br. 111).
Zakonik kanonskoga prava (1983.)
Prethodno izneseno učenje Crkve dvadesetak godina kasnije dobilo je i svoj pravni okvir te se u Zakoniku kanonskoga prava, u djelu „Ostali bogoštovni čini“, donose i norme o „štovanju svetaca, svetih likova i svetih moći“:
Kan. 1186 - Da bi poticali posvećivanje Božjega naroda, Crkva preporučuje osobitom i sinovskom čašćenju vjernika Blaženu Mariju vazda Djevicu, Božju majku, koju je Krist postavio majkom svih ljudi, i promiče istinsko i vjerodostojno štovanje drugih svetaca čiji primjer vjernike izgrađuje, a zagovor štiti.
Kan. 1187 - Dopušteno je javnim štovanjem častiti samo one Božje sluge koji su vlašću Crkve uneseni u popis svetaca ili blaženika.
Kan. 1188 - Neka se u crkvama sačuva običaj izlaganja svetih likova vjernicima na štovanje; neka se ipak izlažu u umjerenu broju i prikladnim redom da se ne bi izazvalo čuđenje kršćanskog naroda i da se ne bi davalo povoda manje ispravnoj pobožnosti.
Kan. 1189 - Ako je kad potreban popravak dragocjenih likova, to jest onih koji se odlikuju starinom, umjetnošću ili štovanjem, izloženih u crkvama ili kapelama štovanje vjernika, neka se nikada ne obnavljaju bez pisane dozvole mjesnog ordinarija; a neka se, prije nego je dade, posavjetuje sa stručnjacima.
Kan. 1190 - § 1. Svete se moći ne smiju prodavati.
§ 2. Bez dozvole Apostolske Stolice ne mogu se ni na koji način valjano otuđiti, ni trajno premjestiti znamenite moći, a ni one kojima narod iskazuje veliko štovanje.
§ 3. Propis § 2 vrijedi i za likove koje narod u nekoj crkvi uvelike štuje.
Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (2001.)
Govoreći o pojmu „relikvija sveca“, a polazeći od učenja Drugog vatikanskog sabora (usp.
SC, br. 111), „Direktorij“ o njemu preuzima definiciju Tridentskog sabora (usp.
Decretum de invocatione, veneratione et reliquiis Sanctorum, et sacris imaginibus, 1563.):
„Izraz 'relikvije svetaca' upućuje ponajprije na tijela - znamenite dijelove tijela - onih koji su, živeći sada u nebeskoj domovini - po junačkoj svetosti života - na ovoj zemlji bili časni udovi mističnoga Kristova tijela i živi hram Duha Svetoga (usp. 1Kor 3,16; 6,19; 2Kor 6,16). Zatim, predmeti koji su pripadali svecima, kao što su: posuđe, odjeća i rukopisi, te predmeti koji su bili u dodiru s njihovim tijelima ili njihovim grobovima, kao što su: ulja, lanena sukna ('brandea') ili pak sa slikama koje se časti“ (br. 236).
Što se pak tiče čašćenja relikvija u Crkvi, „Direktorij“ u sljedećem broju naglašava kako se mora:
- osigurati njihova vjerodostojnost
- spriječiti pretjerano komadanje relikvija, koje nije u skladu s dostojanstvom ljudskog tijela
- upozoriti vjernike da se ne daju zahvatiti pomamom skupljanja relikvija; to je u prošlosti imalo štetne posljedice
- bdjeti, tako da se onemogući bilo kakva krađa, bilo kakav oblik trgovanja i bilo kakvo praznovjerno izopačenje
Također, uz sve do sada prikazano, „Direktorij“ posebno izdvaja i različite oblike pučke pobožnosti prema relikvijama svetaca kao što su: „ljubljenje relikvija, ukrasivanje svjetlilima i cvijećem, blagoslov dan uz korištenje relikvija, njihovo nošenje u procesiji ne isključujući običaj da ih se donese bolesnicima kako bi ih se osnažilo i kako bi se ispunila molba za ozdravljanje, trebaju biti vršene s velikim dostojanstvom i istinskim poticajem vjere. Izbjeći će se u svakome slučaju izlaganje relikvija svetaca na oltarnoj ploči: ona je pridržana Tijelu i Krvi Kralja mučenikâ“ (br. 237).
Relikvije u Crkvi: vjerodostojnost i čuvanje (2017.)
Posljednji je to u nizu izdanih dokumenta Crkve koji je posvećen relikvijama svetaca, a izdan je od Kongregacije za kauze svetih 8. prosinca 2017.
Naglašavajući odmah u svom uvodu kako su „relikvije u Crkvi oduvijek bile predmetom posebnog čašćenja i pažnje jer su tijela blaženika i svetaca, koja čekaju uskrsnuće, na ovoj zemlji bila živi hram Duha Svetoga i sredstvo njihove svetosti, koju je Apostolska Stolica priznala beatifikacijom i kanonizacijom“, u nastavku dokumenta ističe se i da su
„
potpuno zabranjeni trgovanje (odnosno razmjena relikvija u naravi ili novcu)
i prodavanje relikvija (odnosno ustupanje vlasništva nad relikvijama po dogovorenoj cijeni)
kao i njihovo izlaganje na svjetovnim mjestima ili onima za koje nije dobiveno odobrenje“ (čl. 25).
Prispjeti k savršenstvu
Stoga, kako i proizlazi iz svih do sada navedenih dokumenata Crkve, trgovanje i prodavanje (i kupnja!) relikvija potpuno je i strogo zabranjeno.
Zaključno, časteći svete, važno je imati na umu i srcu učenje i poticaje Crkve:
„Osim toga, Crkva je u godišnji ciklus unijela spomene mučenika i drugih svetaca; oni su po mnogovrsnoj Božjoj milosti prispjeli k savršenstvu te su već postigli vječno spasenje, pa na nebesima pjevaju Bogu savršenu hvalbenicu dok nas zagovaraju. Na spomendane svetaca koji su s Kristom supatili i s njime su suproslavljeni, ona u svecima naviješta vazmeno otajstvo, a vjernicima stavlja pred oči njihove primjere, koji po Kristu sve privlače k Ocu; po njihovim zaslugama ona postiže Božja dobročinstva“ (SC, br. 104).
vlč. Tomislav Hačko
Korisne poveznice
