Isti Direktorij (br. 200), govoreći o običaju da se određenim danima u tjednu pridružuju određena otajstva (ponedjeljkom radosna otajstva; utorkom i petkom žalosna; srijedom, subotom i nedjeljom slavna; četvrtkom otajstva svjetla) piše kako
ta podjela, ako se strogo poštuje, može ponekad stvoriti prostor suprotstavljenosti između sadržaja otajstva i liturgijskog sadržaja dana. Dostatno je sjetiti se moljenja žalosnih otajstava na Božić koji bi pao u petak. U tim slučajevima može se smatrati da liturgijsko obilježje određenog dana prevlada nad mjestom dana u tjednu; isto tako da ne bude strano naravi krunice, u posebnim danima liturgijske godine, izvršiti pripadne zamjene otajstava, koje omogućuju dodatno usklađivanje pobožne vježbe s liturgijskim slavljem.
Kako bi ova pobožnost krunice još više pogodovala razmatranju,
više puta su pastiri i stručnjaci predlagali da se oživi korištenje tzv. klauzule, umetka, prema drevnome ustrojstvu krunice, koji uostalom nije nikada posvema nestao. Klauzula, koja se dobro usklađuje s opetujućom i razmatrajućom naravi krunice, sastoji se od odnosne rečenice koja slijedi ime Isus i priziva najavljeno otajstvo. Ispravna klauzula, određena za svaku desetku, kratka u izričaju te usklađena sa Svetim pismom i liturgijom, može biti prava pomoć za meditativno moljenje svete krunice.
Imajući ispred sebe činjenicu da klauzula bude kratka u izričaju te usklađena sa Svetim pismom i liturgijom, u nekim posebnim prigodama može se dodati i posebna klauzula, na primjer: