Pastoral

Zbirka misa o Blaženoj Djevici Mariji

 
[Zbirka Misa o Blaženoj Djevici Mariji, XIII-XVI]
 
UPOTREBA „ZBIRKE MISA“
 
Zbirku misa o Blaženoj Djevici Mariji, da bi postigla pastoralnu svrhu koja joj je određena, valja da posvuda i svi pravilno upotrebljavaju.
 

O obdržavanju vremena liturgijske godine

Za pravilnu upotrebu „Zbirke misa“ valja prije svega da svećenik koji slavi misu obdržava vremena liturgijske godine. Tako obrasce misa treba redovito upotrebljavati u ono liturgijsko vrijeme za koje su određeni. Ali iz opravdanog razloga mogu se neki obrasci upotrebljavati i u drugomu liturgijskom vremenu, na primjer:
— misa „Sveta Marija iz Nazareta“, pripisana u broj misa božićnog vremena (br. 8), može se prikladno slaviti i u vrijeme „kroz godinu“ ako skup vjernika hoće slaviti život što ga je vodila nazaretska Djevica i snagu njegova primjera;
— misa „Blažena Djevica Marija, Majka pomirenja“, koja se nalazi u broju obrazaca korizmenog vremena (br. 14), s pravom se upotrebljava i u vrijeme „kroz godinu“, kad se euharistija slavi s ciljem da se pobude osjećaji pomirenja i sloge.
Naprotiv, neke mise, kao misa „Blažena Djevica Marija u bogojavljenju Gospodnjem“ (br. 6) ili misa „Blažena Djevica Marija u uskrsnuću Gospodnjem“ (br. 15), zbog posebnog slaganja s liturgijskim vremenom, ne mogu se slaviti izvan određenog vremena: prva izvan božićnog vremena, druga izvan vazmenog vremena.
 

A. Upotreba „Zbirke misa“ u marijanskim svetištima

„Zbirka misa o Blaženoj Djevici Mariji“, kako je rečeno u br. 21, određena je u prvom redu za marijanska svetišta, kako bi se u njima gajila prava pobožnost prema majci Gospodinovoj i kako bi se ona zadojila izvornim liturgijskim duhom.
 
To će najviše koristiti krajevnim Crkvama, čiju pastoralnu djelatnost uvelike podržavaju i podupiru pothvati i djela što se poduzimaju u svetištima posvećenima Blaženoj Djevici Mariji. U svetištima naime — kako kaže Kodeks kanonskog prava — treba vjernicima obilnije davati sredstva spasenja, naviještajući marljivo riječ Božju, gajeći prikladno liturgijski život, osobito po slavljenju euharistije i pokore, a i gajeći, prokušane oblike pučke pobožnosti.
 
Slavljenje euharistije vrhunac je i kao središte cijele pastoralne djelatnosti Svetišta: u njemu žele poglavito sudjelovati hodočasnici koji se sastaju u svetištima u velikom broju, skupovi koji se u njima skupljaju zbog studija ili molitve, vjernici koji u njih idu pojedinačno da bi ustrajno molili Boga ili se posvetili kontemplaciji.
 
Stoga, vodeći računa o posebnim okolnostima vjernika i skupova, treba u slavljenju euharistije marljivo nastojati da liturgijski čin bude uzoran i da sama zajednica koja slavi božanska otajstva pruža pravu sliku Crkve.
 

B. O upotrebi „Zbirke misa“ za spomen svete Marije „u subotu“

„Zbirka misa o Blaženoj Djevici Mariji“, kako je rečeno u br. 21, određuje se također za sve crkvene zajednice koje „po subotama kroz godinu, u koje ne pada obavezan spomen“, često slave spomen svete Marije i zato žele imati na raspolaganju više obrazaca misa.
 
Običaj posvećivati dan subote Blaženoj Djevici Mariji nastao je potkraj 8. stoljeća u karolinškim samostanima i brzo je ojačao po svim krajevima Evrope; primljen je u liturgijske knjige mnogih krajevnih Crkava i postao kao nekom baštinom redova evanđeoskog i apostolskog života, koji su počeli cvasti na početku 13. stoljeća.
 
U liturgijskoj obnovi što je slijedila Tridentski sabor običaj slavljenja svete Marije „u subotu« uveden je u Rimski misal.
 
A liturgijska obnova Drugoga vatikanskog sabora dodala je spomenu Blažene Djevice Marije „u subotu“ novo svjetlo i novu snagu; učinila je naime da se on može češće slaviti, povećala broj i obrazaca i biblijskih čitanja, obnovila molitvene tekstove.
 
Spomen svete Marije „u subotu“ mnoge crkvene zajednice slave kao uvod u „Dan Gospodnji“; one, budući da pripravljaju tjedno slavljenje uskrsnuća Gospodnjega, sa štovanjem promatraju Blaženu Djevicu, koja je, jedina od svih učenika, „na veliki dan subote, dok je Krist ležao u grobu, poduprta vjerom i nadom, budno iščekivala njegovo uskrsnuće“.
 
Ovaj pak „stari i nekako tihi“ spomen svete Marije, koji dolazi svakog onog dana, na neki način upozorava da je Blažena Djevica trajno prisutna u životu Crkve.
 

B. O upotrebi „Zbirke misa“ na dane kad se dopušta misa „po volji“

Na svagdane kroz godinu, na koje se po Općoj uredbi Rimskog misala dopuštaju „mise po volji“, moguće je svećeniku koji slavi misu bilo s narodom bilo bez naroda upotrijebiti jedan od obrazaca „Zbirke“.
 
Ali ako slavi s narodom, u izboru mise će „svećenik prije svega voditi brigu o duhovnom dobru vjernika i čuvat će se da njima ne nameće svoga nagnuća Brinut će se poglavito da često i bez dovoljnog razloga ne izostavlja čitanja koja su za pojedine dane označena u svagdanjem lekcionaru: Crkva naime želi da se vjernicima pripravi bogatiji stol riječi Božje“.
 
A svećenici i vjernici neka se sjete da prava marijanska pobožnost ne traži da se umnažaju slavlja misa o svetoj Mariji, nego da se u njima sve — čitanja, pjesme, homilija, molitva vjernih, prinos žrtve — izvrši pravilno, pomno i sa živim liturgijskim osjećajem.

Tekstovi, čiji će prijevodi biti ovdje dostupni, objavljivani su tijekom 2005. i 2006. u Rivista di Pastorale Liturgica, a kasnije su skupljeni u knjižicu s naslovom „Maria nell`anno liturgico“ koju su uredili Raffaela D`Este, Daniele Piazzi, Patrizio Rota Scalabrini i Silvano Sirboni.

Prijevod objavljujemo uz pismenu suglasnost izdavača Queriniana, Brescia (Italija) isključivo za Internet stranice Zagrebačke nadbiskupije.