Apostolski pozdrav
Zatim svećenik pozdravlja narod s jednim od mogućih obrednih izraza: „Gospodin s vama“ ili, u detaljnije: „Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista“. Svi na pozdrav odgovaraju: „I s duhom tvojim“. Svećenikov pozdrav odnosi se na apostolski pozdrav.
Stoga se ne radi o razmjeni pozdrava bilo koje skupine koja je zajedno okupljena ili pak o nekome tko stoji pred nekim i ima nešto reći pa to započinje riječima „Dobro jutro!“ ili „Dobra večer“, ovisno o slučaju. To je razmjena koja pripada isključivo zajednici kršćana i svojstvena je ovom trenutku života zajednice koja počinje slaviti izvor i vrhunac vlastitog života. To je razmjena koja odmah prepoznaje buduće uloge koje će se izvršiti u ovom obredu. Svećenik narod ne pozdravlja kao bilo koji pojedinac ili kao ljubazna osoba koju narod više ili manje prepoznaje. Pozdravlja u sakramentalnoj ulozi u kojoj predstavlja Krista, glavu svoga tijela, kao Krist koji će predvoditi svoje tijelo u molitvi. I ne govori to narodu kao nekoj grupi koja se zajedno okupila i koja se više ili manje poznaje. U narodu svećenik prepoznaje zajednicu koju je Bog pozvao. Doživljava ih kao zajednicu krštenih koji su spremni na veliku žrtvu i na čin klanjanja u koji ih je uvelo primljeno krštenje. Dok govori, širi ruke kao gestu ljubazne otvorenosti. U ovoj neobičnoj gesti, koja se izražava neobičnim jezikom, u čovjeku odjevenom u neobičnu odjeću, moramo vidjeti i čuti samog Gospodina.
Ovaj pozdrav naziva se apostolskim jer riječi dolaze iz pozdrava koju je apostol Pavao koristio u svojim poslanicama. Već sam nekoliko puta rekao da biskup i prezbiter predstavljaju Krista na čelu Njegova naroda. U stvarnosti to čine predstavljajući apostole kojima je Krist, prije nego je iščeznuo ispred njihovih očiju, dao svoje poslanje i svojoj autoritet. Apostoli su to proslijedili dalje svojim nasljednicima, biskupima; a biskupi su svoju apostolsku službu kao voditelja podijelili prezbiterima. Liturgijski apostolski pozdrav želi to izraziti; druge vrste pozdrava se ne čine. Ovim pozdravom podsjećamo se da vjeru koju živimo dolazi od apostola. Odmah osjećamo svoje zajedništvo s njima i sa svecima koji su, kroz vjernost koja je trajala generacijama, tu apostolsku vjeru prenijeli sve do naših dana. S jednom od tih formula svećenik se zapravo obraća ljudima sa pozdravom od samoga Boga koji nam dolazi po Isusu. To je način da se zajednica odmah uzdigne na razinu koju sam opisao kao onu koja premašuje samo skup dijelova mise.
Ako je svećenikov pozdrav narodu na tako visokoj razini, onda ni odgovor nije na manjoj. Narod odgovara - prevodim doslovno s latinskog: „I s duhom tvojim“. Ovaj odgovor, neobičan i čudan kao formula i kojoj treba objašnjenje još od prvih stoljeća, ne želi reći nešto poput „neka se isto dogodi i tebi“. Znači puno više. Narod se usmjerava prema „duhu“ svećenika; to jest na onaj dublji unutarnji dio njegova bića u kojem je zaređen upravo kako bi usmjeravao narod u ovom svetom činu. Narod zapravo govori: „Budi svećenik za nas sada“, znajući da je samo jedan svećenik, sam Krist, a onaj koji ga sada predstavlja mora biti dobro s njime usklađen kako bi mogao dobro izvršiti svete dužnosti.
Samo u tonovima svečane ljubaznosti ove razmjene između svećenika i naroda možemo započeti liturgiju, jer razmjena izražava i uspostavlja onu posebnu harmoniju između nas, našega biskupa (ili prezbitera kojeg je taj biskup zaredio) kao nasljednika apostola i Crkve raširene po cijelom svijetu, koja čuva vjeru koju je primila od apostola.
Knjigu prevodi vlč. mr. Tomislav Hačko, a prijevod se objavljuje uz dozvolu autora i izdavača Gracewing Publishing.
