Ono što danas nazivamo zbornom molitvom, nekad se ta molitva zvala
collecta (skupljati, op. prev.). Možda je izraz previše neobičan, ali ono što izražava pomaže nam da možemo shvatiti ovaj trenutak. Svećenik svečano poziva narod: „Pomolimo se“. Naravno, molimo se od početka, ali ovaj poziv upućuje ne određenu promjenu razina, molitvu drugačije vrste. Nakon kratke stanke za tišinu, svećenik raširi ruke i izgovara molitvu čija je svrha
prikupiti u nekoliko riječi sve elemente onoga što se događalo do sada, ali i sve naše pojedinačne misli koje dolaze i lutaju iz raznih smjerova na početku naše molitve. Tako nas ova zborna molitva okuplja u jezgrovit govor Bogu Ocu.
Molitva je upućena Njemu i uvijek je sastavljena prema istom obrascu, kako je i od davnine običaj. Pomaže biti pažljiv i slušati ovu molitvu. Prvo se obraća Bogu, koristeći jedan ili više naslova koji mu pripadaju. Dakle, „Svemogući i vječni Bože“, ili nešto slično. Dalje se prisjećamo pred Bogom što je On učinio - sigurno ne zato jer je zaboravio, već zato što je sjećanje, iz biblijskih vremena, temeljni oblik molitve. To je naš način spoznanja onoga što je Bog učinio za nas. Dalje, na temelju onoga što je zapamćeno, tražimo to nešto i u sadašnjosti, za sebe i za cijelu Crkvu i svijet, što je ujedinjeno u našem okupljanju. Prisjetivši se što je Bog učinio u prošlosti, imamo hrabrosti i razlog da se nadamo i tome što tražimo u sadašnjosti. Ako je to blagdan, ono čega se sjećamo pred Bogom u molitvi je određeni spasonosni događaj koji je tema blagdana. Nešto se slično događa i u liturgijskim vremenima. Nedjeljom u vrijeme „kroz godinu“, Božji spasenjski čini formulirani su općenito, ali to je uvijek događaj kojeg se prisjećamo i koji postaje osnova molitve.
U posljednjem dijelu ove molitve, sve što molimo od Oca, traži se „po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova“. Još jednom vidimo trostruko Božje ime, ali ovdje vidimo nešto više od onoga što smo vidjeli u znaku križa, gdje su imena jednostavno poredana u nizu: Otac, Sin i Duh Sveti. U obrascu zborne molitve imamo oblik ili uzorak molitve koji će obilježiti sve molitve na misi. Oni se obraćaju Bogu Ocu, po Sinu, u Duhu Svetom. To je oblik naše molitve; to je obrazac našeg kretanja unutar božanskog života Trojstva. Na ovu molitvu svi odgovaraju: „Amen“. Kao što je već bilo rečeno prije, ovu ćemo riječ izgovoriti puno puta. Svaki puta naše srce, naš um, naše tijelo i naša duša trebaju stajati iza riječi koja izlazi iz našeg jezika. Recimo „Amen“ našem biću koje je okupljeno kako bi razgovaralo s Ocem, po Sinu u Duhu Svetom.
Knjigu prevodi vlč. mr. Tomislav Hačko, a prijevod se objavljuje uz dozvolu autora i izdavača
Gracewing Publishing.
