Riječ Nadbiskupa

 

Draga braćo i sestre!

1. Zborna molitva današnje svetkovine ističe da nam je »Bog u srcu grada Zagreba dao osobiti znak svoje prisutnosti«.

I ove smo godine u srcu Zagreba došli posvjedočiti prepoznavanje te prisutnosti. Činimo to spominjući se da je kardinal Franjo Kuharić, na današnji dan prije trideset godina (31. svibnja 1991.), proglasio Majku Božju od Kamenitih vrata Zaštitnicom grada Zagreba.

Činimo to na 290. obljetnicu od pronalaska čudesno sačuvane slike Majke Božje u požaru koji je zahvatio Gornji grad i proširio se na Kaptol. Činimo to ovdje, u srcu Zagreba, pred potresom ranjenom našom Prvostolnicom, srcem naše crkve-majke, koja čuva zemne ostatke blaženoga Alojzija Stepinca.

Ova se vjernička obitelj grada Zagreba sabrala oko svoje nebeske Zaštitnice u okolnostima pandemije, koja još uvijek traje. U ovom vjerničkom zajedništvu osjećamo se dionicima darova Božje ljubavi po Majci Božjoj od Kamenitih vrata. Zahvalni za njezinu majčinsku zaštitu molimo da »budemo jaki u vjeri, čvrsti u nadi i postojani u ljubavi«.

Ponovno smo slušali Evanđelje koje nas poziva na razmatranje otajstva života u susretu dviju trudnih žena. U njima Crkva vidi svetišta, svete domove u kojima se nastanjuje Bog i novo čovječanstvo. Iz njihova krila rađa se nebo na zemlji i sigurna budućnost onih koji poštuju život.

I prije rođenja Ivana Krstitelja, Isusova preteče i zadnjega proroka, u Novome nam zavjetu proročki navještaj dolazi od Marije i Elizabete. Dolazi nam od dviju majki koje naviještaju veliko otajstvo dara života.

2. Teško da ima snažnijega govora za našu Domovinu, za hrvatski narod, za grad Zagreb i za našu civilizaciju od žena koje su u vjeri i nadi prihvatile biti Božje suradnice i u svome tijelu nositi jedinstvene plodove Božje ljubavi.

Pritom ne zaboravimo da je trajno, a danas posebno, aktualno isto znamenje: trudna Žena pred Zmajem, život pred prijetnjom. No, jednako tako za sva vremena vrijedi da je rođenjem, smrću i uskrsnućem Isusa Krista »nastalo spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova«.

Mariji se obraćamo zazivom »Vrata nebeska«. Uistinu, ta Vrata više nitko ne može zatvoriti. Ona su otvorena svakomu tko prihvaća Krista Spasitelja.

Današnji evanđeoski odlomak, osim što govori o daru, govori snažno i o kršćanskoj kulturi života. To je – bez obzira na izvanjske poteškoće – kultura zajedništva i susreta, a ne samoće i udaljenosti. To je – bez obzira na kušnje i nesigurnosti – kultura hvalospjeva i blagoslova, nipošto promicanje prezira i odbacivanja.

Elizabetine prve riječi u susretu s Marijom radostan su pozdrav i blagoslov koji ponavljamo u svakoj svojoj molitvi 'Zdravo Marijo'.

3. Koliki su naraštaji Zagrepčanki, Zagrepčana i drugih vjernika tu molitvu izgovorili pred ovim Marijinim likom! Koliki su odrastali nošeni tim jednostavnim »životnim programom« koji najprije uči zahvaljivati i blagoslivljati, da bi se zatim uputila molitva sa sviješću o našoj grješnosti i s pogledom prema vječnosti!

Koliki su tu molitvu nosili progonjeni s kućnoga praga, imali je za pratiteljicu u tuđini i ondje otkrivali vrijednost vlastite Domovine! Koliki su se, zahvaljujući toj molitvi, vraćali sa svojih životnih stranputica! Koliki su dobili snagu za opraštanje, nadahnuće za dar novih početaka.

Koliki su u sebe preslikali i u sebi pohranili lik Majke Božje od Kamenitih vrata, željni da ga ponovno vide, pred njim Bogu povjere svoje križeve i svoje bližnje. Pred ovim su likom bili i pape i hrvatski banovi; predstavnici hrvatskih vlasti; zemaljski vladari i prosjaci; znanstvenici i jednostavni ljudi.

Nema životnoga iskustva ni mladih ni starih; nema uspjeha ni neuspjeha, ni ozdravljenja ni bolesti, ni zvanja ni poslova, ni boje kože ni društvenih odgovornosti, ni osjećaja ni nastojanja, koja pred ovim Likom, pred tom »Dušom duše hrvatske«, nisu izrečena, isplakana, ispjevana, urezana u kamenu, na papiru ili samo u srcu.

I sve to stane u otajstvo života koje započinje u Božjemu čudu majčinstva i očinstva, darujući se, predajući se nama, da to otajstvo bude prihvaćeno kao blagoslov i hvalospjev koji odražava Amoris laetitia - Radost ljubavi, koja je povjerena poglavito obitelji i u njoj se ostvaruje u ljubavi muža i žene.

U svjetlu tog imena – Amoris laetitia – živimo ovu Godinu koju je papa Franjo posvetio obitelji i tijesno je povezao s očinskim srcem (Patris corde) svetoga Josipa. Papa nas vraća na jednostavnu i duboku istinu o otajstvu života, na razloge sadašnjih teškoća pojedinaca, naroda i civilizacije, te na potrebu ponovnoga otkrivanja Božjega nauma u kojemu obitelj ima nezamjenjivo mjesto.

4. Braćo i sestre, prije deset godina, u prvim danima mjeseca lipnja (4. i 5. lipnja 2011. godine) pohodio nas je papa Benedikt XVI. Rado se spominjemo te obljetnice njegova dolaska i boravka, posebno onog mnoštva naših mladih vjernika koji su u tišini molili, one nezaboravne večeri četvrtoga dana mjeseca lipnja, na trgu Josipa bana Jelačića, na kojem je prvi put bio svečano izložen ovaj Marijin lik.

Taj prizor, ta slika obišla je svijet. U toj je molitvi i sam Papa bio s mladima pred ovim zagrebačkim Marijinim likom. Vjernu repliku ove Slike (koju je izradio Boris Grković) darovali smo papi Benediktu XVI. u našoj Prvostolnici (5. lipnja) i znam da je u Rimu taj dar rado pokazivao svojim gostima.

Vjerujem da ga i danas taj Lik na osobit način povezuje s nama, kada nam očinskom ljubavlju očituje blizinu svojim molitvama i blagoslovom.

Posebno su nam drage riječi što ih je uputio prigodom Prvoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji u euharistijskome slavlju na Hipodromu (u nedjelju 5. lipnja 2011.). Izdvajam samo nekoliko naglasaka koji danas otkrivaju tadašnju Papinu pronicljivost i potvrđuju sadašnju vrijednost.

Benedikt XVI je rekao:
»Moramo na žalost ustanoviti, da se, posebno u Europi, širi sekularizacija koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i njeguje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu. Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu!

Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskoga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece«.

Uslijedilo je Papino ohrabrenje kršćanskim obiteljima: »Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu!

Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve.

Želio bih istaknuti – rekao je Papa - ono što sam tvrdio prije: 'Izgradnja svake pojedine kršćanske obitelji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kućne crkveꞌ (Discorso di apertura del Convegno ecclesiale diocesana di Roma, 6. lipnja 2005: Insegnamenti di Benedetto XVI, I, 2005, p. 205). Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj!«.

5. Dragi sveti Božji puče! Svetkovina nebeske Zaštitnice osobita je prigoda da se okupi naša zagrebačka vjernička obitelj. To lijepo zajedništvo živimo i večeras. I – kako to obitelj čini – spominjemo se pojedinih obljetnica, obnavljamo odjek poticaja iz novije povijesti naše Crkve i naroda te osjećamo obnavljanje one blizine koja obitelji daje novu životnost.

Pred prošlim događajima obnavljamo zahvalnost Gospodinu za udijeljene milosti. U sadašnjem vremenu potvrđujemo svoju zauzetost življenja otajstva života. Gledajući u budućnost molimo snagu Božjega Duha, pouzdanje u Boga i Majčin zagovor, da budemo blagoslov svome Gradu, Domovini i svijetu; da svjedočimo svoje kršćanstvo, vjerni Kristu koji je put, istina i život, i da budemo evanđeoski otvoreni svim ljudima dobre volje koji nastoje oko dobra.

Okvir za to daje apostol Pavao koji nam je na početku niza svojih uputa poručio: »Zazirite od zla, prianjajte uz dobro« (Rim 12,9). To je polazište koje završava u predivnome savjetu, punom topline i pouke životne mudrosti: »Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno« (Rim 12, 16b).

I tu prepoznajemo marijansko obilježje u kojem se ostvarilo prihvaćanja Božjega plana. Ispunjena nebeskim Plodom ona žurno hoda, trči u radosti koja prevladava zbunjenost. To je i naše vjerničko poslanje, vidljivo od prvih susreta s Raspetim i Živim, s Pobjednikom nad smrću.

Tako Marija Magdalena na uskrsno jutro trči noseći zbunjujuće iskustvo, vijest o Uskrsnuću koja je postala najvećim blagoslovom za sav svijet. Zbunjenost je preobražena u neizrecivu radost. Ljudska slabost postala je Božjom jakošću. I tako kroz stoljeća. Svi mi u svojim životima nalazimo jednaka očitovanja Božje prisutnosti, kao izvor blagoslova.

Braćo i sestre, a Zagreb nas, vjerničku obitelj, treba kao blagoslov, kao nositelje radosti i svjedoke Božjega života u svim društvenim i političkim okolnostima. Iznova potvrđujemo, kao Crkva, svoju otvorenost za suradnju sa svima koji žele dobro i napredak našega grada Zagreba.

U demokratskoj suodgovornosti želimo i nadalje promicati i poštivati prava, obaveze i dužnosti svake zakonite institucije, da bi civilno društvo u svojoj dinamici omogućivalo međusobno poštivanje, zdrav razvoj i napredak svim građankama i građanima, a posebno onima koji su pritisnuti raznim nepravdama, teškoćama i križevima.

Preporučujem sve vas, dragi vjernici i sve ljude dobre volje, vaše obitelji, strepnje i nade nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca!

Amen.