HR

Riječ Nadbiskupa

Govor nadbiskupa Dražena Kutleše na duhovnoj obnovi svećenika Zagrebačke nadbiskupije

GOVOR NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
Duhovna adventska obnova svećenika Zagrebačke nadbiskupije
Bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca, 2. prosinca 2024.
 
 
Draga braćo svećenici!
 
Na početku ove adventske duhovne obnove srdačno vas sve pozdravljam, a na poseban način uzoritog gospodina kardinala Josipa te biskupe Ivana i Miju.

Došašće je poput prvih zraka svjetlosti u zoru - tiho i nenametljivo, ali sigurno i prodorno najavljuje dan Gospodinova dolaska. To je vrijeme u kojem Crkva poziva na budnost i na dublju nutarnju obnovu. I za nas, pastire duša, došašće ne bi smjelo biti tek vrijeme organizacije ispovijedi, liturgijskih slavlja ili ukrašavanja crkvenih prostora. To je i za nas poziv nh a osobno obraćenje, jer ne možemo svijetliti drugima ako sami nismo ispunjeni Kristovim svjetlom. Ako se ne obnavljamo iznutra, naše svjetlo neće dugo trajati, snage će se brzo iscrpiti, zanos ugasiti.

Isus i nas opominje: „Bdijte, jer ne znate kada će doći gospodar kuće“ (Mk 13,35). Adventsko bdijenje nije pasivno čekanje, nego aktivna priprema srca i duha. Nama svećenicima lako je pasti u rutinu pastoralnih obaveza, lako zaboravimo da najprije moramo biti Kristovi učenici, a tek onda njegovi poslanici. Svojom dubokom liturgijskom simbolikom došašće je rječit podsjetnik na bit našeg poslanja. Ono je poziv na oživljavanje nade i sigurna pouzdanja u Gospodinovu prisutnost. Prva adventska svijeća nije samo znak nade za druge - ona i nas poziva da preispitamo vlastitu vjeru i obnovimo svoj hod s Bogom. Ovo je prilika za novi početak, produbljenje poziva i duhovno osvježenje.

Draga braćo svećenici, na početku ove duhovne obnove i priprave za Božić, pozivam vas da razmislimo o tri hoda koja prati nada: hod s Bogom budna srca, hod s vjernicima na putu vjere te hod u nadi koja osnažuje naše svećeničko poslanje.
 
1. Hoditi s Bogom budna srca
Došašće je poziv na budnost - na otvaranje srca Kristovoj prisutnosti. Kao svećenici, često se suočavamo s izazovom administrativnih zadaća što može dovesti do udaljavanja od izvora naše snage - osobnog susreta s Bogom.

Trebamo se svakodnevno pitati: „Jesmo li svjedoci snage riječi Božje u vlastitom životu, ili smo postali tek prenositelji nauka i djelitelji sakramenata?“ Hoditi s Bogom znači biti ispunjeni njegovom ljubavlju i snagom, kako bismo mogli biti svjetlo drugima. Kao što prorok Amos opominje: „Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore?“ (Am 3,3), tako je i naš hod s Bogom moguć samo ako mu svakodnevno otvaramo srce.

Pastir koji traži izgubljenu ovcu ne može krenuti u potragu ako njegovo srce nije budno, ako nije svjestan njezine izgubljenosti i opasnosti koje prijete stadu. Budnost za pastira duša znači upravo to: biti svjestan opasnosti koje prijete dušama i u kojima se duše mogu naći.

Ovog došašća, izazov je jednostavan: započnimo svaku jutarnju molitvu riječima: „Gospodine, gdje me danas pozivaš na budnost srca?“ Neka ovo pitanje bude prva molitva svakoga dana, prije svih pastoralnih dužnosti. U tišini i osluškivanju, srce se budi i spremno je na novost.
 
2. Hoditi s vjernicima na putu vjere
Druga svijeća na adventskom vijencu simbolizira mir - mir koji se ne ostvaruje u osami, već u zajedništvu ispunjenom nadom. Naša svećenička zadaća nije samo voditi, nego sinodalno hoditi uz svoje stado, biti most koji povezuje ljude s Kristom. Ta prisutnost znači suosjećanje s njihovim radostima i tugama, ali i svjedočenje nade u trenucima nesigurnosti i boli.

Došašće je prilika da preispitamo koliko smo doista dostupni svome narodu? Osjećaju li naši vjernici da mogu doći k nama, podijeliti svoje brige i pronaći duhovnu utjehu? Svijeće na vijencu simboliziraju tu povezanost i naš poziv da budemo nositelji nade. Pozvani smo zapaliti svjetlo vjere u drugima izgrađujući zajedništvo koje nikoga ne ostavlja u osamljenosti.

Iskoristite, draga braćo svećenici, ovo vrijeme za produbljenje zajedništva. Organizirajte trenutke slušanja - možda kroz kateheze, molitvene susrete ili ispovijedi - gdje ćete biti potpuno prisutni za svoje vjernike, ne samo kao propovjednici, već kao suputnici u vjeri i nositelji nade koji svojim djelima pokazuju Kristovu blizinu.
 
3. Hoditi u nadi koja osnažuje svećeničko poslanje
Došašće nas podsjeća na Kristove riječi: „Evo, činim sve novo“ (Otk 21,5). Dolazak Boga u liku malenog djeteta nosi poruku duboke promjene i obnove. Naše poslanje nije samo održavati postojeće stanje, već otvarati se novosti, donositi novu nadu i novi život ljudima koji su nam povjereni. Hoditi u nadi znači osloniti se na Božju vjernost i vjerovati da svaki naš trud, ma koliko malen bio, ima vrijednost u Božjim očima.

Na koji način došašće može promijeniti naš način služenja? Je li naše dušobrižništvo postalo rutina ili iz njega izbija radost i svježina susreta s Kristom? Nada je srž našeg poslanja, ona nas potiče da, unatoč teškoćama, nastavimo vjerovati u snagu Božje ljubavi koja može preobraziti srca. Na tu nadu poziva nas bula proglašenja Svete godine Spes non confundit (Nada ne razočarava) kao i cijela sveta Jubilarna godina.

Razmislimo o novim načinima približavanja vjernicima. Iskoristimo za to bogatu simboliku došašća - svijeća, vijenca, iščekivanja. U svakom adventskom susretu svjedočimo nadu koja proizlazi iz vjere i ljubavi prema Kristu. Ovi mali koraci za neke mogu biti izvori velikih promjena, a nama prilika da osnažimo vlastiti hod u nadi i poslanje koje nam je povjereno.
 
Draga braćo svećenici, došašće nije samo priprava za Božić - to je vrijeme i za našu osobnu duhovnu obnovu. Hoditi s Bogom znači crpiti snagu iz njegove prisutnosti, kako bismo, osnaženi njegovom milošću, mogli biti pastiri koji svjetlo Krista donose svojim vjernicima. Hoditi sa svojim vjernicima znači biti blizu njih suosjećajući s njihovim radostima i tugama i zajedno graditi zajedništvo koje odražava Božju ljubav. Hod u nadi znači biti svijeća nade u svijetu donoseći poruku radosti i obećanje obnove svima koji nas susreću.

Krist dolazi! To je radosna vijest za sve koji ga iščekuju, a napose za nas koji ga navješćujemo. Neka svaka svijeća na adventskom vijencu ovog došašća bude podsjetnik na naš poziv - da svijetlimo Kristovim svjetlom, da hodimo s narodom na putu vjere i da s nadom obnavljamo radost Božje prisutnosti u svijetu.
Ispišite stranicu: