Riječ Nadbiskupa

 
 
Drage sestre Klanjateljice Krvi Kristove, cijenjeni odgojitelji, roditelji i djeco, dragi vjernici i suradnici ovog Dječjeg vrtića i Apostolskog centra, braćo i sestre u Kristu!
 
Okupili smo se danas u ovom radosnom zajedništvu kako bismo zazvali Božji blagoslov na ovaj novi Dječji vrtić i cijeli Apostolski centar Klanjateljica Krvi Kristove, mjesto koje će biti središte odgoja, obrazovanja, molitve i služenja. Ovo je osobit trenutak jer na današnji dan slavimo i obljetnicu osnutka Družbe Klanjateljica Krvi Kristove čija karizma već dva stoljeća donosi plodove u Crkvi.

Dječji vrtić „Acuto“ koji danas započinje svoje poslanje nije samo obrazovna ustanova, nego je dom u kojem će djeca rasti u sigurnosti, ljubavi i vjeri. Sv. Marija De Mattias, nadahnuta Kristovom ljubavlju, željela je da njezine duhovne kćeri budu majke duša, odgojiteljice srca, one koje donose svjetlo evanđelja u živote onih koje im je Gospodin povjerio. Stoga neka ovaj vrtić bude mjesto gdje se djeca ne samo intelektualno oblikuju nego i duhovno rastu učeći prve korake u vjeri, ljubavi i zajedništvu.

Dok blagoslivljamo ovaj vrtić molimo i za sve vas koji ste pozvani na svetu i odgovornu zadaću odgoja djece u duhu ljubavi, vjere i dobrote.

U Evanđelju susrećemo Isusa koji, iako zauzet svekolikim poslanjem, uvijek nalazi vremena za djecu. I dok ga učenici pokušavaju zaštititi od, kako su mislili, „manje važnih“ susreta, Isus izgovara riječi koje odjekuju do danas: „Pustite dječicu neka dolaze k meni!“ (Mk 10,14).

Koliko su te riječi snažne! Pokazuju nam Božje srce koje ne gleda na veličinu, ugled ili moć, nego prepoznaje vrijednost u najmanjima. Djeca za njega nisu samo budućnost, nego su prije svega sadašnjost Kraljevstva Božjega.
 
1. Imati vremena za djecu. Zanimljivo je promatrati trenutak u kojem Isus, prema evanđeoskom izvještaju, susreće djecu. On nije bio na odmoru, nije bio opušten, nije bio bezbrižan. Bio je na putu prema Jeruzalemu, svjestan da ga tamo čeka križ. Učenici su osjećali napetost i htjeli su ga zaštititi misleći kako je preumoran da bi se bavio djecom. Ali upravo tada, u tom za njega teškom trenutku, Isus otvara svoje srce i pokazuje nam što je doista važno.

Koliko puta mi odrasli, umorni i opterećeni svojim brigama, zaboravimo da su djeca dar koji treba našu pažnju? Koliko puta mislimo da su posao, obveze ili neka „velika stvar“ važniji od igre s djetetom, od zajedničkog razgovora ili samo jednog osmijeha? Isus nas uči da ništa nije važnije od ljubavi, a djeca su ogledalo te ljubavi.
 
2. Učiti od djece. Isus ne kaže samo da djeca imaju pravo doći k njemu, nego dodaje: „Takvih je Kraljevstvo Božje!“ (Mk 10,14). Što to znači? Što je u djetetu toliko dragocjeno da bi mu Bog dao ključeve svog kraljevstva?

Dijete je ponizno. Djeca ne teže veličini ni moći. Ona ne traže priznanja ni pohvale. Oni koji ih vole, vole ih ne zbog njihovih postignuća, nego zbog onoga što jesu. I upravo ta jednostavnost, ta poniznost čini ih odrazom Božjega srca.

Dijete je poslušno. Dijete, i kada je nestašno ili tvrdoglavo, u dubini svoga bića osjeća potrebu za vodstvom. Ono prihvaća ruku koja ga vodi, oslanja se na autoritet roditelja, odgajatelja i onih koji mu žele dobro. I upravo je ta otvorenost ključna za naš odnos s Bogom.

Dijete ima povjerenje. Djeca ne sumnjaju. Kada ga roditelj baci u zrak, dijete se smije jer zna da će ga dočekati sigurne ruke. Kada nešto ne razumiju, djeca pitaju jer vjeruju da će im biti razjašnjeno. Njihov život je povjerenje. Nisu opterećena brigama i planovima, nego žive s povjerenjem u sadašnji trenutak. Zar nije upravo to ono što Gospodin traži i od nas? Da se oslonimo na njega i ne bojimo se budućnosti?

Dijete brzo zaboravlja nepravde, a pamti dobro. Kako se lako mi odrasli zatvorimo u ogorčenost! Koliko puta pamtimo nepravde, odbijamo oprostiti, vraćamo se starim ranama. Djeca to ne čine. Oni se posvađaju i pomire u istom dahu. Njihova srca su slobodna od tereta prošlosti. Zato je dijete uzor onoga što znači pravi oprost i istinska sloboda.
 
3. Prepoznati Božji dar u djetetu. Dragi roditelji, Gospodin vam je povjerio dar - vašu djecu. Ona nisu samo vaša radost, nego i vaša odgovornost. Svako vaše dijete odraz je Božje ljubavi; svaka njegova riječ, smijeh i suza dio su šire slike koju Bog ispisuje u njihovim i vašim životima.

Nije važno koliko ste uspješni u očima svijeta, niti je najvažnije koliko materijalnih stvari možete pružiti svojoj djeci. Najvrjednije što možete darovati jesu vaša ljubav, vaše vrijeme i odgoj u vjeri. Učite ih da vjeruju u Boga ne samo riječima, nego i primjerom vlastitog života. Ako vide da vi molite, molit će i oni. Ako vide da vi praštate, i oni će naučiti opraštati. Ako vide da vi ljubite, znat će što znači biti ljubljen.

Neka ovaj vrtić bude mjesto gdje će djeca uz učenje i igru rasti i u ozračju vjere i ljubavi. Neka odgojitelji budu ne samo učitelji nego i svjedoci Božje ljubavi.

Draga djeco, znate li koliko vas Isus voli? On je rekao: „Pustite dječicu neka dolaze k meni!“. To znači da vas želi blizu sebi, da mu je važno vaše srce i vaš osmijeh. Kad molite, on vas čuje. Kad ste sretni, on se raduje s vama. Kad ste tužni, on je uz vas i želi vas utješiti.

Sjetite se da mu možete uvijek doći u molitvi. Kada ne znate što učiniti, pitajte ga. Kada vas nešto muči, recite mu. On je vaš prijatelj, vaš najbolji Učitelj i vaš Spasitelj.
 
Danas blagoslivljamo ovo mjesto, ali neka se u našim srcima dogodi još veći blagoslov - da svi postanemo poput djece u svojoj vjeri, poniznosti, povjerenju i ljubavi.

Molimo da ovaj vrtić bude dom radosti i sigurnosti, da roditelji u svojoj djeci prepoznaju Božji dar, a da djeca osjete koliko su voljena od Boga i od svih nas.

„Pustite dječicu neka dolaze k meni!“ Dođimo i mi danas k Isusu - s povjerenjem, jednostavnošću i srcem spremnim na ljubav. Amen.