Riječ Nadbiskupa

Poštovane i drage redovničke poglavarice, sestre redovnice i članice svjetovnih ustanova posvećenog života kao i družbi apostolskog života, sve koje Krista nasljedujete prihvaćajući evanđeoske savjete kao pravilo svog života!

U ovoj prigodi božićnog čestitanja, potaknuti smo razmišljati o svemu što nam je važno u svjetlu Kristova dolaska i skromnog prizora jaslica u koje je položen naš Spasitelj.

Dopustite mi da u ovoj čestitki u četiri točke iznesem i promišljanje o onome što Crkva drži bitnim za vaš redovnički život i poslanje i što osobno smatram važnim u ovom trenutku naše mjesne Crkve.
 
1. Povratak izvornim karizmama
Ponajprije, crkveno učiteljstvo u svojoj mudrosti neprestano vas poziva na življenje karizmi koje ste primile od vaših utemeljitelja i na njihovo djelatno prenošenje u našem vremenu. Karizme vaših utemeljitelja žive su stvarnosti koje trebaju oblikovati vaš identitet i poslanje. Karizma nije plod ljudskog promišljanja, nego je dar Duha Svetoga za Crkvu i svijet. Upravo nas taj dar podsjeća da se svaka redovnička zajednica rađa iz odgovora na konkretnu potrebu Crkve u vremenu u kojem je nastala, ali da i danas te iste karizme imaju što reći suvremenom svijetu. Pritom valja voditi računa o tome da se karizma ne iscrpljuje u vrsti djelatnosti koju obavljate, već se odnosi na duh kojim promatrate stvarnost i u kojem činite sve što činite.

Primjeri utemeljitelja vaših redova i zajednica svjedoče kako poslušnost Duhu Svetom rađa plodonosnim djelovanjem u Crkvi. Njihove karizme bile su plod iskrene molitve, povjerenja u Boga, osjećanja s Crkvom i osjetljivosti za patnje ljudi. Tako i danas, svaka redovnička zajednica treba prepoznati u izvorima svoje karizme putokaz za vlastitu obnovu i djelovanje ne osvrćući se toliko na vrstu djelatnosti koliko na duh koji je pokretao utemeljitelje. Vjerujem da će onda ljubav pronaći putove i načine ostvarenja u našem vremenu.

Povratak izvorima znači dublje uranjanje u stvarnost vlastitog poslanja. To zahtijeva molitvu, meditaciju o riječima i djelima utemeljitelja te iskreno preispitivanje: koliko danas odražavamo duh svojih začetnika? Pozivam vas da u životima utemeljitelja vaših redova i zajednica razmatrate o tome kako su oni osjećali s Crkvom i na koji su se način prepuštali njezinu nauku i potrebama.
 
2. Suodgovornost s mjesnom Crkvom
Suodgovornost s mjesnom Crkvom nije apstraktan pojam niti nejasan osjećaj, već konkretna odgovornost koja se ostvaruje u stvarnosti mjesne Crkve. Svaka redovnička zajednica koja djeluje u našoj nadbiskupiji u jednom je trenutku svoje povijesti bila pozvana aktualizirati svoju karizmu u ovoj mjesnoj Crkvi stavljajući se u njezinu službu i obogaćujući njezin život, ali i život šire društvene zajednice. Karizme vaših utemeljitelja su poput izvora koji mnogima utažuje žeđ, jer po vašem nasljedovanju Kristova ljubav, mudrost i milosrđe postaju vidljivi i djelotvorni u raznim područjima crkvenog života.

Neke družbe bile su pozvane na poseban način posvetiti se odgoju mladih, oblikujući generacije koje su preuzimale odgovornost za Crkvu i društvo. Druge su djelovale u bolnicama, sirotištima, zavodima za odgoj svećeničkih zvanja. Neke su pak naglasak stavile na pastoral pružajući duhovnu podršku onima koji traže Kristovu blizinu. Prisutnost kontemplativnih zajednica na području nadbiskupije uvijek je imala i još uvijek ima nezamjenjivu važnost. Sve su vaše zajednice održavale karitativnu djelatnost iskazujući ljubav prema najslabijima i najranjivijima.

Naša nadbiskupija duboko cijeni vaš doprinos i prepoznaje potrebu za vašom prisutnošću i vašim karizmama i u budućnosti. Važnost te prisutnosti ne odnosi se samo na djelovanje, nego ste prije svega znak nade. Zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti nisu samo sredstva vašeg osobnog posvećenja, nego moćni znakovi Kristova života. Svjedoče svima nama da je moguće živjeti evanđelje u potpunosti, da je moguće odabrati ljubav prema Bogu iznad svega, a služenje braći i sestrama kao najuzvišeniji životni cilj, čak i kada kultura promiče posve suprotne vrijednosti.

Želja mi je da karizme vaših svetih utemeljitelja nastave živjeti ovdje, jer one nisu samo vaše, već pripadaju cijeloj Crkvi. Želja mi je da vaše djelovanje i dalje svjedoči radost, nadu i svjetlo koji dolaze iz Božje ljubavi. Pri svemu tome pozvani smo s ljubavlju i pažnjom osvrnuti se na izazove s kojima se suočavaju redovničke zajednice u našem vremenu. Uočava se da su mnoge zajednice pritisnute različitim poteškoćama, zbog kojih se apostolski žar, koji je nekoć gorio u vašim redovima, ponekad umanjuje. Međutim, važno je istaknuti da ključni izazov nije isključivo povezan s dobi članica ili nedostatkom zvanja, već s duhovnom živosti i otvorenošću prema poslanju Crkve. Strukture koje su nekoć bile korisne, ponekad gube svoju funkcionalnost, dok prekomjerna usmjerenost na vlastite brige i probleme može zasjeniti osjećaj za zajedništvo s mjesnom Crkvom i poslanje koje vam je povjereno.
 
3. Poziv na odvažno razlučivanje
Božićno vrijeme, a napose predstojeća Jubilarna godina, pravo je vrijeme da kao istinske hodočasnice nade osluhnete što Duh govori vašim zajednicama. Cijeli događaj Sinode o sinodalnosti bio je poziv na molitveno osluškivanje i zajedničko razlučivanje onoga što Duh govori. Redovničke zajednice trebale bi biti eksperti u takvom razlučivanju, posebice stoga što su po svojoj strukturi upućene na zajedništvo te sadrže vijeća i tijela zajedničkog osluškivanja i donošenja odluka.

Duh Sveti djeluje u svakom vremenu i raspoređuje svoje darove kako bi odgovarali izazovima s kojima se Crkva suočava. U današnjem svijetu, obilježenom sekularizacijom, gubitkom vjerskih vrijednosti i krizom poziva, potrebno je iskreno razmotriti koliko su vaše zajednice spremne suočiti se s ovim izazovima. Je li redovništvo uopće spremno odgovoriti na duboke duhovne potrebe suvremenoga čovjeka? Je li prepoznalo nove oblike siromaštva, usamljenosti, duhovne praznine i traženja smisla koji pozivaju na obnovljenu predanost redovničkom poslanju? Ako jest, kako na njih može odgovoriti? Upravo je u odgovoru na ova pitanja potrebno razlučivati. Potrebno je biti svjestan simptoma stanja u kojem se nalazimo, hrabro analizirati situaciju u zajednicama, postaviti točnu dijagnozu te primijeniti odgovarajuća terapiju za oporavak. Nije sramota u tome prepoznati slabosti i poteškoće, jer one su prilike za rast, obraćenje i dublju vjernost Kristu. Za neke će zajednice ova zadaća zahtijevati dulje razdoblje molitvenog razlučivanja, no to razlučivanje mora biti iskreno i temeljito, doista prožeto molitvom, a ne tek formalno ili simbolično.
 
4. Poziv na obnovu i djelovanje
Drage sestre, Božić je poziv na novi početak. Svjetlo koje je zasjalo u betlehemskoj noći lijek je za tamu svijeta, ali i za sjene koje ponekad nastane naša srca. To svjetlo, Krist, poziva nas na osobnu obnovu, na jačanje vjere i na djelotvornu ljubav prema drugima. Božić nas poziva na otvorenost izazovima u osluškivanju što Duh govori Crkvi iz čijeg je srca redovništvo životnom i svetom snagom opskrbljivalo udove tijekom cijele njezine povijesti.

U duhu Božića, neka svaka zajednica prepozna svoju posebnu zadaću i usmjeri snage na ono što Bog traži. Potrebe svijeta i Crkve su velike: siromaštvo, osamljenost, nepravda i duhovna glad prisutni su svuda oko nas. Postalo je lakše materijalno zbrinuti one u potrebi, a tu ulogu danas često preuzimaju razne društvene institucije. Zadovoljiti duhovnu glad i znati na nju odgovoriti puno je teže. To je poslanje vaših zajednica danas. Moći ćete ga vršiti ako same budete duhovno izgrađene i zrele u vjeri.

Riječi proroka Izaije, koje je Gospodin Isus pročitao u sinagogi, neka budu nadahnuće vašim naporima: „Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza! Posla me blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, a slijepima vid; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4,18-19).
Drage sestre, svjedočanstvo vašeg redovničkog života u našoj nadbiskupiji od neprocjenjive je važnosti. Ulaskom u Svetu jubilarnu godinu 2025., obilježenu pozivom na obnovu vjere, vi ste na osobit način pozvane živjeti karizmu i redovnički život s novim žarom i poslanjem.

U Jubilarnoj godini želimo posebnu pažnju usmjeriti na blaženog Alojzija Stepinca, čiji život i mučeništvo nadahnjuju našu mjesnu Crkvu. Njegova briga za redovništvo i trud za redovničke zajednice ostaju primjer svima. Vaša uloga u pripremama za prijenos njegovih posmrtnih ostataka prilika je za molitvenu zahvalnost. Neka njegov primjer svetosti ojača vašu vjernost karizmi i poslanju, a vaše molitve za njegovo proglašenje svetim budu izraz ljubavi prema Crkvi i poticaj na vjernost Kristu.

Pozivam vas da u ovoj Jubilarnoj godini budete mostovi koji povezuju ljude s Bogom. Molitvom, žrtvom i svojim svakodnevnim svjedočenjem podržite potrebe naše nadbiskupije, a osobito molite za obnovu poziva na redovnički i svećenički život. Ova godina milosti neka bude prilika za dublju predanost Crkvi.

Neka maleno Dijete iz Betlehema obnovi vašu vjeru i daruje vam milost da hrabro zakoračite u budućnost nošene nadom koja ne postiđuje.

U tom duhu, vama ovdje prisutnima, kao i sestrama u vašim zajednicama, posebno bolesnima i nemoćnima, od srca želim čestit i blagoslovljen Božić te milostima ispunjenu Svetu jubilarnu 2025. godinu! Amen.