Draga subraćo u biskupstvu, prezbiteratu i đakonatu, Bogu posvećene osobe, predraga braćo i sestre, Kristovi vjernici laici!
1. Prečasni Rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu predstavio je desetoricu mladića, koji su nakon višegodišnje pripreme i zrela promišljanja, danas pred nama da ih zaredimo za prezbitere.
Vjerujem da je svakome od nas bilo drago čuti njihov odgovor: Evo me, kao i jamčenje da ih kršćanski puk koji je pitan i da ih odgovorne osobe, koje su izrazile svoje mišljenje, smatraju dostojnima.
Stoga ovaj Obred ređenja pažljivo pratimo molitvom srca i pomno razmišljamo na kakvu će službu u Crkvi biti postavljeni ovi: vaši sinovi, braća, članovi vaše rodbine, kolege, prijatelji i znanci, a svima po krštenju braća u Kristu.
Sa svima vama radujem se i ja što sam ih po službi koja mi je dana u ime Crkve prihvatio obrednim riječima: »S pomoću Gospodina Boga i Spasitelja našega Isusa Krista ovu našu braću izabiremo za red prezbiterata«.
2. Maloprije naviješteno Evanđelje predstavlja nam svetog Josipa, u kojem se, nakon opisa prizora koji govori o njegovu snu, naglašava kako: Josip »ustane uzme dijete i njegovu majku«. Živimo Godinu u kojoj papa Franjo želi de se još više povežemo s Otkupiteljevim ocem i Zaručnikom Blažene Djevice Marije, Čuvarom sveopće Crkve, a za nas i Zaštitnikom domovine Hrvatske i da se ugledamo u svetog Josipa koji je očinskim srcem (Patris corde) ljubio Isusa i Mariju.
Upravo kao dionici Kristova ministerijalnog svećeništva možemo u svetom Josipu naći identitet pastira, to jest: kako raspoznati volju Božju u svom životu te primjer vršenja očinstva i čuvara u odnosu na one koji su nam povjereni.
3. Sveti Josip je muž koji sanja, ali on nije bio sanjar kao što kažemo za čovjeka koji živi u oblacima i nema veze sa stvarnošću. Zacijelo, Josip je ljubio Mariju, sanjao je s njom zasnovati obitelj te stoga poput drugih mladića - svojih vršnjaka, sanjao i planirao vlastitu budućnost.
Ali kada mu je Bog provalio u život, ne doduše direktno, nego po onome što se dogodilo njegovoj budućoj ženi, to ga je dovelo do krize i namjere da se odreče osobnih želja i planova. Pomišljao je napraviti ono što bi učinio svaki pravedan čovjek.
Nastoji spasiti što se da spasiti, u prvom redu spasiti život žene koju voli. Zna da je ne može vjenčati, jer nosi dijete koje nije njegovo, ali u najmanju ruku želi spasiti živote.
I tu je sam Bog trebao intervenirati da bi Josip u snu mogao spoznati što mu je činiti. Josipu je zagarantirano ne samo da je to dijete Sin Svevišnjega, nego da je upravo Josip pozvan preuzeti odgovornost za život Djeteta i Majke.
Stoga od tog trenutka treba još više ljubiti ženu Mariju i preuzeti odgovornost za zadatak koji nije planirao u svom životu, slikovito rečeno za san koji nije sanjao.
4. Braćo i sestre, posebno dragi ređenici, u životu svakoga od nas postoje situacije koje nas suočavanju s obeshrabrenjem, pa i razočaranjem, jer vidimo da su došla u pitanje naša životna očekivanja.
To je trenutak u kojem je naša vjera uistinu na kocki, jer nas vjera ne štedi od zdvajanja, ali nam otvara put kako se ponašati kad se urušavaju naša očekivanja.
Josip nam pokazuje primjer jer preuzima odgovornost pred stvarnošću, stavljajući na stranu osobne projekte i ne tražeći objašnjenja za iznenađujuću i otajstvenu stvarnost pred kojom se našao.
On tu novu stvarnost prihvaća u vjeri. Na neki način proročkom vizijom gleda dalje od onoga što vidi. On je sposoban raspoznati Božje znakove ondje gdje ih drugi ne vide i zbog toga ima jasan cilj pred sobom. Sveti Josip je, naime, znao u Mariji i Isusu vidjeti ne samo mladu ženu i jedno dijete, nego posebno Božje djelo, Božju prisutnost.
5. Sveti Josip je preuzeo i uzorno vršio očinsku odgovornost. To nas prezbitere, kao i vas buduće prezbitere, približava ministerijalnom svećeništvu kojega smo dionici po ređenju. Što su svećenici u odnosu na povjerene im vjernike?
Smijemo reći da su oni poput Josipa posuđeni očevi, pozvani vršiti očinstvo prema djeci koja nisu njihova, prema povjerenim im vjernicima te osobama koje se često ne doživljavaju blizu ni Crkve, ni Boga.
Josip je ljubio Isusa kao da je njegovo dijete, iako je znao da On nije njegov sin. Nismo li i mi, braćo svećenici i vi budući svećenici, pozvani na isto takvo očinstvo - da ljubimo osobe kao da su naša djeca, svjesni da oni ne pripadaju nama, nego Bogu.
Sveti Josip je otac koji prihvaća i ljubi. U tom nam je smislu on učitelj duhovnoga života i pravoga razlučivanja. Stoga se trebamo njemu utjecati i njega zazivati da nas oslobodi od zamki pretjeranih briga u kojima se, iako često s dobrim namjerama, na kraju izgubimo.
Sve to može predstavljati i naše podsvjesno nastojanje da shvatimo i ponašamo se kao da posjedujemo osobe koje su nam povjerene, da ih navežemo na sebe, umjesto da to što se događa prije svega prihvatimo u svjetlu Božjega nauma, da povjerene nam ljude usmjeravamo prema Bogu proročki tražeći Božju volju u onome što činimo.
6. Dragi ređenici, spominjem vam konkretan primjer. Bit će vam povjerena crkvena služba. Bit ćete poslani vjerničkoj zajednici koju vjerojatno još ne poznate. Ta zajednica već postoji, ima svoje običaje, povijest, nošenu radostima i ranama, bogatstvom i nevoljama, što ne smije biti zanemareno u ime ideja i pastoralnih planova koje želite provoditi.
Prvi je zadatak, ako ste župni vikari, ili župnici, ili ako vršite neku drugu crkvenu službu, pokušati upoznati sredinu kojoj ste poslani i ljubiti je.
Dragi mladi subrate, prva ti je zadaća u novoj župi: naučiti ljubiti župnika i župljane, samo zbog toga što si njima poslan te malo pomalo, ljubeći ih u vjeri, upoznati ih iznutra, jer samo se tako može pomoći daljnji rast crkvene zajednice.
7. Sveti Josip bio je otac koji čuva. Njemu je Bog povjerio ono najvrjednije: Isusa i Mariju, Isusa i Crkvu, koju Marija predstavlja. Dragi ređenici, čuvajte Isusa i povjerenu vam Crkvu, ljubite ih!
Čuvati za Josipa, kao i za svakoga svećenika koji na njemu nadahnjuje svoje očinstvo znači brižljivo voljeti one koji su mu povjereni, misleći prije svega na njihovo dobro koje se ostvaruje u budnom, pozornom i zauzetom srcu koje moli za povjerene mu vjernike, dapače za sve koje susreće u svome poslanju.
Kada svećenik ljubi i upoznaje povjereni mu narod, on poput svetog Pavla, premda slobodan od sviju, sam sebe svima čini slugom da ih što više stekne (usp. 1 Kor 9, 19). Ne postavlja u središte samoga sebe, vlastite ideje i vizije, nego dobro onih koje je pozvan očinski čuvati.
8. Dragi ređenici, završavam ovu homiliju riječima što ih je na današnji dan, prije deset godina, izrekao svećenicima i svim Bogu posvećenim osobama papa Benedikt XVI. u zagrebačkoj Prvostolnici (5. lipnja 2011.).
Pozivam vas, rekao je papa, »da promatramo lik blaženog kardinala Stepinca sukladno s Kristovim 'likom' i njegovom Žrtvom. Kršćansko mučeništvo je zapravo najviša mjera svetosti, ali to jest uvijek i samo zahvaljujući Kristu, po njegovu daru, kao odgovor na njegov prinos koji primamo u Euharistiji.
Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim svećeništvom, svojim biskupstvom, svojom žrtvom života: jednim jedincatim 'da' sjedinjenim s onim Kristovim«. Dragi ređenici vaš današnji evo me, da sjedinite s Kristovim: Evo dolazim vršiti volju Očevu.
Obraćajući se svećenicima, a sada mislim posebno i na naše ređenike, Benedikt XVI. je rekao: »Potičem vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i u duhovnom životu da biste plodonosno mogli ispunjavati svoje služenje: naučavajući, posvećujući i vodeći sve koji su povjereni vašoj brizi.
Velikodušno primajte sve one koji kucaju na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je božanska dobrota povjerila. Ustrajte u zajedništvu sa svojim biskupom i u međusobnoj suradnji. […]
Hranite svoje brižno zauzimanje na izvorima Svetoga pisma, Sakramenata, neprestane hvale Bogu, otvoreni i poučljivi djelovanju Duha Svetoga. […]
Neka vam na srcu bude briga za duhovna zvanja: trudite se svojim oduševljenjem i vjernošću prenijeti živu želju da se velikodušno i bez oklijevanja odgovori Kristu, koji poziva na najdublje sjedinjenje s Njime, Glavom i Pastirom«.
Dragi ređenici, draga braćo i sestre u Kristu, neka blaženi Alojzije Stepinac i svi vaši sveti zaštitnici i zaštitnice posreduju za vas.
A Majka Božja Bistrička neka vas vazda štiti. Amen.
