Riječ Nadbiskupa

FOTOGALERIJA

Središnje euharistijsko slavlje o svetkovini svetoga Stjepana, zaštitnika Mađarske na trgu ispred budimpeštanske bazilike posvećene tomu svecu u subotu 20. kolovoza predvodio je nadbiskup Esztergoma-Budimpešte i mađarski primas kardinal Peter Erdö, a propovijedao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Na početku mise, kardinal Erdö istaknuo je kako je sv. Stjepan našao smisao života svoje obitelji i svoga naroda u Kristu, od koga je primio snagu kako bi utemeljio stabilno kraljevstvo. Na misi su nazočili i predstavnici političkog i javnog života, među kojima i predsjednik Mađarske Janos Ader, potpredsjednik Vlade Zsolt Semjen, te gradonačelnik Budimpešte Istvan Tarlos. Nakon mise uslijedila je procesija s relikvijama sveca ulicama Budimpešte. Homiliju kardinala Bozanića prenosimo u cijelosti:


   
Draga braćo i sestre u Kristu!

1. Večeras se osjećam povlaštenim, počašćenim i nadasve radosnim što mogu biti s vama ovdje u Budimpešti, na dan svetkovine svetoga Stjepana, zaštitnika Mađarske. S bratskom srdačnosti pozdravljam kardinala Petera Erdöa, nadbiskupa Esztergoma-Budimpešte i mađarskoga primasa, te zahvaljujem na njegovom ljubaznom pozivu da sudjelujem na ovome euharistijskom slavlju.
S radošću pozdravljam vas, draga braćo biskupi, prezbiteri, đakoni, dragi redovnici i redovnice, prenoseći vam blizinu Crkve u Hrvatskoj. Izražavajući svoje čestitke za današnji nacionalni blagdan, pozdravljam sve vas, draga braćo i sestre u vjeri, cijeli narod i ovdje nazočne predstavnike civilnih vlasti.

Ovo slavlje Kristova otajstva koje nam se očitovalo u svjedočanstvu svetoga kralja Stjepana prije više od tisuću godina u sebi sadržava mnoge tragove snage vjere, nade i ljubavi, a isto tako obuhvaća bogato sjećanje na proslavu ovoga blagdana kroz to vrijeme.
Tako danas imamo prekrasnu prigodu podsjetiti se na 25. obljetnicu pohodasvetoga pape Ivana Pavla II. Mađarskoj, kada je on sam, upravo na ovaj dan, htio predsjedati slavljem u čast svetoga Stjepana u Budimpešti (Budimpešta,Trg heroja, 20. kolovoz 1991).
Njegove riječi koje je tada izrekao u homiliji i dalje su smjernice kako za vas u Mađarskoj tako i za sve muškarce i žene koji žele slijediti Krista u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.

2. U  toj je prigodi sveti papa Ivan Pavao II. – potaknut riječima evanđelja koje nam je upravo naviješteno –definirao kralja Stjepana kao „sveca koji je postavio temelje vašoj kući”, istodobno ističući da su svi kojima je povjerena zadaća upravljanja kao prvi pozvani biti poslužitelji općega dobra cijele nacije.

Ivan Pavao II. koji je jako dobro poznavao okolnosti u kojima je živjela Crkva i mađarski narod podsjetio je na činjenicu da vam je vaš sveti Kralj  „ostavio duhovnu oporuku, baštinu temeljnih i neuništivih vrjednota: pravu kuću izgrađenu na stijeni” govoreći da „samo kršćanske vrjednote, zapravo, mogu pružiti čvrst temelj za doista humanu kulturu”. Na tom temelju božanskoga plana ponajprije se izgrađuje Crkva, ali također i zajednička kuća obnovljenoga društva koja je danas tako potrebna, posebno u Europi.

3. Svjedoci smo onoga što se događa s onim dijelovima zajedničke, ne samo europske kuće, nego cijeloga svijeta koji su izgrađeni na pijesku. Velika ljudska obećanja postaju iluzije i jamstva stabilnosti nestaju, stvarajući s jedne strane svijet pun straha, a s druge gurajući narod, posebno mlade, u različite svjetove privida i nezadovoljstava.

Sveti Stjepan prepoznao je kršćanstvo kao čvrst temelj iznikao iz ljubavi između Boga i ljudi. Naime, europska kultura, onakva kakvu ju poznajemo u samoj izvornoj srži i njezinim očitovanjima, izgrađena je na milosrđu koje proizlazi iz evanđelja. Danas međutim živimo pod prijetnjom pokušaja koji žele promijeniti temelje kulture kršćanskoga milosrđa, uklanjajući ponajprije istinu o životu, o obitelji i o odgoju.

4. Draga braćo i sestre, dolazim iz Hrvatske, iz Zagreba, iz zemlje i grada tijesno povezanih s baštinom s kojom je duboko sjedinjen sveti Stjepan. Obilježja te baštine nisu zanimljiva samo za razumijevanje prošlosti, već ostaju prilično vidljiva i u današnjim prilikama. Ona nam pružaju konkretan vodič koji je očuvan kroz mnoga stoljeća i poziva nas da spomenutu baštinu iščitamo u očitovanju Božje ljubavi koja nam je darovana po svecima. Bez sumnje možemo reći da je kršćanska svetost dio europskoga identiteta kojega se toliko traži i priželjkuje.

Odnos između svetoga Stjepana i Hrvatske može se posebno iščitati slijedeći povijest relikvija svetoga kralja. U tisućljetnome štovanju svetoga Stjepana povijesna zbivanja - povezana s invazijom Otomanskoga carstva - njegove su važne relikvije dovele do jadranske obale, u Dubrovnik, a u 18. stoljeću vraćene su Mađarskoj. U Zagrebu, u našoj katedrali koja je posvećena svetome Stjepanu, nalazi se dragocjeni relikvijar svetoga kralja.

Ne samo taj dio naše zajedničke povijesti nego – usuđujem se reći – svih tisuću godina povijesti Europe, na poseban način Srednje Europe, mogu se iščitati preko baštine svetoga Stjepana. U njoj se odražava kršćanska kultura i njezine vrjednote.

5. Razmišljajući o nedavnim vremenima vidimo kako su kršćanske vrjednote pokazale svoje plodove. Sjećamo se poteškoća, progona, koje smo dijelili mi u Hrvatskoj i vi u Mađarskoj tijekom totalitarnoga komunističkog režima. No, dijelili smo također i vrjednote i povijesti svetaca. Pokazuju to životi mnogih vjernika laika, svećenika, redovnika, redovnica i biskupa, među kojima su simboli kardinali blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji Josef Mindszenty.

Kršćanske su nam vrjednote darovale mnoge svece koji su u životnosti Crkve ostali i dalje kadri govoriti, djelovati, ljubiti. Ukorijenjeni u Kristu gradili su preko ruševina ideološkoga pijeska koji je težio izgraditi novo društvo služeći se strahom. Nastojalo se stvoriti ‘novoga čovjeka’ po ljudskoj mjeri, istodobno želeći uništiti čovjeka stvorenoga na Božju sliku, njegovo dostojanstvo, njegov poziv na vječni život, njegovu slobodu.

Progon zapravo može uvesti i proširiti strah, no progon i patnja nas pročišćuju, pročišćuju Crkvu da bi mogla bolje vidjeti i živjeti povijesne okolnosti u svjetlu vječnosti i božanskoga nauma. Patnje nadasve jasnijom čine vrjednotu slobode.

Koristim i ovu prigodu da zahvalim Crkvi i mađarskome narodu što su nam bili blizu u našoj nedavnoj patnji rata, na kraju dvadesetoga stoljeća, kada su – iako usred užasa - ponovno otkrivene kršćanske vrjednote, razumijevanje i ljudska solidarnost. Vaša je pomoć mađarsku dušu također povezala sa znakovitim hrvatskim mjestima već prisutnima u baštini svetoga kralja Stjepana. Među njima spominjem posebno patničke gradove Vukovar na Dunavu i Dubrovnik na Jadranu. Zahvalni smo na tom vašem iskazivanju ljubavi koje je ojačalo naše zajedništvo.

6. Predraga braćo i sestre, mnogi su aspekti koje pronalazimo u osobi svetoga Stjepana i koje bismo trebali razmatrati i nastojati usvojiti. Ističem samo tri karakteristike koje smatram vrijednima za svakoga od nas.

Prvi je aspekt njegova kršćanska ozbiljnost. Danas smo uronjeni u površnost koja je jako opasna također i za Crkvu. Sveti kralj bio je ozbiljan kršćanin, pravi primjer za svakoga kršćanina, ali nadasve za one kojima je povjerena zadaća vladanja, promicanja slobode i mira, predlaganja zakona koji moraju uređivati život nacije.

Njegova druga karakteristika je mudrost, to jest svijest da je pred Bogom. Iz toga se rađa kršćanska osjetljivost da se časti samo Gospodina i da se ima poštovanja punoga ljubavi prema ljudima. Iz toga duhovnoga stava proizlaze plodovi kršćanske kulture.

Treća karakteristika svetoga kralja je iskreno čašćenje Blažene Djevice Marije. Kao pojedinci i kao članovi svojih naroda mogli bismo navesti brojne primjere u kojima nam je Majka Božja pomogla preživjeti i još više živjeti radost evanđelja.

Neka Blažena Djevica Marija, Majka milosrđa i zagovor svetoga Stjepana prati svakog od nas, a Gospodin života neka udijeli svoj blagoslov mađarskom narodu i cijeloj Mađarskoj! Amen.