Riječ Nadbiskupa

Draga braćo i sestre!

1. Središnji razlog ovoga našeg slavlja u zagrebačkoj prvostolnici je svećeničko ređenje trinaestorice đakona što ih je maloprije predstavio prečasni Rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Vas, dragi đakoni, vaše roditelje, braću i sestre, župnike, sjemenišne poglavare, odgojitelje i profesore, rodbinu i prijatelje posebno pozdravljam.
Radosna srca pozdravljam naše pomoćne biskupe, više redovničke poglavare i poglavarice, prezbitere i đakone, osobe posvećenog života, bogoslove i sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice, sve Kristove vjernike laike; djecu i mlade, roditelje, očeve i majke, bake i djedove.
Dragi ređenici, mnogi vas sada prate svojim molitvama na ovom odlučnom koraku vašega života i zahvaljuju Bogu za vaš hrabar odaziv na njegov poziv. Izvršavajući u ime Crkve ovaj sveti obred ređenja odajem priznanje svima koji su vam tijekom godina pomagali i pratili vašu pripremu na svećeništvo.

Sono lieto di porgere il mio sincero benvenuto a questa solenne celebrazione delle Ordinazioni sacerdotali, al Reverendissimo Mons. Ermenegildo Manicardi, Rettore dell’Almo Collegio Capranica a Roma ed agli studenti sacerdoti del medesimo Collegio venuti dall’Italia. Vi rivolgo un cordiale e vivo saluto, mentre vi ringrazio perché siete venuti a condividere con noi questo particolare momento di festa per la Chiesa di Zagreb.
Esprimo sincera riconoscenza a Mons. Ermenegildo Manicardi, per il competente impegno formativo che l’Almo Collegio Capranica ha svolto a favore dei seminaristi dell’Arcidiocesi di Zagabria. Lo studio a Roma ha permesso ai nostri candidati al sacerdozio un cammino di crescita spirituale intellettuale e umana, arricchito dall’importante esperienza ecclesiale della cattolicità e di vicinanza al Santo Padre.

2. Draga braćo i sestre, Nadbiskup će, nakon što položi ruke na glave ređenika, u Molitvi ređenja izgovoriti ove riječi: »Zato te molimo, Gospodine, udijeli ove pomoćnike sada i našoj slabosti, jer su nam potrebni za vršenje apostolskog svećeništva«.
Vršeći sakramentalni čin ređenja Crkva je duboko svjesna da se nalazi u položaju one koja moli i besplatno prima nezasluženi dar. Nadbiskup, naime, moli Oca nebeskoga dar Duha Svetoga za ređenike da bi ovi mladi izabranici odsada sakramentalno participirali na jednom Kristovom svećeništvu, kao suradnici biskupskoga reda.

Prezbiterat nije cilj koji kandidati sami od sebe dosižu, niti je imánje što ga Crkva posjeduje. Prezbiterat je od početka bio i uvijek će biti samo milost i izmoljeni dar. Sveti Pavao jasno kaže da po milosrđu imamo ovu službu (usp. 2Kor 4,1). Apostol u istom današnjem misnom čitanju stoga zaključuje: Mi »ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa« (2Kor 4,5). Dragi ređenici, vi postajete dionici ministerijalnog svećeništva u svetoj godini Izvanrednog jubileja milosrđa. Uvijek imajte na pameti ovo: služba prezbiterata što je sada primate je samo dar Božjega milosrđa.

3. Naviještena Riječ Božja, služeći se pojmovima svjetlost i zasvijetliti, pomaže vam spoznati vlastiti sadržaj poslanja što ga ređenjem primate. »Ta Bog koji reče: 'Neka iz tame svjetlost zasine!', on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu« (2Kor 4,6). Kako bi se razlučilo djelovanje vjere u našem životu Bog zasvijetli u srcima našim. Apostol nas usmjerava na Isusa Krista. On je svjetlost koja postavlja svaku stvar na pravo mjesto. On prosvjetljuje naše osobe, ljudsku obitelj i svekoliku stvarnost.
Sveti Pavao nas upućuje na ono bitno, bez čega nije moguće spoznati milost vjere. Ona, milost vjere, čini »da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu«. To je prostor poslanja: svjetlost koja je rasvijetlila naš život, nije samo za nas, nego da bi po nama u svijetu zasvijetlila spoznaja Boga. To jasno govori današnje evanđelje. »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod sud, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost« (Mt 5,14-16), dragi ređenici. Budite »svjetlo svijeta« – moralna savjest u društvu.

4. Draga braćo, svjesni svoje malenosti u odnosu na službu prezbiterata, na dar koji primate i na poslanje koje vam se povjerava, ne možete ne osjetiti onaj sveti strah vlastit čovjeku koji u iskrenosti srca stoji pred Bogom. I sam sveti Pavao bio je toga duboko svjestan, stoga naglašava: »To pak blago imamo u glinenim posudama« (2Kor 4,7). Golem je to nesrazmjer, jer mi po sebi nismo u stanju biti svjetlost, niti je možemo od sebe proizvesti. Mi samo odražavamo primljenu svjetlost i nudimo je drugima.
Ali Apostol spominje i razlog takvog načina djelovanja »da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas« (2Kor 4,7). Mi smo, naime, pozvani u službu da budemo sol koja nije tu zbog sebe, nego da dade okus hrani. I svjetiljka koja nije postavljena samo zbog sebe, nego da rasvijetli sve uokolo. Vi ste pozvani u službu da biste Boga približili ljudima, Boga kojega čovjek čeka i traži. To ćete moći činiti samo ako vaše da Bogu bude potpuno i neopozivo, samo ako vaša svjetlost pred ljudima bude svjetlila tako da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca našega koji je na nebesima (usp. Mt 5,16).

5. Dragi ređenici, potrebno je Kristu dati mjesta u vlastitom životu, na Njega treba uvijek čvrsto upravljati svoj pogled i njemu se iz dana u dan suobličavati. Prije pet godina, dana 5. lipnja 2011. godine, s ovog je mjesta u ovoj prvostolnici papa Benedikt XVI. poručio svećenicima:
»Potičem vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i u duhovnom životu da biste plodonosno mogli ispunjavati svoje služenje: naučavajući, posvećujući i vodeći sve koji su povjereni vašoj brizi. Velikodušno primajte one koji kucaju na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je božanska dobrota povjerila. Ustrajte u zajedništvu sa svojim biskupom i u međusobnoj suradnji.

Hranite svoje brižno zauzimanje na izvorima Svetoga pisma, Sakramenata, neprestane hvale Bogu, otvoreni i poučljivi djelovanju Duha Svetoga; tako ćete biti učinkoviti djelatnici nove evangelizacije na koju ste pozvani da je ostvarujete zajedno s vjernicima laicima, skladno i bez miješanja onoga što ovisi o zaređenom službeniku s onim što pripada sveopćem svećeništvu krštenih. Neka vam na srcu bude briga za duhovna zvanja: trudite se svojim oduševljenjem i vjernošću prenijeti živu želju da se velikodušno i bez oklijevanja odgovori Kristu, koji poziva na najdublje sjedinjenje s Njime, Glavom i Pastirom«.

Dragi ređenici, danas na dan svoga ređenja primite ove Papine riječi kao program svoga svećeničkog života. Budite hrabri i postojani, blagi i ponizni Kristovi svećenici. Neka vam blaženi Alojzije Stepinac bude orijentir u službi i životu. Vašu prezbitersku službu preporučujem moćnom zagovoru blaženog Alojzija i nebeskoj pomoći Presvete Bogorodice Marije, Majke svećenika. Amen.