HR

Riječ Nadbiskupa

Homilija kardinala Bozanića na blagdan bl. Alojzija Stepinca



Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

Homilija na blagdan bl. Alojzija Stepinca


Zagreb, Trg ispred Katedrale, 10. veljače 2022. godine

Liturgijska čitanja: 2 Kor 1, 3-7. 8b-9.12; Iv 12,23-28
 
Draga braćo i sestre!
 
1. Gospodin nam je u blaženome Alojziju Stepincu očitovao da je uistinu „Bog svake utjehe“, kako nam je to ponovno večeras naviješteno po riječima apostola Pavla. Bez obzira u kakvim se teškoćama nalazili i koliko dugo one trajale, ne prestajemo upućivati molitve Bogu po zagovoru dragoga nam svjedoka vjere blaženog Alojzija, koji je živio od pouzdanja u Božju volju i slijedio Njegove putove. To se očituje i danas, kada svojom prisutnošću u ovome slavlju zahvaljujemo Bogu za obilje utjehe i zajedno molimo da Gospodin umnoži našu vjeru.

Premda se diljem hrvatske domovine i svijeta o blagdanu našega Blaženika slavi puno liturgijskih slavlja, a vjernici se okupljaju u raznim molitvenim prigodama, obogaćenima razmatranjima, inicijativama i kulturalnim događanjima, 'Stepinčevo' u Zagrebu, u našoj prvostolnici ili pored nje, uvijek ima posebno mjesto i značenje. Ovdje pored zagrebačke katedrale, koja čuva zemne ostatke blaženog Alojzija, želimo ponovno učvrstiti polazišta, potvrditi tko je Bog i kakav je čovjek koji njemu služi, te pročistiti smjer u kojemu nam je ići.
 
2. Iz homilije sv. Ivana Pavla II. u slavlju proglašenja blaženim Alojzija Stepinca (Marija Bistrica, 3. listopada 1998.) dobro pamtimo određene rečenice koje su sažele snagu Stepinčeve duhovnosti i koje nam ostaju kao poruka čija vrijednost ne blijedi protjecanjem vremena. Takav dar prepoznajemo u sljedećim riječima: "Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati“. I nastavlja sveti Papa navodeći glavne točke: „vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. Dobro je znao – kaže sveti Ivan Pavao II. -  da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi" (Homilija, 3. listopada 1998. t. 5).

Blaženi Alojzije, svojom osobom, svojim življenjem kršćanstva i biskupske službe, pruža nam svojevrsni kompas. Način uporabe i dijelovi kompasa mogu nam pomoći da dublje čitamo značenje riječi svetoga Pape. Kompas je korišten više od dvije tisuće godina kao važno pomagalo pri putovanjima, i danas se nalazi ugrađen u puno suvremenih uređaja, a u svome je ustroju vrlo jednostavan. Temeljna su dva dijela: takozvana 'ruža kompasa', podloga na kojoj su ispisane odrednice strana svijeta, i magnetska igla, postavljena na tekućinu ili na nosač koji omogućuje slobodno kretanje igle oko svoje osi. Đaci u školi rano nauče da, zahvaljujući magnetnomu polju Zemlje, kompas pokazuje smjer sjever-jug. To je zadanost koja omogućuje prepoznavanje smjera kretanja.  Magnetna privlačnost omogućuje ispravno postavljanje oznaka na podlozi, da bi bila čitljiva zadanost i sigurnost usmjerenja.
 
3. U hrvatskome jeziku, kao i u nekim drugim jezicima, kompas je dobio ime prema latinskoj riječi (cum-passus) koja u sebi sadrži riječ 'korak', te bi doslovno značio 'zajednički korak' ili 'ići ukorak'. Lijepo je pritom u sadašnjemu trenutku života Crkve prepoznati da gotovo jednako značenje ima i riječ (grčkoga podrijetla: syn+hodos) 'sinoda': zajednički hod, ići zajedno.

Sasvim je razumljivo da je za putovanje i za hod Crkve u vremenu, za sinodalnost koju ne prestajemo živjeti, korisno imati određena pomoćna sredstva za držanje sigurnoga smjera. Takvi su pratitelji i suputnici upravo sveci i blaženici. Sigurnost je njihova svetost koju Crkva prepoznaje i osjeća.

Na poticaj pape Franje, točno prije četiri mjeseca, cijela je Crkva započela sinodski proces u kojemu se pitamo „utjelovljujemo li mi, kršćanska zajednica, taj Božji [Isusov] 'stil', koji hodi putovima povijesti i sudjeluje u životu čovječanstva“, posebno pazeći na tri sastavnice. Prva je susret koji se ostvaruje ponajprije odvajanjem vremena za susret s Gospodinom i naše međusobne susrete u odvažnosti i otvorenosti. Druga sastavnica je slušanje, i to slušanje srcem, koje uključuje sve ljude te prepoznaje njihove živote, potrebe i nade. Treća je razlučivanje koje rasvjetljuje i dopušta iscjeljenje djelovanjem Duha Svetoga. U konačnici trajno ostaje pitanje: U kojemu nas smjeru Bog želi voditi. (usp. papa Franjo, Homilija u euharistijskome slavlju otvaranja Sinode, 10. listopada 2021. godine).

Papa Franjo rabi upravo sliku kompasa na više mjesta u svojim duhovnim nagovorima, govoreći o Božjoj riječi ili o Blaženstvima, što ih je nazvao kompasom koji pomaže pronalaženje ispravnoga smjera u vjeri (usp. 6. lipnja 2016.).

U ožujku, prije pet godina Papa je u jutarnjemu razmatranju puno prostora dao upravo slici kompasa. Tada je rekao: „Tri su, dakle, stvarnosti: ljudska stvarnost, stvarnost čovjeka i života pred dobrom i zlom; Božja stvarnost: Bog koji se učinio Kristom i ne možemo se klanjati Bogu koji ne bi bio Krist, jer je to stvarnost. I zatim stvarnost hoda: jedini siguran put je nasljedovati Krista raspetoga, sablazan križa. Te tri stvarnosti su kompas kršćanina; tim trima putokazima, koji su stvarnost, nećemo ići pogrješnim putem“ (2. ožujka 2017., u Domu sv. Marte).
 
4. U tim bitnim naznakama koje nas se izbliza tiču u sadašnjemu vremenu lako prepoznajemo svetački lik blaženoga Alojzija kao čovjeka, kršćanina i pastira sinodalne Crkve, koji nam je dan kao kompas, ugođen prema 'kompasu Kristu', i to raspetomu.

I kao što kompas ima podlogu na kojoj su ispisane zadanosti kao što su strane svijeta, tako se i mi nalazimo u zadanosti stvorenoga svijeta i čovjeka po Božjemu naumu i njegovoj volji. Na toj se zadanosti ostvaruje suradnja u kojoj je čovjek privučen Božjom ljubavlju, a njoj odgovara u slobodi. Da bi život očitovao ispravan smjer, potrebno je pouzdanje u Boga i osjetljivost za druge koja se svjedoči ljubavlju prema bližnjima, prema svakomu čovjeku i svim stvorenjima. Znamo da je vjera poput kompasa u kojemu igla može ponekad titrati, ali i takva pokazuje smjer i put, koji ne previđa zemlju, ali ima pogled uprt prema vječnosti, izgrađujući u prolaznosti nebesko kraljevstvo.

Ako se vratimo na riječi sv. Ivana Pavla II., u kompasu koji pruža blaženi Alojzije pronaći ćemo ista tri temeljna dijela: podlogu na kojoj je vjera u Boga i poštivanje čovjeka; zatim svjedočenje ljubavi prema svima do opraštanja, koje je djelo suradnje s Božjim Duhom, i življenje jedinstva s Crkvom koje nadilazi bilo koje povijesno vrijeme. Nosiva osovina za osjetljivost igle Blaženikova kompasa izrađena je od pouzdanja u Gospodina, slobode u Kristu i čistoće savjesti koja je bila zagledana u istinu vječnosti. Zbog toga, uz cijenu raznih trpljenja nije popuštao, kada je u pitanju istina.
 
5. Braćo i sestre, između Prve sinode Zagrebačke nadbiskupije 1925. godine i Druge sinode Crkve zagrebačke koju živimo, imamo svjedočenje, život i djelo blaženog Alojzija Stepinca. Ritam, priprema, sadržaj i slavlje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije označeno je službom i baštinom svetačkog lika našega Blaženika. I samo zaključno slavlje sinodskih zasjedanja bilo je na Stepinčevo 2018. godine. Predviđeno je da upravo u sadašnjem sinodskom hodu opće Crkve, na jesen ove godine, dobijemo završni dokument Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

Stoga blaženi Alojzije Stepinac ostaje našim kompasom. I dok danas molimo istu snagu Duha Svetoga, da bismo nosili Radosnu vijest svim ljudima, pokušavajući kršćanskom ljubavlju susresti potrebite ili dijaloški izići ususret ljudima koji drukčije vjeruju i žive, posebno migrantima, nadahnuća za to imamo u razmišljanjima, govoru i djelima nadbiskupa Stepinca.

Igla njegova kompasa i dalje jasno titra na svim područjima života Crkve, od naviještanja evanđelja, preko brige za sakramentalni život i karitativne djelatnosti do pronalaženja susretišta u području kulture i sveukupnoga društvenoga života. Tadašnje okolnosti – posebice one vezane uz predratne, ratne i poslijeratne neprilike – izoštrile su osjetljivost prema ljudima u nevolji, prema ugrozama koje su imale izvore u ideologijama bezboštva, s posljedicama narušavanja: poimanja čovjeka i njegova dostojanstva; zdravoga odgoja i obrazovanja; međudruštvenih odnosa; narušavanja životne radosti i nadanja.

Blaženi Alojzije vidio je ljude ostavljene na rubovima, kao i one koji su s rubova gurani u provaliju društva. Podloga njegova kompasa uvijek je čuvala plodonosno tlo odnosa prema Bogu i čovjeku, to osnovno zadano magnetsko polje. Bio je svjestan da je stvarni cilj svakoga totalitarizma, i tada i kasnije, promjena te podloge. Kada se ta promjena ostvari, redovito nekom vrstom nasilja, tada je drugim  privlačnim poljima moguće utjecati na smjer, najčešće  okrećući ga prema prolaznim i proizvoljnim ciljevima, odvlačeći ga od Božjega nauma i vječnosti u Kristu.

Tako nastaju i razvijaju se razne neistine kojih nije lišeno nijedno povijesno razdoblje. Jer, nije li rasizam, nacionalizam, klasna diktatura komunizma ili neki suvremeniji oblik, uvijek počeo ispisujući neke 'nove' životne koordinate i mijenjajući temeljne odrednice i smjerove u ime tobožnjeg napretka, pravde ili novoga doba i poretka? I svi su ti pokušaji završavali u boli nazadovanja, nepravde i starih sukoba. Blaženi je Kardinal išao 'ukorak s vremenom', ali i 'ukorak s vječnošću', jer je koračao putem Božjih zapovijedi.
 
6. Danas su pred nama neka nova pitanja, ali kompas ostaje isti, baš kao i odnosi, vidljivi u Isusovim evanđeoskim riječima. On se koristi slikom pšeničnoga zrna koje svojim umiranjem donosi obilat rod. I u toj su slici prisutni dijelovi kršćanskoga kompasa. Naime, potrebna je podloga, tlo na koje pada zrno. I u jednome i u drugome nalaze se zadanosti koje čovjek može pokušati promijeniti tako da i tlo postane neplodno, a zrno bude izloženo i vidljivo, ali bez ploda.

Kompas živi od 'plodnoga' polja koje očituje istinu i mogućnost da ju se poštuje, kao i od djelovanja koje nije vidljivo. Vidljivi su titraji, vidljivi su plodovi i dobra djela. No, oni nikada ne mogu izrasti ni nastati bez povezanosti s istinom.

Za Stepinčeva života na zemlji razni ideolozi nudili su privlačne prijedloge, da bi postigli navodno važnije željene ciljeve, zapravo rađene po nekim svojim mjerama. A on se držao istine, svoga služenja i Božje mjere, Njegove volje koju je usrdno tražio i slijedio. Blaženi Alojzije, kako naglašava papa emeritus Benedikt XVI.: „u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika“ (Benedikt XVI., Nagovor u zagrebačkoj katedrali, 5. lipnja 2011.). 

I danas se može činiti da odnos prema blaženomu Alojziju može poslužiti kao sredstvo za neke velike i važne ciljeve. No, za takve ciljeve istina o njemu ne može biti smetnja, nego samo pomoć. Kako bi blaženstvo ili svetost jednoga čovjeka koji je ostao smjerokazom mogla biti zaprjeka za dobre plodove? Uz to s nekih se strana nastoji osporiti ispravnost toga kompasa, a on i dalje usmjeruje na istinu, i svaku raspravu vraća na nju. Kompas bez ugođenosti s istinom je beskoristan, štoviše – opasan, jer umjesto orijentira unosi dezorijentiranost. A to je svakako jedno od ključnih pitanja našega vremena.

Dragi vjernici, na mnogim područjima života u suvremenosti hrvatskoga društva nailazimo na nesnalaženje i dezorijentiranost. Kao prvo spominjem naše demografsko stanje koje nas poziva na učinkovitu uzbunu. Ponavljam pitanje: je li naše društvo prijateljski otvoreno prema djeci? Nadalje papa Franjo neumorno svraća svjetsku pozornost na ljudske korijene ekološke krize, na klimatske promjene i onečišćenje zemlje, što nas ne smije ostaviti ravnodušnima. Sa žalošću konstatiramo da su velike površine naše plodne zemlje puste i neobrađene. Zatim ne mogu s ovoga mjesta ne spomenuti i zabrinjavajuću činjenicu da je u razdoblju koronavirusne pošasti znatno povećana smrtnost u Hrvatskoj, dnevno prošlih tjedana - u povezanosti s tom pošasti -  u nas umire pedesetak osoba. Nije li nam potrebno Stepinčevim kompasom ispitati savjest glede neodgovornosti ili možebitnog zlorabljenja slobode, i riječima i djelima. Svi smo pozvani odati priznanje i zahvalnost medicinskom osoblju i s njima povezanim pratećim službama, koji mjesecima nadljudskim naporima i velikom  brigom sudjeluju u spašavanju ljudskih života. Zahvaljujemo za ustrajnost i strpljivost u kušnjama i nevoljama tolike naše braće i sestara, koji su dionici Kristovih patnja. Molimo da nam svima Duh Sveti jača nadu i podari utjehu. 
 
7. Braćo i sestre, zahvalni smo Bogu što nam je po Blaženiku i u njemu darovao kompas da bi se znali orijentirati u sinodskome procesu naše Crkve. Jednako je tako i sa suvremenim hodom hrvatskoga naroda. Ako želimo život, istinsku radost i boljitak, Blaženik nam pruža kompas. On nam pomaže da svoje putove, njegovim primjerom i zagovorom, usklađujemo s Božjim zapovijedima i milošću koja ne prestaje davati nadu. Koristeći 'Stepinčev kompas' postajemo proročkim narodom koji ostaje vjeran i kada se čini da vjernost ne daje ploda. To je kompas koji je njegovan i čuvan, provjeravan i čišćen, pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji.

Braćo i sestre, zahvalni za 'Stepinčev kompas', ne prestanimo prositi Blaženikov zagovor.

Blaženi Alojzije preporučujemo ti naše obitelji, hrvatski narod, domovinu i sav svijet.

Blaženi Alojzije, moli za nas!

Amen.
Ispišite stranicu: