POZDRAVNI GOVOR ZAGREBAČKOGA NADBISKUPA DRAŽENE KUTLEŠE
MISA ZADUŠNICA ZA POKOJNOG PAPU FRANJU
Bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca, 24. travnja 2025.
Draga braćo i sestre u Kristu,
preuzvišeni nadbiskupe Giorgio, biskupi Ivane i Mijo,
draga subraćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovani vjernici!
Danas smo sabrani u molitvenom zajedništvu Crkve kako bismo prikazali ovu svetu euharistijsku žrtvu za dušu Svetoga Oca pape Franje. U ovome liturgijskom činu ne izražavamo samo ljudsku tugu zbog gašenja života čovjeka koji je u mnogim srcima probudio nadu i posijao ljubav, nego i vjerničku zahvalnost zbog dara pastira koji je više od dvanaest godina stajao na čelu Kristove Crkve.
Ovo je poseban trenutak u životu Crkve. Ne opraštamo se tek od rimskoga biskupa, Petrova nasljednika, nego od oca koji je s ljubavlju i mudrošću, u duhu Evanđelja i u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora, vodio Kristovu Crkvu u vremenima punim izazova. U njemu prepoznajemo odraz Krista, dobroga Pastira koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj podari za mnoge (usp.
Mk 10,45).
Papa Franjo, prihvativši službu rimskoga prvosvećenika, nije preuzeo tek čast i odgovornost, nego i križ protivljenja, osporavanja, nerazumijevanja, neostvarenih snova. Njegovo srce, oblikovano evanđeoskim siromaštvom i milosrđem, učinilo ga je proročkim glasom nade i blizine, osobito prema onima na periferijama društva.
Molimo Gospodina da mu udijeli puninu svoga mira i dar vječnoga gledanja Božjega lica. Neka ga neuvelim vijencem slave uresi onaj kojemu je do posljednjeg daha služio, Pastir nad pastirima (usp.
1 Pt 5,4).
Neka svatko u tišini svoga srca prikaže ovu euharistiju s ljubavlju i zahvalnošću prinoseći Gospodinu sve što je papa Franjo bio i što je ostavio Crkvi kao baštinu vjere, nade i ljubavi.
A sada, svjesni svoje slabosti i potrebe Božjega milosrđa, ponizno zamolimo Gospodina da nam oprosti grijehe, kako bi naše molitve bile uslišane.
